Ono što me zanima, ako nije preintimno pitanje, a nekome bi odgovor možda puno pomogao, je da li ste ikada zamjerile onoj nježnijoj i boljoj roditeljskoj strani (ako je ima), što se nije više zauzela za sebe i vas i definitivno napustila onog tko je izvor problema, trauma i zapravo životne patnje
Kod mene je bilo upravo obratno, priča slična kao kod winnerice. I isto tako s žalosnim krajem. Superkvalitetan čovjek nije se mogao/htio/znao
osloboditi polovice koja uništava i njega i sve oko sebe.
Ali ja sam barem imala jednu normalnu polovicu, gadno je kad oboje ne valjaju.