Ako joj želiš pomoći odi k njoj i pomozi joj, ovo briganje tuđe brige na papiru mi je bezveze.
Ako joj želiš pomoći odi k njoj i pomozi joj, ovo briganje tuđe brige na papiru mi je bezveze.
A dobro filozofiraj onda, ako ti je do toga, samo što se ovajk utak više pretovrio u ocrnjivanje svega i svačega samo da bi sprali i opravdali sebe, nego što ima veze sa ikakvom filozofijom...
Šafran, fakat te ne kužim, kakvo ocrnjavanje
Temu sam otvorila davno, ali mi je jednako aktualna i sada. A sve zato kaj si nekako ne mogu objasniti. Živim i radim u centru, i stvarno viđam puno prosjaka,. Ponekad im udijelim novce, ponekad nešto od hrane, nekad samo prođem.
Ovu curu si nikako, ali baš nikako ne mogu objasniti. zaposlena sam, ne znam kako je sada tražiti posao, može li ga čovjek naći. Šta je lakše stajati na ulici, obučen u nekakav smiješni plakat, nego pokušati naći kakav takav posao. Možda fakat je.
Uglavnom, odudara od "prosječnog" prosjaka. ma šta to značilo.
X
Pa to je posao, kao i svaki drugi.
Ko hoće, da novce, ko neće, produži.
I zarada je očigledno dovoljno dobra.
Pre par meseci traži naš lokalni seoski prosjak od MM-a 100 dinara. MM iskreno kaže da uz sebe ima samo jednu jedinu krupnu novčanicu od 2 000 dinara. A prosjak na to izvadi svežanj novčanica i mrtav ozbiljan kaže: "Daj, imam ja da ti vratim sitno !"
Dnevna zarada MM-a je cca tih 2 000 dinara za legalan državni posao. Prosjak je u rukama imao znatno više...
Osmogodišnji klinci iz škole, generacija moje devojčice, redovno prose od okupljenih roditelja nakon časova. Osetljiva su socijalna kategorija, besplatni udžbenici, besplatna užina, sva socijalna davanja, donacije u hrani, odeći, sredstvima za higijenu. Besplatnu užinu bace ako nije po volji, kupe u kantini najskuplje iz ponude, na to dodaju sokiće i grickalice iz radnje.
Iz čega zaključujem da i oni ostvare sasvim pristojan džeparac svojim poslom.
Je, vidim ju najčešće kod Importanea, ali i u Gajevoj i u Ilici ... lijepa, čista, djeluje zdrava i pristojna.
Ne mogu a da se ne zapitam da li uopće pokušava naći posao ... Mislim si, pa da si uzela zviždaljku i da pokušavaš nešto odfučkati dala bih ti kao i drugima, ali ovako ...
Posljednje uređivanje od MikiMama : 28.10.2017. at 17:45
Morala sam ići tražiti ovu temu a opet sve vezanu na temu prihodi u kućanstvu koja je sada momentalno na ragovoru o čistilici.
Uglavnom, ovu sam temu otvoril 2012. Istu curu u istom položaju sam vidjela prije par dana u Staroj Vlaškoj. Koja upornost - kaj fakat sve ove godine od toga živi - ili s plakatom hoda/stoji između ponekog posla?
Što je tu čudno? Ne bi stajala da joj se ne isplati.
U mom susjedstvu živi bračni par. Kupili su stan+garažu gotovinom. Svaki dan ih gledam, već 11 g. (od useljenja), kako hodaju kvartom u radijusu 2-3 km i skupljaju boce, željezo, bakar i koješta drugo. Rade dvije smjene, jedan ujutro, drugi popodne. Garaža im je skladište. Žive odlično.
(to da žive odlično rekla mi je susjeda koja je s njima dobra)
a u takve tek priče vjerujem, pa da skupiš za stan amo reć 50.000EUR trebaš skupit 750.000 boca, preko 1000 boca dnevno kroz dvije godine recimo, s tim da od te cifre ne trošiš na hranu i život u međuvremenu
koliko željeza možeš naći u jednom kvartu
tu ima nešto neispričano
Ne znam kojim su novcima kupili stan, znam da je bila gotovina. Sigurno ga od otpada nisu zaradili, ali svakodnevicu je očito moguće smećem financirati.
ma niš nije čudno. u stvari su meni samo čudne njene godine - mlada je - ne više onak kao kad sam otvorila temu, al još uvojek nioje u godinama prosječnog prosjaka/kinje u gradu
Ja isto mislim da tu ima nešto neispričano. Kad sam još bila u svojoj roditeljskoj kući imala sam susjede koji su praktički vilu napravili, a nitko ne radi. Djeca prose, roditelji skupljaju otpad. Jako mi je teško povjerovati da je vila napravljena od toga, pogotovo otkad sam sa prijateljem išla da on svoj stari auto proda na otpadu pa je za cijeli auto dobio 900 kn
Da im je nekako isplativo, očito jeste. Ali za više od čistog preživljavanja, ne vjerujem.
Kako ne, postoje cijeli obiteljski biznisi bazirani na prošnji i preprodaji. Plus socijalna pomoć za puno djece...skupi se. Nikad po ZG niste viđali kombije iz kojih ujutro izađe 10-ak osoba (najčešće nažalost Roma) i raštrkaju se okolo? Ili djevojčica s bebama koje uvijek spavaju?
jesmo jesmo- Meni je to najveća muka mog svakodnevnog pješaćenja kroz grad: znam ih većinu već godinama - ok, pojave se i novi
Ja nisam, ali čula sam za to puno puta. Ali stvarno nisam znala da se s tim i sa socijalnim pomoćima može skupiti novaca da imaš kao i da radiš.
Odnosno, očito i više.
Poznanica mi priča, pred Novu godinu, čula je razgovor dvoje djece, prosjaka. Djevojčica se pohvalila da je taj dan zaradila oko 200 eura.
Doduše, vrijeme je bilo predpraznicno, kući se vratila dijaspora, ali da zarade, zarade.
Coksa, u priču o bebama koje spavaju, ne želim vjerovati
To mi je prestrašno.
Ne idem često po gradu pa sam izašla iz toka kako grad i ljudi izgledaju. Valjda. Na stajalištu kod gl. kolodvora čovjek (loše) pjeva vjerničku pjesmu o Mariji. Pet minuta kasnije svadi se sa ženom oko mjesta za prošenje. Objašnjava joj da je ona već treća ili četvrta koja je htjela zauzeti mjesto.
Zujim od Tomislavovog do Jelačića. Zaustavi me dedica, puniji, ovak se dobro drži, nešto me hoće pitati. Mislim si smjer ili opću informaciju. Diže šešir s glave, na glavi gaza i mreža, kaže da je operirao glavu, ide doma, za Kutinu, ali nedostaje 13 kn.
Inače na tom potezu sam znala vidjeti i žene s bebama, koje ne plaču. Na Jelačiću pjevač. Vraćam se doma. U pothodniku starac, jedva govori, muca, obraća se gospođi. Ona je poput mene mislila da će ju pitati za smjer, dok je on protisnuo što želi reći, a ona ga razumjela, već sam prošla pothodnik i čujem samo kako odjekuje "Nemam ništa sitno." 2x
Na tramvajskom okretištu prije par tjedana kupujem kartu i mlad dečko solidno obučen traži dvije kune.
Na Kvatriću žena s kartonom u ruci skutrena na čošku.
Na autobusnom Romkinja koja postane još agresivnija kad joj daš.
U tramvaju sjedne iza i psuje kad netko ne da.
Navikla sam da po Zg ima prosjaka, ali nisam navikla da se ovako pojavljuju baš od svuda. Da ću ubuduće morati ignorirati i ljude koji hoće pitati za smjer. Smeta me potpuna neimaština ljudi, a opet gledam kako je Index istražio, to se nakupi fina lova ako si išta agresivniji. Što da mislim?
Bez kontakta očima.
Radim na TBJJ pa sam ispraksala invazije, dvije tri godine nisi mogao pet koraka napraviti bez uleta. Cvjetni, Bogovićeva, kaos.
Sad ih je jako malo, ali kreće Advent, pripremaju se.
Nikad ne dajem djeci, majkama s djecom, ekipa s ruksacima.
Nikad ne dajem lošim pjevačima/sviračima, pogotovo ako tlače s vjerskim repertoarom (tip s pojačalom na Glavnom, tip s trubom koji se seli uokolo).
Ne dajem Romima, ne dajem onima s natpisima. Ne dajem onima s psima. Ne dajem "volonterima" udruga, za djecu ili životinje. Ne kupujem hranu iz pekare ljudima koji tamo žicaju da im se kupi sendvič (ima tri profesionalke oko Dubravice i Mlinara u Gajevoj).
Dajem dobrim sviračima, mladima, starima, svejedno. Ima jedan Latino koji svira Paca Luciu da mi suze krenu.
Dajem jako starim ljudima.
Prala me savjest, više ne.
Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk
Uglavnom, cura iz prvog posta i dalje radi isto. Vidjela sam ju par puta po gradu, a čak i jedan vikend u Zadru
Jedan od gorih je onaj dedica koji na Rebru na onkologiji mulja da mu fali 10 kn za participaciju. A često ga viđam i stvarno ljudi više nemaju srama. Najgore mi je to kad u bolnici ili oko bolnice muljaju s lažnim nalazima.
U zadnje vrijeme cesce prolazim ispod pruge na Runjaninovoj. Bas krasno sviraju razni ljudi. Ostavim ako idem pjesice, ako idem biciklom ne stajem.
Ne znam zbilja vise sto da mislim o prosjacima. Meni je strašno što kad ja zelim nesto pitati, cini mi se kao da se ljudi boje da cu nesto traziti. Onda smisljam recenice da odmah shvate sto zelim pitati. Svi su vec iziritirani.
Al meni se zaista dogodilo kao studentici da mi je falilo 50 lipa za kartu i pitala sam dvoje ljudi, nisu mi htjeli dati i bilo me uzasno sram. Toliko da sam otisla s glavnog kolodvora na autostop, to mi je bilo manje neugodno. To mi je ostalo kao neka drama. Sad kad razmisljam, preosjetljiva sam. Deseti bi mi sigurno dao i kunu, a neusporedivo brze bih doma dosla
Joj ovaj dedica me već koštao kuna i kuna
Znači i dalje ima istu gazu i mrežicu??? Dobro da znam
a ovaj što pjeva vjerske pjesme na Gl. kolodvoru je toliko očajno loš, da to nije normalno. najgore što uzima mjesto onima koji bi možda nešto dobro i odsvirali, ali nemaju pristup, brani ga ko lavica mlade.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 18.11.2019. at 10:03
Moguće, otkad ga ja pratim (ca 3 godine), svako jutro pjeva na tramvajskom stajalištu kod Gl. kolodvora od 6:30 pa do neko doba ujutro. Nemam pojma kamo se dalje seli.
Taj na kojeg mislim je nastupao i na TBJJ, i u Draškovićevoj i na Trešnjevačkom placu, a zadnje sam ga viđala na Kolodvoru, i po opisu mi odgovara (grozno pjeva, ali nije ni svirao ništa bolje). Svojedobno se znao svađati s policajcima koji su ga tjerali s Trga.
Inače, nakon što sam gadno nasjela jednoj ženi prije sad već dosta godina na Trgu, odonda više nikome na ulici ne dajem ništa. Uplaćujem za humanitarne svrhe svako toliko, ali samo na objavljeni račun.
Uličnim sviračima, pogotovo kad su mladi i kad dobro sviraju, dam ponešto, ali to ne računam u prosjačenje.
Evelina, ovo kao da sam ja pisala, sve isto.Bez kontakta očima.
Radim na TBJJ pa sam ispraksala invazije, dvije tri godine nisi mogao pet koraka napraviti bez uleta. Cvjetni, Bogovićeva, kaos.
Sad ih je jako malo, ali kreće Advent, pripremaju se.
Nikad ne dajem djeci, majkama s djecom, ekipa s ruksacima.
Nikad ne dajem lošim pjevačima/sviračima, pogotovo ako tlače s vjerskim repertoarom (tip s pojačalom na Glavnom, tip s trubom koji se seli uokolo).
Ne dajem Romima, ne dajem onima s natpisima. Ne dajem onima s psima. Ne dajem "volonterima" udruga, za djecu ili životinje. Ne kupujem hranu iz pekare ljudima koji tamo žicaju da im se kupi sendvič (ima tri profesionalke oko Dubravice i Mlinara u Gajevoj).
Dajem dobrim sviračima, mladima, starima, svejedno. Ima jedan Latino koji svira Paca Luciu da mi suze krenu.
Dajem jako starim ljudima.
Prala me savjest, više ne.
Osim što više ne radim na TBJJ, sam sam malo dalje ali još uvijek u užem centru.
Ona ženska sa plakatom je jučer stajala pred Velesajmom.
Mi smo neki dan sjedili u Bogovićevoj i došlo ih je u pola sata bar 5 prositi. Dam ali baš kad procijenim vođena unutarnjim osjećajem.
Prije sam davala svima dok me gospodin svojih 50-tak godina na parkingu Rebra nije preveslao. Vodila sam mamu s hitne (ima tome dosta godina) meni taman završio roditeljski u traženju novog posla, financijska situacija u banani i imam u džepu 100kn. Čovjek stane pred mene, 50 g i krene plakati. U autu mlada žena s bebom i manjim djetetom. Plače i kaže kak su doveli bebu na hitnu a iz Siska su, novčanik mu od žurbe ostao doma i nemaju za benzin da se vrate. Toliko mu je neugodno i sram ga je, da nek mu dam adresu da mi vrati novce. Vadim novce i kažem evo gospon imam 100 kn vama 50, meni 50, ne morate ništa vraćati. Znači čovjek je plakao.
Nakon jedno mjesec dana na drugom mjestu, zaustavlja me čovjek i kreće s istom pričom i suzama u očima. Smračilo mi se, došlo mi je da plačem, jer sam ja tada svojih zadnjih 100 kn podijelila s prevarantom. Od tada više na taj način ne dajem. Pomognem ljudima za koje znam da im pomoć treba.
Ne mogu vjerovati kako sam nasjela. Totalno me izbezumio svojim nastupom. Vremešan, sjedi tako na klupi, mislim čovjeka je previše stid da se otvoreno nacrta i traži kao drugi, gaza na glavi, bit će nema nikog da ga pokupi iz bolnice, kakva tuga, čemer i jad, tako bolestan pa odmah na vjetrinu, još si povežem par stvari pa me stegnulo skoro sam suzu pustila tamo negdje kod Zrinjevca. Tek tri sata poslije gruntam pa jbt kako ti se desi da ti glavu krenu operirati baš na samom vrhu, a ne negdje pored, i zar bi otpustili iz bolnice nekog tko se nema baš nikao vratiti doma, ...
Podmuklo je izabrao piknuti u najdublje osjećaje. Kao oni manijaci koji varaju na konto bolesne djece. Fuj.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 18.11.2019. at 14:14
Pa da, ja sam mu dala i više nego što je tražio
Totalno me s tom "ranjenom" glavom izbezumio!
Grizla sam se da nisam napravila dovoljno, eh, lako je dati novce. Pravi netko bi ga uhvatio ruku pod ruku, na kolodvor i kupio mu vražju kartu za Kutinu, ali na to on i računa, na našu plitku humanost.
Ja sam jednom liku kupila paket pelena. To mi je valjda najpametnije sto sam dala na cesti. Davao mi je kontakt da ce on to odraditi. Nek mu dam nesto da radi. Jedna me poznata prosjakinja oženila za 20kn za sendvic, ta operira oko Trga, a prica je nek joj kupim sendvic, pa onda bira pola sata dok joj ne das da si sama "kupi".
A jedan u kvartu mi je svakakve gluposti prodao. Vidim, zna ljudima sisat zivicu, a to onda satima radi, gleda, zapali cigaretu pa pomalo. Kupim, iako mi ne treba. A pozdravi me kao da smo najbolji prijatelji.
Mene najvise iritiraju oni na krizanjima, al njih je manje, cini mi se. Ne mislim na žonglere.
Ma ja sam stalno u gradu - i većinu njih "poznam" , tako da me samo netko novi može "oženit". I postala sam kao evelina i barbie. I stalno sam na rubu da odem na viši nivo i krenem upozoravat one koji im daju da su ti koji žicaju, profići
Jedna Romkinja je prosila ispred trgovine sa djevojcicom od 5,6god. I kaze ona daj mi nesto dijete je gladno. Ja rekoh nek dodje samnom kupit cu joj sendvic. Malenoj oci sirom otvorene dok je 'majka' mrmljala u bradu...i malena pocne jesti taj ogroman sendvic i kad sam se udaljila pocela je vikati na nju...ne vjerujem vise nikome nije za pohvaliti se ali u gradu rijetko kada ubacim novcic... radje u selu napravim akciju za bolesnu djecelu ili obitelji u neimastini i dostavim direktno hranu i odjecu ovisno sto teebaju. E onda sam mirnog srca i duse...
Nepoznatim ljudima više ne dajem ništa.
Apsolutno ništa.
Prevarena sam i iskorištena previše puta.
Čak i ovdje.
Ne dira me više nikakva “patnja i neimaština”
Traže za mlijeko- neka doje. I ja sam dojila.
Ne rade- neka se zaposle. Posla ima na svakom uglu.
Bolesni su- i ja sam i moja obitelj. I?
Liječimo se i živimo dan po dan.
Itd.
Jedino rado dajem uličnim sviračima.
Dvije djevojke koje sviraju u Oktogonu toliko predivno sviraju da mi svaki put uljepšaju dan. Njima dajem kad god ih vidim.
Dva dečka koja su neki dan uletili u tramvaj i krenuli svirati harmoniku i pjevati, ma divota. Tako lijepo, prekrasno. Savršena svirka i božanstveni glas. I njima sam dala.
Ostalo sve je užas, biznis, prijevara i iskorištavanje tuđih osjećaja.
Sent from my iPhone using Tapatalk
No eye contact, u pravilu ne dajem nrpoznatima, humanitarke da, al ili za poznate osobe (kako se soc drzava urusava, ima ih) il za neke svrhe koje su provjerene il me dirnu. Hashtag - isto sam radila na TBJJ.
Malo svjetla u misterij poplave prosjaka, prevaranata
https://m.facebook.com/story.php?sto...&id=1048943904
Joj, ja sam nedavno dala nekome 50 kn. MM nije mogao vjerovati. A zbilja mi je bilo jasno da je prevara u pitanju. Ne znam što mi je bilo, al moram priznati da se nisam ljutila, nego mi je bilo smiješno kako sam šašava.
Sa FB-a, kopiram s obzirom da nemaju svi facebook.
! BAKICA PREVARANT NA ZG KOLODVORU!
Nema veze sa studentskim poslovima ali ima veze s prevarantima koji izvlace novac na sazaljenje pa da upozorim. Naime oko 10h na Zg autobusnom kolodvoru prisla mi je bakica i gotovo placuci rekla da joj treba novaca za kartu do Osijeka, banka joj je sjela na racun nije mogla podic novac bla bla sve sa suzama u ocima. Ja kakva sam naivna odlucim joj pomoc, ali sam rekla da joj necu dat novce vec cu joj kupit kartu na sta ona govori kako ne moze brzo hodat, ja kazem da cu polako s njom, krecemo se prema blagajni i ona kaze kako mora do toaleta, bolesna je na mjehur da ja odem kupit, ja kazem imam vremena, pricekat cu ju da obavi pa idemo skupa (sad kad vrtim film u glavi vidim da je odmah sve bilo sumnjivo ali nekako u tom trenutku ne mislis na to). Dolazimo do blagajne i ona inicira da stanemo u red na prvu blagajnu iako na drugima nema nikoga. Stojimo u redu i ja ju pitam odakle je, kaze ovdje u Zga, ja kazem da sto onda ide u Os, prica kako joj je tamo prijateljica, jedina koju ima i da su jako dobre, obecala joj je doci ali eto banka sjela na racun ne moze podic novce. Dolazimo na red, pitam blagajnika koliko je karta do Os i kad ide bus, kaze blagajnik 130kn u 10:15 ide, ja tu zastanem i gospoda kaze da zar nije 103 kn, ja pitam ima li kakvog popusta za umirovljenike npr., pita me blagajnik za koga kupujem kartu, ja kazem za gospodu, nema novaca pa cu ja platiti, odgovara mi sad cu zvat kolegicu pa ce vam ona objasnit situaciju. Dolazi kolegica i kaze kako ta ista gospoda vec danima na kolodvoru prodaje istu pricu i kako je upravo 5 min prije mene trazila isto to od jedne studentice (studentica je zurila pa je otisla odmah nakon kupnje karte) da bi se "jadna" gospoda vratila na blagajnu i trazila povrat novca. Na to sve ja pogledam gospodu i kazem da ne mogu vjerovat sta to radi, ona odgovara blagajnicima da su bezobrazni, okrece se i odlazi. Zahvaljujem se blagajnicima na upozorenju i govorim kako cu ju staviti na fejs, da ne bi jos nekoga prevarila. Ko zna koliko ljudi je vec nasamarila... Nemam komentara, i sama sam student i bila sam spremna odvojit, za mene dosta novaca, da bih njoj pomogla, ali eto ostala sam u soku kakvih ljudi ima.
Nadam se da ce nekome pomoci i da nece bit naivni kao ja Ispricavam se na dugom i mozda nezgrapnom postu ali evo morala sam objaviti.
Sve najbolje u Novoj i budite pametno plemeniti.