X.
Nitko ne govori da je donacija rješenje za svakoga. Odgovorno je za ogrančieni budžet (a svaki je takav) postaviti neka smislena ogrnaičenja, inače to sve skupa nema smisla.
Između 40 i 42 je world of difference, medicinski.
To što je nekome neka tema bolna je njegova osobna priča. Ne volim se prepucavati na način "jako sam tužna", iako mogu i ja potezati to "oružje" (nakon 40, na svoj račun, sam probala 3 IVF-a, imala 1 missed i 2 biokemijske). A kao imam potentne jajnike, super AMH, ali imam i tešku anamnezu.
Zato je baš i potreban medicinski disattachment od tih priča.
To što sam ja imala "bolno iskustvo", neko drugi super iskustvo, ne govori o onome što bi trebalo biti smisleno za većnu ljudi i što bi zakonodavac trebao prepisati. Zakonodavac nije naša prijateljica, on je jedna smislena instanca koja bi trebala odlučiti o smislenom trošenju državnih para. Budžeti nisu rupa bez dna da bi se plaćalo - sve - bez obzira na smislenost ishoda.
Osiim ako ne smatrate da je "value add" sam po sebi vrćenje postupaka koje imaju minimalne šanse. Ja ne. Ja mislim da to žene i parovi, koje ne uspiju (većina), na kraju u dobroj mjeri zažale - vrijeme, godine, novce.
A svaki odabir je i oporutninetni trošak - dok vrtiš soluciju a, ne možeš vrtit soluciju b.