Sjetila sam se ove teme tijekom svog nedavnog razgovora sa svekrvom.
Naime, moja svekrva nikom ništa ne da. Nama daje povrće iz vrta i sl., ali da bi nam donijela 200 g kave kad dolazi k nama, nema šanse. OK, ni ne tražim to od nje.
No, ono što me zabrinjava je njena generalna škrtost i stav prema nama koji nismo kao ona.
Prosjacima ne bi nikad dala ni lipe. "Da žele, radili bi."
Sad kad su bile ove poplave, nazvala nas je (inače nas ne zove jer joj je preskupo) da bi nas izričito upozorila da ne uplaćujemo nikakav novac i da nikome ništa ne dajemo.
Moj muž i ja smo idioti jer smo poklonili kolica.
Budale jer smo nekom posudili AS.
Kreteni jer kupujemo stvari za dijete, umjesto da posuđujemo, a istovremeno smo i budale jer stvari od vlastitog djeteta posuđujemo drugima.
Istovremeno, tu ženu uopće nije sram uzeti bilo što što joj netko drugi daje. Još manje ju je sram to isto poslije prodati. Usput, kršćanka je.

Moj muž i ja se rukovodimo onim nekakvim feng shui pravilom - moraš dati da bi mogao primiti; moraš se riješiti starih stvari da napraviš mjesta za nove. Vjerujem da i u Bibliji piše nešto slično.
Ja sam prošla rat, a i veći dio života sam bila siromašna. Roditelji mi godinu-dvije uopće nisu dobili plaću. Da nije bilo tuđih donacija, ne bih imala što jesti, ni obući, a ni igračkama se baš ne bih naigrala.

Mislite li vi da smo mi idioti jer radimo sve ovo gore nabrojano? Hrpa vas prodaje svoje stvari pa vjerojatno razmišljate poduzetnije od mene, no mislite li zbilja da sam ja beskrajna budala jer stvari radije posuđujem i poklanjam nego prodajem?