marta prvotno napisa
Ne znam hocete li me bas odmah skroz jasno skuziti, al vi ste se odmakle od te matrice koju zive vasi roditelji. Oni imaju neke uloge koje igraju i od kojih ne zele i nece odustati. Nela, kod tebe i sestra igra ulogu koja njoj odgovara i u kojoj joj je fino. NJima je svima fino tako kako im je, inace bi stvari promijenili.
Recimo moja mama je uvijek igrala ulogu zrtve jer se ta uloga igra u familiji. I moja baka tako. I ja bih trebala tako, al nisam zivjela s njima dovoljno dugo da bih se u tome nasla. Kad je moj tata umro mama je pokusala prebaciti svoje zrtvovanje bratu, koji zivi s njom, al i brat se jednog dana probudio iz te more i odbio sudjelovat. Pa si mama onda nadje kome ce biti zrtva, a to su vam odna ona "pomaganja" kad onaj koji pomaze vise zali i zapomaze nego onaj kome se pomaze. Uglavnom, nema kruha u sudjelovanju u tome, pogotovo ako si svjestan u cemu sudjelujes.
Sve te aktivnosti koje vode potvrdjivanju njihovih uloga treba svesti na minimum. Najgore i najteze je ako zivis s njima, ali ako nisi na licu mjesta, ima sanse izvuci se skroz. Pri tome ne mislim da treba roditelje iskljuciti iz zivota, niti da ih treba prestati voljeti, nista slicno, nego da im treba prestati povladjivati. Birati liniju manjeg otpora za sebe, ne za njih.