Žao mi je ako ću te razočarati, kao i većinu 39+ populacije, ali ja mislim da je to ispravno - žene iznad 42 koje bi odlazile u postupke s vl. stanicama, a da to ima med. smisla (to je uglavnom, kako ja to vidim, psihološka pomoć, a ne postupak koji će rezultirati djetetom u velikom postotku šansi koji bi opravdao fundiranje od strane HZZO-a), koliko ja uspijevam laički dokučiti, su velika iznimka i ja mislim da je tu zakon ispravno postavljen.

Kako ja to vidim, za ženu kojoj je 42, za pretpostaviti je da je uzrok u njoj, bez obzira na muške nalaze (dakle, tu ne može biti govora o "isključivo muškom faktoru uzroka neplodnosti" - tj. ono što čitamo u potpisima, tipa ja 6i nešto, OK, muški pa neka dijagnoza - same ženske godine jesu i dijagnoza, i ispravnije ju je postaviti pred odluku donacija da ili ne, nego beskonačno... produživati nadu/agoniju, pogotovo ako ima dugotrajnu anamnezu.

Ne znam kakva je kurentna praksa, konkretno tvoja anamneza je lakša jer si lako zatrudnila i da sam ja tvoj doktor dala bih ti šansu. Inače, sama visina AMH-a ne govori puno, samo o količinama.

Sretno!