Ne mogu a da ovo ne podijelim s vama, jer danas sam primijetila nešto prekrasno. Matej mi se u dvorištu igrao s trojicom dječaka - vršnjaka. Svi su veseli, živi, rastrčani i nadasve emocionalni dečki. Bilo mi je preprekrasno vidjeti kako su se Matej i jedan od njih spontano zagrlili i nasred dvorišta cmoknuli u obrazFascinira me kako otvoreno pokazuju emocije i čini mi se da po tom pitanju kao društvo ipak idemo naprijed. Zamislite kako bi prije kojih 20-ak godina takvi dečki možda bili ismijani, možda čak i od vlastitih očeva, a danas ih promatramo sa simpatijom i radujemo se njihovoj osjećajnosti. (Znam da ima i suprotnih primjera, još uvijek, ali mene inspiriraju ovi drugi
)