Ja sada ne bih o pitanju "koja je idealna dob za cut-off" jer mi se čini da je smisao postavljanja teme više praktične naravi: skupljanje iskustava 42+ pacijentica, po kojima bismo mogli utvrditi okvirne parametre podobnosti za pripuštanje HZZO-naplativim postupcima (generalne, a prvenstveno prema klinici i liječniku).

Postavimo to ovako:
Pretpostavka 1: članak 10 stavak 4 je ispravan
Pretpostavka 2: liječnik radi u najboljem interesu pacijenta

Pitanje je - jesu li dosadašnja iskustva pokazala da je tome baš tako?
U ovih 3 mjeseca zakona imali smo prilike vidjeti da su žene s realno težim anamnezama ostvarivale pravo na postupak preko HZZO, dok one s lakšim nisu.
Treba li liječnicima onda ipak svezati ruke strogo odredivši "osobito opravdane zdravstvene razloge" po kojima žena ostvaruje priliku, ili ćemo se oslanjati na njihov stav pa će sve žene hrliti 42+friendly reproduktivcima?
Što je više u našem interesu?