Sandra, tvoja briga nisu tisuće papira, lijepo da si solidarna sa vršnjakinjama/suborkama, ali tvoja briga bi, prvenstveno, trebala biti da inzistiraš na realizaciji stavka 4.čl. Zakona i da liječnik specijalist humane reprodukcije, uzevši u obzir dob, anamnezu i testove pričuve jajnika, predloži postupak na teret HZZO-a.
Ukoliko ne ispunjavaš uvjete, onda razmisliti/krenuti u realizaciju nekih drugih opcija, ukoliko takve postoje/vama su prihvatljive, opcija je također, i ne imati djecu, sve je to stvar izbora.
Ne želim nametati svoje mišljenje i skretati s teme, samo bih htjela reći da poduzmete bar ono što možete, mislim da se čovjek puno bolje i ispunjenije osjeća kad zna da je poduzeo sve što želi/može, bez obzira na kraj priče.
Nepoštivanje i ignoriranje ovog članka smatram jednako uvredljivim i diskrimatornim, pravim "mazanjem očiju" kao i članak koji omogućuje donaciju (ne-anonimnu) parovima kojima je prijeko potrebna, a sam postupak/banka jajnih stanica/neće uopće zaživjeti, mislim da smo toga svi svjesni. Što zbog nezainteresiranosti, mentalnog sklopa većine ljudi u RH, pitanje nadoknade donoricama/donatorima i sl.
Bojim se da su te sve odredbe mrtvo slovo na papiru, donesene isključivo iz razloga da HZZO u što većoj mjeri (a kasniije vjerojatno, nažalost, i potpuno) odbije zahtjeve za liječenje u inozemstvu i liječenje žena 42+.
Ako ne dignemo/dignete glas, oni su definitivno pobijedili, ovako, bar pokušaj borbe donosi neku satisfakciju.