Stvarno ne razumijem. Ne želim zvučati grubo, pobornica sam dojenja i svoje prvo dijete sam dugo dojila.
Ali, i ovdje na Rodi se uvijek naglašava da dojenje treba trajati sve dok to žele i majka i dijete. U ovom slučaju je očito prirodno došlo do prestanka dojenja - s jedne strane, dijete ne želi više, s druge strane, majka više nema mlijeka.
Čemu ovo silno forsiranje? Pa žena je već si napravila ranu na dojci! Sada bi trebala dva tjedna uprazno mučiti se izdajanjem i živcirati se radi djeteta, joj hoće li ili neće? Pa meni je izdajanje bilo neugodno i dok sam imala mlijeka, a od pomisli na izdajanje na prazno, sva se naježim.
Zašto ne bi mogli normalno prihvatiti prirodni prestanak dojenja i ne stvarati dramu, pritisak i ozlijeđivati se zbog toga?