Citiraj blackberry prvotno napisa Vidi poruku
teško je biti dijete otrovnog roditelja. ne možeš to dijete promatrati kao svako ostalo...jer to dijete u sebi nema ono što ostala djeca imaju, da bi spoznalo sebe samo tako.
nema tu samopuozdanja, samosvjesti...svega onoga što se tiče samog zdravog djeteta.
teško je napraviti određene korake, jer si i sam zatrovan i ne vidiš da zaslužuješ bolje, jer ne znaš za bolje.

i kad napraviš nešto za sebe, u drugom trenutku se grizeš...jer je onom nekom tamo teško...i taj netko ti ne želi dozvoliti sreću....

težak je to put...jer djeca otrovnih roditelja su previše nesigurna i na svojim leđima nose ogromnu krivicu i teret koji nije njihov...a roditelji ga ne žele osloboditi.
moraju sami.
Ja sam se u svojoj obitelji uvijek osjećala kao vanzemaljac, razmišljanje totalno drugačije od njihovog. Zapravo sam psihički bila puno jača od njih, no uspješno su mi samopouzdanje srozali na 0 podcjenjivanjem i manipuliranjem jer oni kao znaju bolje od mene. Zanimljivo kako se ti isti roditelji onda iščuđavaju kad te nečeg strah pa kažu - pa trebaš vjerovati u sebe, pa već si velik/a
Tek sam se nedavno našla u konfliktu sa njima i vidjela da mogu i ja odvratiti i to ih je jako začudilo jer " pa kaj se i ja znam svađati" i moram priznati da je to jako oslobađajuće-gotovo pa terapeutski