ja sa svojima imam minimalan kontakt, pa i još manje od toga. nismo u svađi, nego ja jednostavno nemam snage za još i njih, a za njih treba...
evo moj stari je cijeli zivot zivio kao podstanar- stav: neka me nitko ništa ne pita, mene se ništa od "toga" ne tiće i ne do vam Bog da mi poremetite rutinu na bilo koji način jer cete vidjeti sve svece (rutina je: televizor, kauč, cuga, cigareta, društvo). frajer zivi u patrijahatu u svojoj glavi, njegova je zadnja i to se vise ne propituje. sve stvari koje se trebaju rjesavati u obiteljskom i opčenito životu, a ne ticu se direktno njega- njega se ne ticu
naravno, moja mama je zbog toga bila pod priličnim pritiskom; hendlat djecu, kucu i sluzit muzu (koji je znao dignut ruku na nju, predamnom, kad sam bila vrtićarac). Iako razumijem da mi je zbog toga mama bila nezadovoljna, neispunjena, frustrirana žena, ne razumijem i ne opraštam da je svoje frustracije liječila na meni.
Imam i brata, 7 godina mlađeg, koji je također uvijek bio "mlađi", kao sestra iz Neline priče (da ne ponavljam, isto je). Taj mlađi brat je i dan danas mali u njihovim glavama. Zato se ne čudim da su od njega napravili socijalnog, emotivnog i svakakvog invalida. Šteta, jer mislim da je inace divna osoba. Isto kao i ja
Vratimo se na mamu- ista priča kao i martina i druge: žrtva koja svima (meni najviše) nabija osječaj krivnje. Ne znam koliko mi je puta rekla da jedva čeka da odrastem i odem (u biti da se udam i odem- otišla jesam, udala se nisam ), da jadan onaj koji mene dobije
Radim od 18-e godine, prvo preko student servisa, a poslije za ozbač. Od kad radim nisam uzela ni kunu od njih. Obleku i izlaske sam sama financirala. Od 20-e god sam vegetarijanka tako da sam od tada i hranu sama financirala, jer da ne bi mozda ona "moje kerefeke financirala".
Kad sam dobila prvi pravi posao, placa mi je bila 2900kn, 1000kn sam njima davala zato sto živim tamo. To je njoj bilo jako malo, mislim da je očekivala da cu joj dati cijelu placu pa da ce mi ona od toga davati džeparac.
Dosta puta sam joj/njima kupila nesto va cese svote (par tisuća kuna) koje nikad nisam vidjela, jer oni nemaju novaca. A nemaju novaca zato stoo ne znaju raspolagati s noovcem. Znaju uzeti kredit, a poslije ko ziv o mrtav. Znaju žmikati, žmikati, žmikati sve i sva dok ne ostane ništa. To mislim u svakom smislu. Ma užas.
Ima toga još puno. Ni mene nitko nije doživljavao dok sam bila trudna, ali to nisam niti očekivala jer me nikad nitko od njih nije doživljavao osim kad bi im trebala. Uh, sad mi samo navire, navire, napišem nešto, pa se sjetim još 5 drugih stvari. Mogla bi bestseller napisti o svom životu.
Uglavnom, kako sam ja to rjesila, a još nisam rjesila, no kako se nosim sa svojim je tako da ih izbjegavam, vrlo uspješno, s obzirom da njih bas nije niti briga gdje sam i sta sam (slično ko Ana.m)