Prvašići 2013/14

[Jelka]

Uz sve to, radim na pola radnog vremena, dakle imam malo više vremena nego drugi roditelji, ali opet uz nju takvu kao da me ni nema doma. Mislim da bi s 11 godina ona morala biti već prilično samostalna, a ona je miljama daleko od toga. Pomoći ću joj, ali ne na štetu cijele obitelji. Znači ako se popodne ide van u park, a ona ima zadaću, ja neću ostajati s njom i držati ju za rukicu. Kako je krenula, još malo pa ću joj i košarku morati ukinuti, jer je u stanju provesti 3h za stolom i ne napraviti cijelu zadaću (nema je puno samo ona nema koncentraciju za učenje i bleji okolo). Ali djetetu treba razgibavanje, sportske aktivnosti! Mozak tek tada neće funkcionirati ako nema luftanja. Ali KADA joj dozvoliti ustajanje od stola, odlazak na trening kad evo recimo sinoć joj pregledam matematiku, a tamo od 11 zadataka 2 (DVA!!) točna?!! Išla je na koncu leći u pola 11, jutros nije znala za sebe od umora. A ispit iz matematike za tjedan dana!!

[Mima]

Motivacija jest najveći problem, sjećam se da sam ja školu o ocjene doživljavala kao svoju obavezu, ali nikako da shvatim kako su moji roditelji to uspjeli postići.

Kod moje kćeri jedino što donekle primjećujem je strah od loših ocjena.

Peti razred inače stvarno jest velika promjena, tako da mislim da djetetu na početku treba pomoći, posebno oko organizacije učenja, znači podučiti ga da je pametno da, posebno ove predmete koji imaju dosta gradiva, znači geografija, povijest, priroda treba učiti svaki puta. I malo to provjeravati, znači propitati.

Što se tiče matematike, provjeri razumije li ona to što rade. Znači, pogledaj zadatke, odaberi 2-3 tipična primjera i vidi zna li riješiti. Ako ne zna, treba joj objasniti. ako zna, nadziri par dana rješavanje zadaće.
Znači, reci joj - imaš pet minuta za zadatak, i nakon svakog provjeravaj. Moja se jako razvlači sa zadaćom iz matematike, posebno joj je dosadno kad su ta dugačka računanja u igri, pa bi joj koristilo takvo nadgledanje dan-dva da se malo sabere i utrenira.

[Jelka]

Matematika - redoslijed računskih operacija. Sve ona kuži, ali joj misli odlutaju i onda bajbaj.

Teško mi je biti toliko uz nju, gore sam navela zašto. Nije da joj ne želim pomoći, fizički ne stignem.

Evo nakon te neupisane dvojke iz hrvatskog nema pomaka u njezinom stavu prema svakodnevnom učenju. Jaooo

[Mima]

Ne trebaš biti fizički UZ nju, samo ju nadziri koji dan dok piše zadaću.

[čokolada]

Jelka, a kako je bilo u prva četiri razreda, je li imala teškoća s koncentracijom?

[Jelka]

Jelka, a kako je bilo u prva četiri razreda, je li imala teškoća s koncentracijom?

Je, to je oduvijek problem. Kojeg mi očito ne znamo riješiti. Mislila sam da je možda povezano s vidom (ovdje na forumu pisala o tome), ali vid uredan. Nema mi smisla vući ju po doktorima, takve stvari treba doma moći riješiti.

Osim toga, konstantno laže. Da je napravila zadaću npr., da u školi ništa nije bilo, da nije gledala tv itditditd

[čokolada]

Takve stvari se ne mogu "riješiti", nego morate istestirati o čemu se radi pa ako se ustanovi poremećaj pažnje, onda ćete promijeniti kućni pristup učenju, a i u školi razgovarati sa stručnom službom na koji bi joj način nastavnici mogli pomoći. Nemoj dozvoliti da dobije etikete lijenog, nemarnog djeteta jer ćeš samopouzdanje (neuspješno) popravljati godinama. Osobito je važno da nađete način da joj ključni predmeti tipa hrvatski i matematika "krenu" jer počne li vjerovati da je glupa, gotovi ste.
Laže zato što si ne može sama pomoći i osjeća se neuspješnom.
Proguglaj poremećaj pažnje (ADD) pa vidi nalaziš li je u tome.

[čokolada]

ADD ukoliko nema i stavku hiperaktivnosti (ADHD) ostaje neprimijećen u školi - dijete ne stvara probleme, znači dobro je. I ne obaziri se na savjete tipa "pa nećeš joj valjda prišivati dijagnoze" ili "ma, to vam je šok 5. razreda, ako se malo potrudi, sve se bude popravilo", nego se fokusiraj na ono što je djetetu potrebno. A potrebna joj je SVAKODNEVNA pomoć u organizaciji učenja i provjeravanje naučenog. Zvuči sablasno, ali ima nas dosta preživjelih .

[laumi]

Jelka, mozda te mogu malo utjesiti. Ovakva je bila (i jos uvijek povremeno je) moja najstarija kci. Naganjali smo je i sjedili s njom do polovice 7. razreda, kada se poprilicno uozbiljila i preuzela odgovornost za svoje obaveze. Pocela je brinuti i ocjenama. Sad je u prvom razredu gimnazije i jako sam zadovoljna time kako je ozbiljno shvatila obaveze i ucenje. Puno uci i nije joj bed. Ocjene su jako dobre za pocetak, ocekivala sam probleme dok se ne prilagodi na novu sredinu. No, ugodno me iznenadila.

Sad nam iste takve stvari priredjuje sin, sestas. Ocjene su odlicne, ali je nakupio dosta minusa iz zadaca i neizvrsavanja obaveza. I, naravno, nista nam o tome nije rekao. Dobio je kaznu - mjesec dana bez mobitela i igranja igrica. A kako se trenutno ponasa u vezi skole, vjerojatno cemo mu kaznu i produziti.

(Jedino s najmladjom, petasicom, nema nikakvih problema niti ih ocekujem.)

Hocu reci, treba biti uporan i naci nacina da se nosimo s frustracijama koje donosi roditeljevanje takve djece.

[meda]

Kod nas isto problemi ko kod Jane...ili ne napise zadacu, ili zaboravi biljeznicu, knjigu...ili nije cuo da ce biti test, ili je zaboravio odgovorit na pitanje ili nije bio u skoli pa mu niko nije rekao da mora nesto donijeti, napisati itd...uvijek nesto.

Vec prije smo imali problema sa zadacom, najvise zato sto je on pamtio na pocetku jel ima il nema zadace. Al onda mu je to postalo previse pamtit, i onda sam mu rekla da ne treba pamtit, smao nek otvori sve knjige i biljeznice i vidjet ce jel ima ili ne. U nizim razredima mi se nije dalo prolazit svaki dan sve sto su radili jer fakat nije bilo puno toga. I sad problemi. Njemu je i inace skola zadnja rupa na svirali, i sad ne moze vise imat dobre ocjene s tim pristupom. Njega je samo strah da cu se ja ljutiti ako dobije losu ocjenu, njemu je dobit 5 ko nista, a za 3 i 4 me uvjerava da su i to dobre ocjene.

Nisu imali razrednika mjesec dana skoro i vec su na glasu ko najgori razred, i po disciplini i po ocjenama Cak je bilo puno jedinica iz matematike i engleskog. On nije dobio 1, da je i to valjda bi zivcani slom dobila :D

S jedne strane ga kuzim, gradiva je uzasno puno i slabo se obraduje, skoro nista ne pisu u biljeznicu. Kad smo danas ucili informatiku zlo mi je doslo. Cemu tolko teksta??? Knjige su katastrofalne, mogu si mislit na koji nacin im to predaju.

Ja volim s njim radit, al kad??? Popodne ima ili glazbenu ili tkd i ne zelim da od toga odustane da bi imao vremena za strebanje. Dode doma 7, 8. Ja ocu ic spavat, a ne do 10 rjesavat stvari za koje je vec sjedio 5 ili 6 sati. Naravno da se to gradivo moze nestreberski obradit, al za to treba puno vise vremena.

Profesori bas i nisu od pomoci, jedino sto znaju rec je da je nezainteresiran...i to bi kao trebao biti moj problem sad, oni su me obavijestili i ostalo ih se ne tice...

[Peterlin]

Kod nas isto problemi ko kod Jane...ili ne napise zadacu, ili zaboravi biljeznicu, knjigu...ili nije cuo da ce biti test, ili je zaboravio odgovorit na pitanje ili nije bio u skoli pa mu niko nije rekao da mora nesto donijeti, napisati itd...uvijek nesto.

Vec prije smo imali problema sa zadacom, najvise zato sto je on pamtio na pocetku jel ima il nema zadace. Al onda mu je to postalo previse pamtit, i onda sam mu rekla da ne treba pamtit, smao nek otvori sve knjige i biljeznice i vidjet ce jel ima ili ne. U nizim razredima mi se nije dalo prolazit svaki dan sve sto su radili jer fakat nije bilo puno toga. I sad problemi. Njemu je i inace skola zadnja rupa na svirali, i sad ne moze vise imat dobre ocjene s tim pristupom. Njega je samo strah da cu se ja ljutiti ako dobije losu ocjenu, njemu je dobit 5 ko nista, a za 3 i 4 me uvjerava da su i to dobre ocjene.

Nisu imali razrednika mjesec dana skoro i vec su na glasu ko najgori razred, i po disciplini i po ocjenama Cak je bilo puno jedinica iz matematike i engleskog. On nije dobio 1, da je i to valjda bi zivcani slom dobila :D

S jedne strane ga kuzim, gradiva je uzasno puno i slabo se obraduje, skoro nista ne pisu u biljeznicu. Kad smo danas ucili informatiku zlo mi je doslo. Cemu tolko teksta??? Knjige su katastrofalne, mogu si mislit na koji nacin im to predaju.

Ja volim s njim radit, al kad??? Popodne ima ili glazbenu ili tkd i ne zelim da od toga odustane da bi imao vremena za strebanje. Dode doma 7, 8. Ja ocu ic spavat, a ne do 10 rjesavat stvari za koje je vec sjedio 5 ili 6 sati. Naravno da se to gradivo moze nestreberski obradit, al za to treba puno vise vremena.

Profesori bas i nisu od pomoci, jedino sto znaju rec je da je nezainteresiran...i to bi kao trebao biti moj problem sad, oni su me obavijestili i ostalo ih se ne tice...

Suosjećam... Puno toga smo i mi prošli sa našim mlađim sinom. Prije nego razvežem, evo dobrih vijesti: ovo je prolazno stanje i obično se popravi, ali druge forumašice su u pravu - ne događa se to samo od sebe, nego ima takve djece koju treba gurkati, a ponekad i žestoko gurati.

Ovako - velik problem je nemotivirajuća okolina i ometači pažnje u razredu. Nema druge nego da redovito odlaziš na informacije razredniku (to ima dvije svrhe: s jedne strane, tvoje dijete će znati da ćeš redovito dolaziti u školu i biti u toku, a s druge strane - osoblje škole će znati da se redovno motaš onuda, pa ga neće strpati u zadnju klupu jer, eto, on nije problematičan na nastavi...)

TRAŽI da ga stave u prvu ili najdalje drugu klupu, tako da ga profesori vide (ako mu pažnja odluta). Djeca koja imaju kratak i nestabilan interval pažnje obično bolje prođu ako sjede naprijed.

Dalje - što se tiče nepisanja na satu, to što vidiš u sinovim bilježnicama možda nije prava slika. Trebaš vidjeti i tuđe bilježnice, pa da znaš jesu li štogod zapisali... Moj E. ima problema s prepisivanjem s ploče i spasili smo se s papirima (disleksija) jer on ima dozvolu mobitelom uslikati ploču ako ne stigne prepisati, pa doma prepisuje s mobitela. To je ekvivalentno najboljem učenju i definitivno daje rezultate. Bez obzira na to da li tvoje dijete ima ili nema papire/dijagnozu, probaj s razrednikom to dogovoriti da mu dozvole, jer u osnovnoj školi nisu baš blagonakloni. Ne mora to biti iz svakog predmeta, ali mat i hj svakako... Po potrebi otiđi na predmetne informacije tim profesorima, pa se požali. A dijete kad već koristi tehnologiju, nek ju upotrijebi u vlastitu korist, a ne samo za igrice i gluposti. Isto je i s društvenim mrežama. Vjerojatno već imaju razrednu grupu, pa uputi dijete da pita kolege što je bilo za zadaću, što treba naučiti itd.

Domaće zadaće i učenje treba odraditi ODMAH, dok mu je u glavi još sve svježe. Nisi ništa zakasnila, SAD je pravi trenutak kad se stječu radne navike, ali to zna biti naporan period za roditelje. Djeca obično u ovoj dobi nisu svjesna važnosti redovitog učenja, ali zato smo mi tu da ih potaknemo i usmjerimo.

Još o kratkom intervalu pažnje kod kuće - uputi ga da OČISTI STOL, tako da gore nema igračaka i raznih gluposti koje odvlače pažnju (ne pitaj kako znam, RATUJEM sa svojima i dan danas...oni znaju unaprijed što ih čeka kad upadnem k njima u sobu, pa na brzinu sklanjaju jaffa kekse, sitne igračke, crtaće blokove, sd kartice i kablovinje sa stolova, hehehe...) Inače, korištenje ekrana prije zadaće kod nas nije opcija. Sad već dugo ne moram na to upozoravati (ali moji su sad u srednjoj), aliiii prije je uvijek bilo "prvo zadaća, onda igrica - filmić - razno... Čak smo na vratima imali natpis s tim, hehehe...

Još o kratkom intervalu pažnje u školi - reci djetetu (a morat ćeš ponoviti puuuno puta) da ako pazi i piše na satu, toliko manje mora učiti doma. Pouči ga da postavlja pitanja nastavnicima ako mu nešto nije jasno. Pouči ga kako da bude aktivan na nastavi i da tu aktivnost okrene u vlastitu korist. Potrajat će neko vrijeme, ali kad se pokažu rezultati, više nećeš morati jako natjeravati. Shvatit će i sam. Sretno!

[Jelka]

meda, ja najmanje očekujem od profesora. Ili ne stignu, ili nemaju ono nešto što je potrebno za dobrog pedagoga. Informatiku, povijest i geografiju sam prelistala, jer to je idući tjedan na repertoaru (plus najavljeni usmeni iz tehničkog). Bljuje mi se na količinu i detalje koji su čak poboldani u knjizi!! Radne bilježnice gotovo potpuno prazne, dijelom Janinim nemarom, ali većinom jer im uopće ne zadaju zadaće. Ne znam koji vrag su onda to uzimali djeci.

Danas je evo imala cijeli dan do 17h, rekla bih konstruktivnog učenja je bilo sat vremena :/
Jucer diktat iz engleskog. Za takve stvari se ne priprema(mo), a toga može biti svaki dan iz svakog predmeta. Pa kad to nadodaš na ove najavljene ispite, što pismene, što usmene, jaooo...

Dobro je rekla jedna frendica jučer - 5. razred bi trebalo promatrati kao 1., taj prijelaz iz razredne nastave u predmetnu (plus puno novih, teških predmeta) je teži nego iz vrtića u školu, i da bi im trebalo prvo polugodište ne ocjenjivati.

[jelena.O]

Kod nas iz masu predmeta ne za daju rješavanje radne bilježnice, ali početkom školske godine svaki profac iz lista a4 papir s svojim pravilima, i u većini piše da se radne ispunjavaju kad se obradi dio lekcije ili cijela. Tak možete uvesti i svojima, kad se koji dio obradi riješi se par zadataka iz radne.

[Lili75]

Meda
Ja bih na,tvom mjestu ukinula ili glazb ili tkd jer očito ne može jare i pare a škola je meni bitnija od vanškol.aktivnosti.
One bi po mom mišljwnju trebale bit prilagođene djetetovom načinu nošenja sa škols.obvezama.

Treće nema

[jelena.O]

meda tvoj ide u melu seosku školu kaj ne ? pretpostavljam da ima samo izjutra školu, neka vodi brigu da riješi zadaću od pol jedan do tri. onda će imati vremena za sve, pa i za slobodne aktivnosti. Ako ne ide onda onak kak veli Lili.

[jelena.O]

i da zašto bi trebalo pamtit zadaću, daj mu informativku ili bilo kakvu bilježncu, notes, i nek svaki dan piše kaj je zadano za domaću, napiše stranu i zadatak , predmet, dođe doma to napiše, prekrižikaj je napisano, podvuče crtu , sutra je novi dan.

[meda]

Ma sve smo to vec pokusavali...i u informativku da pise, i da si stavlja post it blokice u bojama....al na kraju ispadne da se njemu nista od toga ne da ili ne napravi ili zaboravi.

Ne ide vise na selu u skolu. Al imaju svaki dan ujutro. A on ne voli radit nista za skolu odmah kad dode doma, nego se oce malo odmorit i to mi je ok. Nije da on nema vremena. Al sve u vezi skole mu je tlaka i odgadanje i brljanje. Jos je jako zaigran i voli se podruziti s deckima i igrati sam doma.

Najvise prigovora je da je odsutan mislima ili nezainteresiran ili da prica. Prosli tjedan ga je profa iz matematike izvela van i pitala u cemu je problem pa je rekao da su mu ti zadaci predosadni, dala mu je teze zadatke. Ali sad bi trebao dobit cistu peticu iz testa, a to vec dugo nije (da rijesti sto posto tocno). Pitam se cemu onda ti tezi zadaci ako ni lakse ne moze hendlati, ocito ni to nije rjesenje.

Ne bi ga makla ni iz glazbene ni sa sporta. Nije da nema vremena, nego ima otpor prema svemu u vezi skole. Ne treba mu sat, dva da spremi torbu, a danas je opet zaboravio knjigu iz glazbenog, to traje sekundu, sta bi dobio s tim da ima pol sata za spremanje torbe.

A da se ja petljam u skolu isto ne voli. Ne daj boze da rjesavamo nesto iz radne jer sta ce reci uciteljica ako to bude napisano i takve stvari. Zacarani krug...

Ne znam, malo sam oduzila, al fakat sam frustirana tom skolom...idem sad do skole odnest mu knjigu iz glazbenog, hvala bogu da sam danas ujutro slobodna

[tanja_b]

Ne daj boze da rjesavamo nesto iz radne jer sta ce reci uciteljica ako to bude napisano i takve stvari. Zacarani krug...

Ovo mi je poznato. Na žalost, često puta u predmetnoj nastavi profesori ne daju jasna pravila što očekuju od učenika, pa onda nastaje zbrka s tim nesretnim radnim bilježnicama. Imala sam i sa svojim sedmašem ove godine raspravu na tu temu. On inače sve rješava odmah, ali ako mu se jasno ne kaže "moraš rješavati radnu", sam od sebe je neće riješiti jer "nije rekla da treba". A opet za neke predmete su im izričito rekli "ne rješavajte to sami, radnu ćemo rješavati skupa na satu". Nije čudo da djeca više ne znaju što iz kojeg predmeta moraju raditi samostalno, a što ne.
S tim da bih ja od sedmaša očekivala da već odavno zna koja su pravila igre kod kojeg profesora... ali ispalo je da ipak ne zna pravila za sve predmete.

[vertex]

A da se ja petljam u skolu isto ne voli.

Po mom mišljenju, ako želiš promjenu, to neće ići bez da se dobrano petljaš.
Možda ga stvarno i iskonski nije briga, možda ga je ipak malo ili puno briga, ali ga je zatrpalo, ne snalazi se i lakše mu je odsustati, možda nešto treće - ali sam očito ne može.
Budi u toku, nadgledaj što je za domaći, piše li domaće radove, uči li i kako uči, zna li išta nakon što uči, ako misliš da ne zna kako treba nauči ga (npr. reci mu da uči naglas, da razgovara sa sobom, da šeta dok uči ako mu je lakše, da odgovara sebi na pitanja poslije lekcija, iz matematike provjeri je li on provjerava rezultate kad napiše zadaću i je li mu ispada točno), i tako dalje. Neće vam to nitko riješiti nego vi sami, i nema druge nego da vam škola jedno vrijeme postane fokus svakodnevnice.

[Jelka]

Po mom mišljenju, ako želiš promjenu, to neće ići bez da se dobrano petljaš.
Možda ga stvarno i iskonski nije briga, možda ga je ipak malo ili puno briga, ali ga je zatrpalo, ne snalazi se i lakše mu je odsustati, možda nešto treće - ali sam očito ne može.
Budi u toku, nadgledaj što je za domaći, piše li domaće radove, uči li i kako uči, zna li išta nakon što uči, ako misliš da ne zna kako treba nauči ga (npr. reci mu da uči naglas, da razgovara sa sobom, da šeta dok uči ako mu je lakše, da odgovara sebi na pitanja poslije lekcija, iz matematike provjeri je li on provjerava rezultate kad napiše zadaću i je li mu ispada točno), i tako dalje. Neće vam to nitko riješiti nego vi sami, i nema druge nego da vam škola jedno vrijeme postane fokus svakodnevnice.

Nadovezat ću se jer eto, tu smo u istim govnima.

Nije uloga roditelja da dijete drži za ruku i skoro pa rješava njegove zadaće. To nije moguće niti bih ja to željela svojoj Jani. Igrom slučaja radim 4h, pa sam više doma. Ali i uz tu činjenicu imam druge obaveze po kući. Drugo dvoje djece.

Djeca kao što su medin D i moja Jana jednostavno nemaju pažnje da te čuju koje si im savjete dao, koji su im zadaci, pa makar ih imali zapisane na papiru. Nemaju volje potruditi se da odrade neki zadatak do kraja (tipa spremanje knjiga za sutra), jer im misli odlutaju. Ja čak kad sjedim pored nje da vidim kako će neki zadatak riješiti ona krene pričati o papiriću kojeg je našla ispod klupe (npr.). Kužiš? Džabe mi gubiti vrijeme satima pored nje kad nema neke prevelike razlike. Moja i samo moja odluka je pustiti ju, pa makar po cijenu loših ocjena. Ne znači da sam digla ruke, da ju ne nadgledam, ali neću snositi posljedice njezinog nemara.

Posudila sam knjigu Sve o poremećaju pomanjkanja pažnje, našla neke crte koje mi pomažu da ju bolje shvatim. I neću stati na tome, tražim i dalje pomoć i savjete. Samo se ne uzrujavam toliko više.

[vertex]

O poremećaju pomanjkanja pažnje nemam dovoljno znanja, ali nisam baš ni shvatila da se kod medinog sina o tome radi. Iskustva imam sa zaboravnim turboizbjegavačem, dečkom koji se rado i vješto pravi glup da bi drugi riješili njegov zadatak, lijenim rastresenim zaigranim biračem linije manjeg otpora, mojim dragim sinom sedmašem
On je, recimo, peti razred shvatio jako ozbiljno, pa je radio i dobro se snašao. U šestome mu se više nije dalo, a nas, uljuljkane u sigurnost (peti je šok, poslije je kao lako), fino smantao i potpuno se duhom otkačio od škole. Dok smo mi shvatili, taman je bilo vremena za koju rupu pokrpat, i što je - tu je.
Zato smo mu suspendirali prava na samostalnost do daljnjega, brinemo, vodimo računa, kontroliramo, ne padamo na fore, ne zanima nas njegova teška sudbina, ne vjerujemo da "danas nema ništa" i super nam svima ide. I kao rezultat svega, on je zadovoljan sobom.

[čokolada]

Druga važna stvar je dijete mora shvatiti zašto mu se to događa da ne pomisli - gle, glupa sam! To što ona ne izgleda "pogođena" jedinicom zbog zaborava i ne čupa kosu, to ne znači da u sebi ne akumulira nespjehe...zašto da se više trudim, kad mi ionako ne ide?

[čokolada]

Ne bih željela biti dosadni padobranac, ali moram reći da djeca s poremećajem pažnje NE uče iz posljedica. Znači ako danas dobije 1 jer nije ponijela udžbenik/napisala DZ/riješila RB, to NIKAKO ne znači da će se danas "opeći" pa će drugi put bolje paziti.
Kad se s tom činjenicom pomirite, sve postane lakše jer nemate konstantna ista neostvariva očekivanja koja vam stalno generiraju nezadovoljstvo.

[Jelka]

čoksa upravo to sam čitala i jasno mi je da priča nije crno-bijela i nije nešto s čime imam iskustva. Zato kažem da se i dalje trudim proniknuti u srž problema i pomoći joj. Planiram potražiti i konkretnu stručnu pomoć, bila sam kod nekih prof na informacijama i ići ću kod drugih, kod njezine doktorice op (već sam prije razgovarala s doc o tome).
Uz sve to, samo sam odlučila ne gubiti razum i glas, nego polako i smireno, lakše će se riješiti problem.

[Peterlin]

čoksa upravo to sam čitala i jasno mi je da priča nije crno-bijela i nije nešto s čime imam iskustva. Zato kažem da se i dalje trudim proniknuti u srž problema i pomoći joj. Planiram potražiti i konkretnu stručnu pomoć, bila sam kod nekih prof na informacijama i ići ću kod drugih, kod njezine doktorice op (već sam prije razgovarala s doc o tome).
Uz sve to, samo sam odlučila ne gubiti razum i glas, nego polako i smireno, lakše će se riješiti problem.

Da li ste doma radili na razvoju pažnje? Nije to neka filozofija, nego jednostavno TRENING životnih vještina.

Moji sinovi do kraja osnovne škole nisu odlazili u krevet dok nisu:
- složili knjige za idući dan (nakon pisanja zadaća od tog dana, bez odgađanja) - raspored visi na vidnom mjestu i dan danas, zbog MENE isto kao i zbog njih i gore stoje sve ostale obveze (glazbena škola, trening...)
- pripremili odjeću za idući dan

Interval pažnje vježbali smo na svakodnevnim, običnim stvarima:
- postavljanje stola za toliko-i-toliko osoba (bitno je ne zaboraviti čaše ili salvete, voditi računa da li trebaju plitki tanjuri ili ne...da li ima nešto za desert ili ne...)
- pražnjenje suđerice (treba znati gdje što stoji)
- pospremanje vlastite odjeće u ormar (isto treba znati gdje što stoji)
- odrađivanje sitnih obveza (razdvojiti rublje tamno-svijetlo, pustiti vešmašinu prema uputi - imam napisano za njih)
- KUHARICA I RECEPTI - to je godinama bilo jako zabavno, ali traži solidnu razinu pažnje i koncentracije

Eto, to je bilo zabavno, ali i korisno.

Inače, godinama sam kuhala za idući dan, a istovremeno posjela jednog pa drugog sina k sebi u kuhinju i onda je slijedio razgovor: Što je bilo u školi (po rasporedu, svaki predmet) i često se dogodilo da se u toku toga prisjete zadaće - štajaznam, iz prirode treba napraviti prezentaciju o gljivama... Bitno je samo da se prisjete na vrijeme. Ključno je da mi, roditelji, pokažemo interes. Moj stariji sin ne bi nikad, ali nikad ništa o školi ispričao da ga ne pitam. Dok su bili mlađi, to je bilo baš takvo ispitivanje u detalje, a sad samo pitam kaj ima novoga...

Dogodi se povremeno da se nešto zaboravi i preskoči, ali ključ je u izgradnji solidnih radnih navika i odnosa prema radu. Bez toga bi moj E. (koji nije prirodno organiziran kao L.) bio potpuno izgubljen. Ovako, sad bez razmišljanja dođe iz škole, pregleda si knjige, posloži što je za pisanje zadaće odmah, a što je "na čekanju" do sutra ako je u popodnevnoj smjeni. Sad već ima i opsežnije projekte, ali bilo je jako bitno naučiti ga planiranju vremena. Oni u osnovnoj školi nemaju osjećaj koliko treba da se nauči matematika ili priroda, često to nemaju ni u srednjoj, pa se zbog toga kod mene doma jašilo da se napravi ODMAH sve što se može... I sad imam situaciju da moji dečki obično budu prvi koji se prime rješavanja zadataka iz štajaznam fizike, pa kad pitam što ima na grupi, kažu "ostali još nisu ni počeli" hehehe...

[jelena.O]

Peterlin, ovo s prepisivanjem s mobitela je ok ako se ne stigne ponekad , ali recimo kod mojeg profačica ne uspije sve napraviti kaj je planirala, pa im mejlne nešto -duže od vde strane, pa opet ima prepisivanja pol sata -sat više nek bi trebo.

kaj se tiče slanja zadaće kod malih klinaca to ne pali ( mali su meni do 6-7 razreda) svatko će napisati 10000 put hi, ho,. ha, a nitko neće napisati kaj je za zadaću. Kod većih to pali ili pali kod mojeg velikog, čak i slanje nekih rješenja i slično.

[Peterlin]

Peterlin, ovo s prepisivanjem s mobitela je ok ako se ne stigne ponekad , ali recimo kod mojeg profačica ne uspije sve napraviti kaj je planirala, pa im mejlne nešto -duže od vde strane, pa opet ima prepisivanja pol sata -sat više nek bi trebo.

kaj se tiče slanja zadaće kod malih klinaca to ne pali ( mali su meni do 6-7 razreda) svatko će napisati 10000 put hi, ho,. ha, a nitko neće napisati kaj je za zadaću. Kod većih to pali ili pali kod mojeg velikog, čak i slanje nekih rješenja i slično.

Moj E. ima dozvolu da uvijek poslika ploču, ali ne treba mu uvijek. On to radi od mhm šestog osnovne??? Ne znam, otkad je dobio neki samsung koji mu je bio ok za slikanje. (Nakon toga je doderao jedan Sony, a sad ima neki treći - više ne pratim.) Uglavnom dosta dugo. Ne iz svakog predmeta, samo matematika i hj. Sad ponekad stručne predmete tako uslika, ali shvatio je i trudi se koliko može. Njemu nije problem brzina nego baš prepisivanje s ploče. Na sreću, toga ima sve manje, dobivaju pripreme na e-mail. Spasio se.

Ont. ne treba dijete uslikati gradivo s ploče, dovoljno je da roditelj dogovori s profesorima da mu daju materijal.

[Peterlin]

Peterlin, ovo s prepisivanjem s mobitela je ok ako se ne stigne ponekad , ali recimo kod mojeg profačica ne uspije sve napraviti kaj je planirala, pa im mejlne nešto -duže od vde strane, pa opet ima prepisivanja pol sata -sat više nek bi trebo.

kaj se tiče slanja zadaće kod malih klinaca to ne pali ( mali su meni do 6-7 razreda) svatko će napisati 10000 put hi, ho,. ha, a nitko neće napisati kaj je za zadaću. Kod većih to pali ili pali kod mojeg velikog, čak i slanje nekih rješenja i slično.

Da, zbog ovoga je važno da se "umreže", pa će obično netko imati zadaću. Moj L. nije imao pametni mobitel, ali je skenirao bilježnice i sebi i drugima (mi stanujemo jako blizu njihove OŠ, pa je to bilo besplatno kloniranje kod nas). Bitno je da shvate važnost informacija. To ide u višim razredima osnovne škole. I nije nikakva drama ako ponekad zaborave, samo ne smiju STALNO zaboravljati. Treba ih potaknuti da misle o tome dok im ne pređe u naviku i ne postane automatika. Kao pranje zubi ujutro.

[Jelka]

Peterlin, čoksa, super savjeti! Malo ću detaljnije kasnije, za sad sam samo to htjela komentirati.

Baš te svakodnevne igre/vježbe tražim, kako je to čoksa nazvala, ne znam više. Neke već radimo (često slabog uspjeha), neke tek treba započeti.

[Peterlin]

Peterlin, čoksa, super savjeti! Malo ću detaljnije kasnije, za sad sam samo to htjela komentirati.

Baš te svakodnevne igre/vježbe tražim, kako je to čoksa nazvala, ne znam više. Neke već radimo (često slabog uspjeha), neke tek treba započeti.

Jelka, moj E. ima teškoće čitanja, ali pristup je višemanje isti - evo šprance za djecu s disleksijom, ali dosta toga može poslužiti i za tvoje dijete. Zanemari ono što ne trebaš:

TRIKOVI ZA BOLJE I LAKŠE SAVLADAVANJE ŠKOLSKOG GRADIVA:

KOD KUĆE
ORGANIZACIJA PROSTORA
¨ mjesto za učenje – uvijek isto, npr. radni stol
¨ površina stola mora biti prazna, na stolu samo potreban pribor
¨ olovke, bojice i signiri – moraju imati stalno mjesto da ih se lako može naći
¨ ostali pribor – folije, kartica za isticanje teksta – držati uvijek na istom mjestu (jedna u pernici, druga doma u stolu) i koristiti po potrebi

ORGANIZACIJA VREMENA (ne odnosi se samo na učenje, jer djeca s disleksijom često imaju problema i s orijentacijom u prostoru i vremenu)
¨ Postaviti „shemu dana“ koliko god je moguće isto – svaki dan ustajanje, obroci i spavanje u isto vrijeme, eventualna odstupanja samo vikendom
¨ dogovoriti s djetetom svakodnevne uobičajene aktivnosti (ustajanje, doručak, briga o vlastitim stvarima i slično)
¨ pomoći djetetu oko aktivnosti s kojima ima teškoća (npr. navečer slagati stvari u torbu, ako treba pomoći pri čitanju rasporeda sati)
¨ navečer neka dijete samo sebi pripremi i odjeću za idući dan
¨ organizacija obroka – ovisno o rasporedu cijele obitelji
¨ ne dozvoliti odlazak u školu bez doručka, voditi računa da su obroci po mogućnosti u isto vrijeme, izbjegavati veće količine slatkiša (ali može ih se koristiti u malim količinama kao motivator)
¨ poticati samostalnost u „nečitalačkim“ aktivnostima koliko god je moguće

KUĆNA SHEMA ODRAĐIVANJA ŠKOLSKIH OBVEZA
¨ na vidljivom mjestu treba stajati ANALOGNI sat s kazaljkama i brojevima
¨ postaviti OGLASNU PLOČU s rasporedom sati i drugim bitnim podacima (npr. bitni datumi – alternativno, objesiti kalendar i označavati/signirati u njemu)
¨ RASPORED SATI za obje smjene – objesiti na vidnom mjestu
¨ raspored napisati u bojama ili signirom istaknuti (matematika = zeleno, hrvatski jezik = plavo itd.) s dodanim drugim aktivnostima (sport, glazbena škola, ostalo). Na raspored dodati lijevu kolonu u kojoj piše trajanje sata (početak i kraj)
¨ PISANJE ZADAĆA svakodnevno, isti dan kad su zadane, dok se dijete još dobro sjeća gradiva
¨ UČENJE – također mora biti redovna dnevna aktivnost, da se izbjegne gomilanje. Kad se radi novo gradivo, potaknuti dijete da doma pročita iz udžbenika i tako ponovi gradivo dok još nije „uteklo“ iz glave. Ako mu je čitanje teško ili lekcije opsežne (povijest, geografija) može mu roditelj pročitati, a dijete samostalno riješiti radnu bilježnicu. Alternativa za one kojima to odgovara – učenje u paru. Više o učenju bit će opisano kasnije.
¨ Pri pisanju zadaća odrediti redoslijed težine (prvo nešto lagano za zagrijavanje, pa kratka pauza za čašu soka, pa nešto teško – npr.matematika, pa pauza, pa nešto lagano)
¨ Po potrebi pomoći djetetu oko zadaće na način koji je primjeren za njega/nju (po mogućnosti razraditi s logopedom – to se kroji po mjeri svake osobe)

UČENJE KOD KUĆE
¨ Bitno je razlikovati da li dijete ima teškoće vizualne percepcije (npr. može pisati, ali ne može čitati ili ima velike teškoće pri čitanju), teškoće slušne percepcije ili kombinirane teškoće. Metode učenja i čitanja kroje se „po mjeri“ jer ne odgovaraju svakoj osobi sve metode, neke čak mogu i smetati.
¨ Logoped će dati temeljne upute, ali roditelj s djetetom često može i samostalno razviti najbolje metode učenja
¨ Djeca koja imaju teškoće vizualnog prepoznavanja teksta, često imaju odličnu memoriju i dovoljno im je jednom pročitati lekciju (kad bolje savladaju čitanje, trebaju samostalno čitati naglas) koju obično dobro upamte
¨ U tekstu treba (bez žaljenja i čuvanja knjige) bojicama ili signirima označavati bitne stvari
¨ Čim bude za to sposobno, dijete treba poučiti pisanju bilješki na marginama knjige i pisanju sažetaka koji kasnije služe za ponavljanje, da se izbjegne čitanje opsežnog teksta.
¨ Ima djece kojima umne mape puno pomažu kod sistematizacije gradiva – treba vidjeti da li je ta metoda djetetu prihvatljiva za samostalno ponavljanje gradiva
¨ Koristiti pomoćna sredstva za čitanje – označivače teksta (kartončić veličine posjetnice žute ili ružičaste boje, s izrezanim uglom), ravnalo ili trokut također u boji (npr. svijetloplava) koji se položi na tekst da se izbjegne lutanje očiju i „gubljenje niti“
¨ Podijeliti tekst na savladive cjeline (započeti s pojedinim riječima, pa rečenicama, a kasnije po odlomcima ili stranicama), pročitati pa prepričati da se provjeri razumijevanje
¨ Dijete poučavati da te trikove i metode primjenjuje i razvija samostalno u skladu s vlastitim potrebama
¨ OSIGURATI KRATKE ODMORE i dovoljno tekućine, protegnuti se, napraviti par vježbi križno-lateralnih pokreta[1]
¨ Ako dijete ima dobro slušno prepoznavanje, koristiti audio materijal i pomoćna sredstva (npr. funkciju snimanja glasa na mobitelu ili računalu), audio knjige za lektiru (dostupno u Knjižnici za slijepe i slabovidne osobe, ali nešto materijala postoji i na portalu e-lektire http://lektire.skole.hr/

---

[1] Križno gibanje (Cross Crawl) je jedna od 26 osnovnih vježbi Brain Gyma®. To je križno-lateralno gibanje na mjestu. U stojećem položaju osoba maršira na mjestu naizmjence dodirujući desnim laktom lijevo koljeno i lijevim laktom desno koljeno. Budući da svakim udom upravlja hemisfera sa suprotne strane, ovime se istovremeno aktiviraju velika područja u obje moždane hemisfere i potiče se uravnoteženo aktiviranje obiju moždanih hemisfera. Redovitim izvođenjem potiče se mijelinizacija neurona i neuronskih veza u žuljevitom tijelu, a time se poboljšava komunikacija između dvije hemisfere, što olakšava spoznajne procese.
Ova se vježba temelji na principu puzanja, koje predstavlja križno-lateralne pokrete kojima se prelazi preko središnje linije tijela (desna ruka prelazi na lijevu stranu tijela i obratno), čime se ostvaruje bilateralna i bihemisferna integracija (obje moždane polutke rade zajedno). Neurološka istraživanja su pokazala da aktivnost puzanja izravno utječe na buduće ovladavanje vještinom čitanja! Puzanjem ili križno-lateralnim gibanjem postiže se potpuni senzorički pristup (slušni, vizualni, proprioceptivni) s obje strane tijela i potpuna senzomotorička integracija. Kad se Križno gibanje izvodi polako, svjesno se aktiviraju vestibularni sustav i čeoni režnjevi mozga (područja u kojima se ostvaruje glavnina spoznajnih aktivnosti), čime se potiče učenje i pamćenje.

[jelena.O]

moj se prvo primi glazbenog, likovnog i sličnog kaj ima jednom tjedno

o pospremanju torbe, ne mogu više tupiti, stalno im to kažem da navečer slože, ne kužim kaj je to tak teško, klinka zna doć do škole i sjetiti se da je nekaj doma ostavila, sva sreća po nju da je je škola 200 m dalje, pa se stigne doći i natrag i uzeti.

ma daju im materijale Peterlin, ali materijale obavezno moraju prepisati 2-3 strane gusto pisanog testa

[Jelka]

Pardon, Peterlin je navela svakodnevne vježbice

[Mima]

To je još jedna od stvari koja ovisi o razrednici. Kod moje ja vidim da imaju grupu iz koje se nikoga ne izbacuje, u kojoj su svi admini, u koju se svakoga prima, a koja služi za rezmjenu informacija o školi, zadaćama i slično.
I za druge stvari, jasno, ali prvenstveno za zadaće i informacije o školi. I mislim da je razrednica u tome imala prste, tj. da im je ona naredila da kreiraju takvu grupu.

[jelena.O]

To je još jedna od stvari koja ovisi o razrednici. Kod moje ja vidim da imaju grupu iz koje se nikoga ne izbacuje, u kojoj su svi admini, u koju se svakoga prima, a koja služi za rezmjenu informacija o školi, zadaćama i slično.
I za druge stvari, jasno, ali prvenstveno za zadaće i informacije o školi. I mislim da je razrednica u tome imala prste, tj. da im je ona naredila da kreiraju takvu grupu.

i koja korist kad oni imaju još 1000 raznih razrednih grupa bez raskesa strane u kojima pričaju, a ovu ni ne otvore.

[Mima]

i koja korist kad oni imaju još 1000 raznih razrednih grupa bez raskesa strane u kojima pričaju, a ovu ni ne otvore.

Pa ne znam, moja otvara tu grupu i vidim da se na toj grupi vrlo intenzivno razmjenjuju informacije.

[Peterlin]

Pa ne znam, moja otvara tu grupu i vidim da se na toj grupi vrlo intenzivno razmjenjuju informacije.

Da, kod mog E. su cure iz razreda prve počele, a on se pridružio tek kad mu je brat rekao čemu sve to služi. Kod L. su po svoj prilici isto cure prve krenule, ali i on je bio odmah u kompi s njima, jer mu se sviđala ideja grupe, a kad je shvatio koje su sve koristi, nije tome više bilo kraja...

Kod te razmjene informacija često je problem prevelike količine postova, pa se čovjek ponekad teško snađe... tada mora pitati ponovno.

[cappy]

Na koji način ograničavate djeci pristup komp. dok niste doma, a da nije uzimanje kabla za napajanje sa sobom : )

[magriz]

Na koji način ograničavate djeci pristup komp. dok niste doma, a da nije uzimanje kabla za napajanje sa sobom : )

password

[jelena.O]

ma bit je u tome da djeca u mrežama laprdaju gluposti, a ono kaj je bitno ne!

recimo moja samo jednom nije imala zadaću do kraja ( raska im uzela bilježnice za kontrolu doma, a naši iz matke imaju bilježnice za školu, i posebnu za doma), naravno moja napiše kaj je za zadaću u školsku i na kraju stvarno joj nitko nije reko kaj je za zadaću ( polovici njih je uzela bilježnice). Sva sreća da kod te profe ako slučajno nemaš zadaću, istu smiješ napisati za drugi put.

[Peterlin]

ma bit je u tome da djeca u mrežama laprdaju gluposti, a ono kaj je bitno ne!

recimo moja samo jednom nije imala zadaću do kraja ( raska im uzela bilježnice za kontrolu doma, a naši iz matke imaju bilježnice za školu, i posebnu za doma), naravno moja napiše kaj je za zadaću u školsku i na kraju stvarno joj nitko nije reko kaj je za zadaću ( polovici njih je uzela bilježnice). Sva sreća da kod te profe ako slučajno nemaš zadaću, istu smiješ napisati za drugi put.

Istina.

Ali netko mora biti PRVI koji će na razrednoj grupi pitati za zadaću. A kad skuže da je korisno, pridruže se i ostali. Moj L. je obično bio prvi koji je razrednu grupu koristio za servisne informacije, a često je i danas. Ali morao je to naučiti, kao i sve drugo.

[Cubana]

Al u grupi je cesta disperzija odgovornosti pa smo mi doma primijetile da je nekad ucinkovitije pitati nekoga osobno da ti posalje.

[tanja_b]

To je još jedna od stvari koja ovisi o razrednici. Kod moje ja vidim da imaju grupu iz koje se nikoga ne izbacuje, u kojoj su svi admini, u koju se svakoga prima, a koja služi za rezmjenu informacija o školi, zadaćama i slično.
I za druge stvari, jasno, ali prvenstveno za zadaće i informacije o školi. I mislim da je razrednica u tome imala prste, tj. da im je ona naredila da kreiraju takvu grupu.

Sigurno je razrednica imala ulogu u tome, jer imam doma suprotan primjer. Imaju razrednu grupu u kojoj je i raska, i tamo nitko ništa ne piše, i uopće, imaju vrlo lošu komunikaciju s razrednicom. I, naravno, razrednu grupu bez raske, gdje chataju o updateima na igricama ili se bezveze prepucavaju, a svako toliko netko zavapi: "Kaj treba sutra za likovni?" "Kaj pišemo iz engleskog?" "Tko će se sutra javiti geografiju?" - ta pitanja u pravilu ostaju bez odgovora

Al u grupi je cesta disperzija odgovornosti pa smo mi doma primijetile da je nekad ucinkovitije pitati nekoga osobno da ti posalje.

Ovako je i kod nas. Moj tako rješava gradivo kad izostane iz škole, a vidim da i često njega pitaju da pošalje što je za zadaću. Ali to ne na grupi, nego ga pitaju putem sms-a.

[jelena.O]

je to prije upali nego slat u grupu

[Mima]

Da, naravno. Moja kći ima prijateljicu s kojoj si uvijek međusobno šalje što je bilo u školi ako neka nije bila, što ima za azdaću ako je neka zaboravila itd. No i na grupi se konstantno izmjenjuju informacije. (pa i neke koje ne bi trebale )

[Peterlin]

Da, naravno. Moja kći ima prijateljicu s kojoj si uvijek međusobno šalje što je bilo u školi ako neka nije bila, što ima za azdaću ako je neka zaboravila itd. No i na grupi se konstantno izmjenjuju informacije. (pa i neke koje ne bi trebale )

X

Isto je kao i u razredu... neki tegle, a drugi se šlepaju.

To nije zamjena za obične kolegijalne odnose, nego samo nadopuna. Ali često dobro dođe... Moj mlađi se bio sklon oslanjati na grupu kad je zadaća u pitanju, ali je također ustanovio da to nije baš pouzdano.

Offt. sad u srednjoj školi vidim da ima i dezinformacija, npr. rekli su da treba to-i-to gradivo naučiti za test iz stručnog predmeta. Moj E. je rekao da tu cjelinu nisu prošli na satu do kraja, ali je svejedno naučio, ugnjavio mm-a za stvari koje nije mogao sam iz knjige, a poslije se pravio pametan na satu, kad je to gradivo došlo na red.... Lako je meni sad to gledati kad je stresni dio privikavanja na obveze već dobrim dijelom prošao, ali u višim razredima OŠ ponekad mi je bilo ovako:
S druge strane, moji sinovi su me vidjeli ovako:

[meda]

Malo mi je lakse kad vidim da ima i drugih koji su prosli kroz slicne probleme. Meni je ovo puno gore od prvog razreda Valjda cemo se uspjeti iskobeljati. Taman do kraja polugodista da uhvati ritam, onda dolaze praznici i opet sve ispocetka :D

I kod nas niko nikom ne pomaze oko informacija u vezi skole. Mogu satima igrat nekakve igrice, al skola ko da ne postoji. Velim mu jucer da pita decke neko pitanje na koje nismo znali odogovor, nece. Kad nije bio u skoli ne moze izvuc iz njih sta su radili. Zove jednog, ne odgovoara, zove drugog, kaze da ce mu poslat pa ne posalje itd. Tu bi razrednik trebao intervenirat. bas me zanima koja je njegova strategija za radit na zajednistvu. Bivsa uciteljica je puno radila na tome, a sad se sve otelo kontroli, raspasoj.

[čokolada]

Meda, u nasem je razredu praksa da neko od djece koja žive blizu nakon skole svrate do bolesnog ucenika i daju mu info sto se radilo i da poslika biljeznice. Bolesnik samo treba to jutro nazvati nekoga i zamoliti ga da svrati poslije skole. Organiziraj tako nesto. Jedna mama (cije dijte puno izostaje zbog bolesti) uvijek pripremi sitnice za cure koje mu dođu nakon nastave.

[jelena.O]

Kod nas je bila takva praksa i prije mobitela, s time da se nisu ostavljale knjige, nego stranice i zadaci iz odredenog predmrta. Joj kad se sjetim svog kad je dobio živčani slom kad sam mu diktirala diktat u prvom razredu

[Mima]

Posebno je to preporučljivo ako bolesnik ima gripu

Šalu na stranu, to je bio običaj kad sam ja išla u školu, ali, iskreno, kao paranoičnoj majci draži mi je telefonski kontakt.

[čokolada]

Posebno je to preporučljivo ako bolesnik ima gripu

Šalu na stranu, to je bio običaj kad sam ja išla u školu, ali, iskreno, kao paranoičnoj majci draži mi je telefonski kontakt.

Moja obiđe i bolesne .