Ono sto se meni dogadja zadnjih godina je pretuzno, stalno se nekom ispricavam jer ga nisam zapamtila.
Kako pamtite lica i kako spajate imena i lica ako ste osobu samo jednom ili nekoliko puta vidjeli.
sigurno postoje neke tehnike za to
 |
|||
|
|
|||
Koje su vase tehnike za pamcenje i spajanje imena i faca
Ono sto se meni dogadja zadnjih godina je pretuzno, stalno se nekom ispricavam jer ga nisam zapamtila.
Kako pamtite lica i kako spajate imena i lica ako ste osobu samo jednom ili nekoliko puta vidjeli.
sigurno postoje neke tehnike za to
Ovo bi i mene zanimalo... Nemam vlastiti sistem, ali obično bolje zapamtim osobu ako sam s njom malo dulje razgovarala, a teško ako smo se samo upoznali i gotovo.
Jednom sam vidjela dobar trik od poslovnog partnera (ali ne pali svuda i treba za to imati petlje, mislim da meni ne bi baš bilo ugodno tako nešto tražiti) - pitao je kolegu i mene može li nas slikati mobitelom za svoju bazu kontakata jer teško pamti lica.
Ja sam negdje pročitala da bolje zapamtimo ime osobe s kojom se upoznajeno ako pritom izgovorimo njezino ime, npr. ja kažem tebi: "Ivarice, drago mi je...".
Ne znam jel pali, zaboravim primijeniti.
Isto istacatoenchi prvotno napisa
Ja sam negdje pročitala da bolje zapamtimo ime osobe s kojom se upoznajeno ako pritom izgovorimo njezino ime, npr. ja kažem tebi: "Ivarice, drago mi je...".
Ne znam jel pali, zaboravim primijeniti.
imena su mi od uvijek bila problem, pa bi obicno u trenu upoznavanja to ime povezala sa slikom u glavi osobe koja se isto tako zove ili nekom drugom asocijacijom.
al sam zato face pamtila bez beda.
do prije par godina.
danas ni face ne pamtim.
zivim u ovoj zgradi 4 godine i ne znam nikoga osim jedne bake s pesekom.
prvu susjedu da vidim ispred zgrade, a ne u zgradi, ne prepoznajem.
u novom vrticu pozdravljam sve roditelje u zgradi jer ne mogu zapamtiti koji je roditelj djetea iz nase grupe.
skuzila sam da sam uzasno dekoncentrirana i odsutna, obavljam sve vise stvari rutinski pa tako nista ni ne dolazi do memorije.
probala sam pamtiti detalje na facama: oci, kosu, frizuru, stil oblacenja...nesto za sto bi se mogla uloviti.
al dijelim s tobom taj sram
Još nešto - naučila sam pitati ljude da mi ponove svoje ime ako ne uhvatim od prve. To nitko ne zamjeri jer steknu dojam da su vam važni ( kad postavim to pitanje obično i jesu važni, za ostale nema veze).
Uzmem posjetnicu ako se nudi, ali se potrudim i pogledati čovjeka (iako mi ni to ne pomogne uvijek) jer kartici se uvijek mogu vratiti, a faca ode... Ako posjetnica nije u igri, zapišem ime+adresu u rokovnik s datumom (pogotovo ako će se kontakt nastaviti).
Spremanje kontakata u mobitel nije mi baš praktično (kao isključivi medij) jer redovito zaboravim bitne detalje, pa se svakih 6 mjeseci nađem s punim adresarom imena za koja nemam linkove u glavi kamo spadaju (neorganiziirana).
ne pamtim ni imena ni face
pa nemam što ni spajati.
srećem ljude u gradu, zaustavljaju me, ispituju o djeci poimence, spominju neke događaje...
a ja pojma nemam ni tko su ni gdje bih ih svrstala
kod mene je površnost i zaboravnost u pitanju
na ovome prvome moram poraditi
nemam problema s pamćenjem faca, jedino često u gradu sretnem nekog i znam da ga znam odnekud, ali da me ubiješ, ne mogu se sjetiti od kud. pa ponekad ispadne da sam tu osobu isto tako negdje slučajno srela, pa zapamtila.
puno veći problem mi je zapamtiti ime kad se s nekim upoznajem. u pravilu, u više od 90% slučajeva zaboravim ime tu sekundu nakon predstavljanja, osim ako se radi o nekom tko me interesira (muški u pravilu fizički, ženske poslovno), tada si dam truda i odmah si ponovim par puta ime.
ja se glupavo smješkam i postavljam općenita pitanja
I da, užasno mi je bitan kontekst. Recimo, na yogi znam većinu ekipe i pozdravim ih. Ali kad ih sretnem u gradu, ne prepoznajem ih. Ili tetu u pošti za šalterom znam jer uvijek tamo sjedi. Ali kad je sretnem u trgovini, bude mi poznata faca, ali nikako da je smjestim. Ili mamu koju znam iz parka sretnem u uniformi iz banke, pozdravlja me, a ja se tek kasnije sjetim da je to mama iz parka...A onda neke od tih likova sresti, recimo, u nekoj trgovini u Kopru ili Trstu, ma nema šanse da ih prepoznam...
Bila sam nedavno kod pedijatrice, čekam u čekaoni i prođe jedna doktorica i javi mi se srdačno, gleda mi bebu, čudi se kako je velika... Ne mogu vjerovati, izgleda da smo si ja i teta doktorica dobre, ali nikako da skontam tko je. Uđem nakon nekog vremena kod pedijatrice i pitam tko je bila ta doktorica i kaže mi da je to ginekologinja B.
Dakle, žena kod koje sam cijelu trudnoću odlazila! I ja je u roku od pola godine zaboravim.
To nije normalno.
Pratim temu, možda mi pomognete.
ja se glupavo smješkam i postavljam općenita pitanja
Haha, ovako i ja,
kako si, što ima, kako ide, kako "tvoji"
i sve čekam da iz odgovora pohvatam tko je to....
Inače, moja mama svakodnevno igra sudoku, kaže da je to najbolja vježba za mozak.
sem psoudbe nicka nemam vam nista drugo pametno dati
To se događa kad često upoznaješ mnogo ljudi.
Ja se pomirila s tim hendikepom jer to je kod mene i spomenuta situacija, ali i stvarno imam taj vizualni hendikep. Pamtim sve moguće podatke, imena i sl., ali lica nikako. Znam nekad biti baš očajna zbog toga, osjećam se doslovno kao da nemam dijela mozga.
Često ostanem zatečena jer osobu uopće ne pozdravim i uvjerena sam da je nikad nisam vidjela, a ona mene pozdravi i nasmije mi je; ponekad anticipiram da me netko pozna pa i ja pozdravim i pravim se da poznajem osobu; ponekad, ako osoba inzistira na razgovoru, pokušavam uokolo doznati neki podatak koji će mi možda ukazati na to tko je ta osoba ili barem iz kojeg je filma znam...
U prvo vrijeme života u gradu u kojem sad živim bila sam totalno nesigurna, hodala sam ulicom i svakih par minuta dolazilo je do nekog nesporazuma, pozdravila bih nekoga za koga mislim da je netko drugi, ne bih pozdravila nekoga koga sam upoznala vec 20 puta...katastrofa. MD je ludio na mene jer kad bismo išli ulicom ja bih stalno pitala "tko je to koga si pozdravio", a on bi ne vjerujući rekao "po dvadeseti put, ovo nam je susjed, zašto uvijek pitaš za iste ljude?!" I onda sam počela pozdravljati većinu ljudi koje srećem na cesti i sad se već naveliko pozdravljam s različitim ljudima, a nemam pojma tko su
Recimo, sad sam si dobra s likom kojeg sam počela pozdravljati jer sam mislila da je to najbolji prijatelj oca od MD. Ispostavilo se da to nije taj lik kad sam ga jednom vidjela da šeta u počasnoj vatrogasnoj uniformi, a taj frend od MD oca je zubar (pa bi, je li, trebao šetati u bijeloj kuti), ali ja se s njim i dalje srdačno pozdravljam kao ono, di si, kompa
A najgore što mi se u tom pogledu znalo događati je - vidim nekoga u tramvaju prvi put, totalno nebitnu osobu, na par minuta. I onda za mjesec dana vidim tu istu osobu ponovo i prepoznam je. S osobom nikad pričala, ne znam tko je, ne znam ništa. Ali sjećam se, recimo, da je imala žuti kišobran. Ili da je čitala tu i tu knjigu. A to mi je u tom trenutku bilo ne znam zašto važno i zapamtila je. Ali ne zapamtim face važnih poslovnih partnera i onda me pozdrave npr. u nekom restoranu, a ja blage veze tko je to. Pa mi MD, kojem su te face totalno nebitne, kaže tko je to i čudi se kako sam po treći put zaboravila lika koji je još k tome i javna osoba. Aghh...!!!!
A meni je to cudno citati jer nikad mi se to ne dogadja. Ne samo da pamtim lica i imena nego i datume rodjenja, adrese, vrstu auta, ma previse toga. A na forumu? Pamtim svasta sto tko napise. Nije ni to dobro, vjerujte mi.
Ja ko Beti, samo bez lica i auta
Isto tak, pamtim totalno nebitne podatke, rođendane ljudi koji to jednom spomenu, datume brojeve, imena....Ja ko Beti, samo bez lica i auta
Ne pamtim face, zapravo često mi se dogodi da vidim poznato lice, pozdravim i onda nemam pojma ko je to. Ili pozdravim nekog kog ne poznam jer je nekom sličan. Ili ne pozdravim nekog poznatog jer zapravo ne znam u tom trenutku da li se stvarno poznajemo ili tu osobu znam iz viđenja ili je slična nekom. I onda se poslije sjetim da se znamo a ispalo ko da se ja pravim da se ne poznamo.
Ja nekako slično. Pamtim sve sitnice, glupe pojedinosti,... ali imena nikako ne.
Isti problem ima i moj tata i onda to zvuči za krepati od smijeha kad mi zajedno o nekome razgovaramo.
Prečudno je jer se služimo istim asocijacijama i odmah skužimo i ja i on o kome se radi, ali zato nas ostali blijedo gledaju.
ja također, plus još i broj i slova s tablice auta. datum rođenja čim ga netko spomene nema šanse da ga ne zapamtim ili da ga se ne sjetim tog datuma. često doma kažem danas taj i taj ima rođendan pa mi se moji smiju. jedino godinu rođenja baš ne upamtim. dosta prastarih avatara s ovog foruma pamtim, datume rođenja djece iz potpisa, imena djece isto. unervozim se kad se ne mogu sjetiti imena neke osobe i da beti, u pravu si, nije ni to baš dobro
I meni je važan kontekst, svoje susjede pozdravljam dok su u svom dvorištu... čim izađu iz njega nemam pojma tko su.
Živim u ovom kvartu već 12 godina... i dalje pitam MD-a "a tko je to?".
I... ako ljudi imaju pse ili djecu, pamtim ih po njima... ako ih sretnem same ni ne skužim ih.
Pratim.
e, dedi, bas ovo meni treba, jer kad je hrpa ljudi, tek tad ne mogu zapamtiti nikog i nista
odlucila sam da cu za pocetak probat ovo
nakon sto osobu upoznam, doma cu je proguglat, tako spojit ponovo ime i lik
Ja čak ni kolege ne mogu prepoznati ako ih sretnem negdje vani i nisu u odijelu nego u casual varijanti
Ja čak ni kolege ne mogu prepoznati ako ih sretnem negdje vani i nisu u odijelu nego u casual varijanti
Čekaj, pa koliko vas ima na poslu? Koliko dugo tamo radiš?
Pa ima nas...
Čekaj, pa koliko vas ima na poslu? Koliko dugo tamo radiš?
A znala sam ja i pozdravljati ljude koje kao znam, a zapravo ih vidim prvi put uživo (glumci, pjavači, voditelji i sl.).
Posljednje uređivanje od kloolk : 28.11.2012. at 13:25
X
Ja sve kao ti.
sve se na guglu moze nac
I ja kažem.
X!Ja čak ni kolege ne mogu prepoznati ako ih sretnem negdje vani i nisu u odijelu nego u casual varijanti
Kolegu iz drugog odjela koji je preko dana u odijelu srela navečer u casual obleki kako tovari instrumente u kombi i ide na gažu... klima mi glavom u znak prepoznavanja, ja ga gledam... stranac, stranac. Da nije progovorio i glas ga odao, tko zna da li bi znala tko je.
istoJa čak ni kolege ne mogu prepoznati ako ih sretnem negdje vani i nisu u odijelu nego u casual varijanti
ako gledam dva dana zaredom film sa istim glumcem, kladim se s mužem da nije on
grozno, grozno
ali glasove, naglaske, pravilnost govora... to pamtim
a šta mi to vrijedi kad ne znam s kime da taj glas spojim
ma zapamtis instituciju, nesto...
Ja face pamtim ko blesava. jedino ne znam otkuda ih znam i kako se zovu
Također. :D
a često uz to pamtim nebitne detalje, zapravo meni zanimljive, ali nebitne za neko opće poznavanje osobe (kao što je ime npr.)
zgodna tema, ivarice...
a najbolje su mi skuže kojima samima sebi pokušavamo objasniti u čemu je zapravo stvar...
ja slično kao i NanoiBeba, fotografski pamtim face, pamtim i imena, ali ako su mi u kontekstu...
čim izađu iz konteksta, izgubim se...
(pod 'kontekst' ovdje mislim, primjerice, na blagajnicu iz Dione... sve znam dok sjedi za blagajnom u baš mojoj Dioni, ali kad sam ju skužila u drugoj Dioni, 'polupala sam lončiće'
inače, vječno pamtim zanimljive face i zanimljiva imena i sve to kombinirano i permutirano
A ne , ja sam prepoznala tetu iz Dione iz starog kavrta koju su preselili u Dionu na Svetom duhu. Ali ime joj nisam niti znala, a da jesam, ne bih ga zapamtilazgodna tema, ivarice...
(pod 'kontekst' ovdje mislim, primjerice, na blagajnicu iz Dione... sve znam dok sjedi za blagajnom u baš mojoj Dioni, ali kad sam ju skužila u drugoj Dioni, 'polupala sam lončiće'
inače, vječno pamtim zanimljive face i zanimljiva imena i sve to kombinirano i permutirano
Ono što ja pokušavam raditi u slučaju kad vidim da mi je netko poznat je smjestiti ga u neku priču , tj. jednu od ladica: posao br.1, 2,3..., bolest djeteta, ova udruga, ona udruga, susjed u starom kvartu, susjed u novom kvartu, osnovna škola, srednja škola, muževa ekipa, bivši ljubavnici i sl. ...uglavnom ako spada u neku kategoriju koja podrazumjeva intenzivnije druženje uspjevam izvući ime iz glave, ali ako nije bilo intenzivnijeg susretanja sa imenom ili prezimenom (npr. u slučaju jednokratnog susretanja sa imenom prilikom upoznavanja ) tada ne pomaže niti ginko , niti antisklerin.
Pamtim lica, razgovore, detalje... imena nikako. Dogada mi se da udem u razgovor s osobom sa kojom se npr. dopisujem a ne povezem da je to ta osoba (a sto je nabolje bas smo si super) pa si mislim ajmeeeeeee... a sto sad, crvenim se i ispricam.
ja sam opcenito u oblacima, cesto ne vidim i ne cujem ljude (to mogu potvrditi svi koji me znaju).
Ja savršeno pamtim face, ali nemam pojima ko je ko. Imena pamtim samo prijateljima.
Tako da to odmah naglasim kod upoznavanja i onda kad se obraćam osobi tražim da mi ponovi ime svaki put. Neke i zapamtim, ako smo dosta u kontaktu.
Tak mi se dešavalo na poslu (ministarstvo) da se srdačno pozdravljam s ljudima koje sam do tad vidjela samo na tv-u. Bili su mi poznati
Znam po nekoliko dana razmišljati od kuda poznajem nekog... i onda se sjetim da ga viđam u tramvaju svako jutro.
Ne mogu zapamtiti godinu rođenja MM, moram računati ili ga pitati...
Neki pozdravljaju sve koji ih pogledaju. Tako je mene jednom Ćiro Blažević srdačno pozdravio na cesti.
Ćiro pozdravlja sve. Meni je mahao iz auta na semaforu
Je, sad sam se sjetila da je nekad dovozio auto na pranje u praonu blizu mog nekadašnjeg podstanarskog stana. Nekoliko puta smo se sreli i pozdravio me.
a ja kao Ćiro
često ne znam poznam li čovjeka kojeg vidim na ulici ili je to samo netko tko me podsjeća na nekog a ne znam na koga
pa pogledavam u ljude dok se mimoilazimo, onda i oni mene počnu pogledavati što povećava moje sumnje da je to netko koga bih trebala pozdraviti, na kraju često i klimnem glavom, za svaki slučaj
i tako
pratit ću temu ako slučajno padne neki dobar savjet
Mene Josipa Lisac u avionu.
ajme ja nisam u stanju zapamtiti ime al uopće ( ponekad nekog upoznam i lijepo porazgovaramo i ja još dok traje razgovor prebirem u glavi kako ono reče da se zove)
lice mi ostaje urezano da sam ga jednom vidjela prije 30 godina, nema šanse zaboraviti
ali smjestiti tu osobu u konkretnu priču, to ni u snu
onda npr. nikad ne znam jel mi godišnjica braka 14. ili 15. u tom i tom mjesecu i tako neke stvari
a s druge strane znam kad je nekim meni skroz nebitnim ljudima rođendan
što je moja mama nosila na sebi kad je umro drug tito iako sam imala dvije godine i tako neke gluposti...
Ovo bih mogla potpisati skroz, osim za rođendane, tu sam propao slučaj, nisam u stanju zapamtiti rođendan moje kume a znam ju još od pješčanika.ajme ja nisam u stanju zapamtiti ime al uopće ( ponekad nekog upoznam i lijepo porazgovaramo i ja još dok traje razgovor prebirem u glavi kako ono reče da se zove
lice mi ostaje urezano da sam ga jednom vidjela prije 30 godina, nema šanse zaboraviti
ali smjestiti tu osobu u konkretnu priču, to ni u snu
onda npr. nikad ne znam jel mi godišnjica braka 14. ili 15. u tom i tom mjesecu i tako neke stvari
a s druge strane znam kad je nekim meni skroz nebitnim ljudima rođendan
što je moja mama nosila na sebi kad je umro drug tito iako sam imala dvije godine i tako neke gluposti...
Jednom sam tatu jedne curice koja se igra s mojim klincima srela na nekom poslovnom događanju, i mozgala iz koje bi on to firme mogao biti...a čini mi se da je i s njim bilo isto. Isto tako je bilo i sa susjedom s kojim sam 25 godina živjela u istom ulazu.
Ova tehnika plus još k tome, ako nije čisto upoznavanje nego i razgovor, kad je moguće ubaciti ime te osobe u rečenicu ili pitanje. Npr. nakon što se upoznamo, počnemo razgovarati i ja kažem: "Baš je danas lijep dan, zar ne Ivarice?"Ja sam negdje pročitala da bolje zapamtimo ime osobe s kojom se upoznajeno ako pritom izgovorimo njezino ime, npr. ja kažem tebi: "Ivarice, drago mi je...".
Ne znam jel pali, zaboravim primijeniti.
Ali i ja se često toga sjetim kad je već prošo voz.
sad guglam, pa o ovoj su temi cijele knjige napisane
ima stvarno dobrih savjeta
ja sam tezak slucaj, kao i vecini ovdje mozak mi je pun treša, ali u njemu jednostavno nema mehanizma za pamcenje lica i imena
ime zaboravim vec kod upoznavanja
lice sutradan
pripisujem to svojim nerazvijenim socijalnim vjestinama, sramezljivosti, plošnom vidu i nekom kompleksu zbog kojeg izbjegavam buljiti u karakteristike koje bi nekog izdvojile pa da ga tako zapamtim (npr primijetim blagu razrokost, tanke usne, asimetriju lica ili slicne nepravilnosti pa onda brze bolje trudim se to ne "zabiljeziti" jer posramim samu sebe primjecivanjem tih detalja. a mozda bi mi bas pomogli da osobu zapamtim, pa valjda tome razlicitosti u fizionomiji i sluze)
i nije da nisam dosad pokusala neke tehnike (svoje), ali sve bezuspjesno
pet dana na nekoj radionici s 25 nepoznatih ljudi, trenerice osmisle super tehniku da svi svima zapamtimo ime
i sad, nakon godinu dana, to je meni opet 25 ljudi kojima se necu znati javiti na ulici, ili mozda tek zbunjeno hocu
a usput vrtiti po glavi jesu li to tete iz mojega konzuma ili su isle sa mnom u osnovnu skolu
ja sam 2 ljeta zaredom na moru na plaži sretala ženu za koju sam 100% znala da ju od nekud zna, ali ju nikako nisam mogla gdje smjestiti... pa sam davila MM cijelo vrijeme ''od kud ju znam, od kud ju znam''. bila sam uvjerena da je iz našeg kvarta, a onda iz vedra neba sam se treće ljeto sjetila da teta radi u Dioni u koju povremeno odem za vrijeme pauze.
i tako često, zapamtim nekog na cesti, i onda kad ga nakon nekog vremena vidim negdje u gradu, znam da ga znam od nekud al ne i od kud.
ali zato pamtim tablice automobila od svih koje poznam. ili bar dio tablice, pa znam u gradu MM govoriti gle ovo je auto od ovog ili onog, a on pada u nesvijest, jer ni tablicu od svog ne zna (pa zove mene kad mu treba
a najgori problem mi je kaj nikak da zapatim MM-ov rođendan, tj. dan. inače nemam s tim problema, čak dapače pamtim ih bez problema, ali njegov??? nikad ne znam je l' 21 ili 23.
pa daj si stavi u potpis
Ajme kad se sjetim .. ja sam pak danima i tjednima na poslu - u liftu i po hodnicima ćaskala sa jednom donekle javnom osobom, sve dok me kolege u čudu nisu pitale odakle ga poznajem a ja sam mislila da je to tata od Sunčice iz parkaJednom sam tatu jedne curice koja se igra s mojim klincima srela na nekom poslovnom događanju, i mozgala iz koje bi on to firme mogao biti...a čini mi se da je i s njim bilo isto. Isto tako je bilo i sa susjedom s kojim sam 25 godina živjela u istom ulazu.
Ali meni je ovo odnedavno tako, prije sam savršeno pamtila i imena i lica, i nije bilo nikakve šanse da nekoga zaboravim.
A sad - katastrofa. Nemam pojma što je to, ali stalno mi se događaju ovakve gluposti.
Svi smo mi Ćiro.
Kako je zanimljivo da svi znamo prodavačice iz Dione, a niti jednu iz Konzuma
niti ja ne pamtim datume. Znam datume rođenja vlastite djece ,ali za godinu ipak molram malo razmisliti. One fore koliko su mi djeca bila dugačka i teška ne znam , a ne znam niti vrijeme rođenja pa si neće moći iračunati podznak. A to sam zamjerila vlastitoj mami jer nije znala u koliko sati me rodila. No, mislim da mojim klincima to možda piše na rodnom listu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
