 |
|||
Bajke i njihove interpretacije (tema nastala iz odgoja u duhu vjere)
evo, vrlog novog svijeta u kojem nam je odgajati dicu
Bruxelles: Lektire “Pepeljuga” i “Pet prijatelja” neprikladne zbog rodnih razlika
Povjerenstvo za ravnopravnost spolova EU predlaže zabranu knjiga koje prikazuju tradicionalne muške i ženske uloge jer ‘promiču neravnopravnost te smanjuju samopouzdanje žena’
http://www.bitno.net/vijesti/bruxell...odnih-razlika/
Posljednje uređivanje od zmaj : 23.11.2012. at 16:57
O da, ništa to nije slučajno. Iza toga stoji stvaran elaboriran plan za savršeno uređen vrli novi svijet.
nemam baš vremena za pisanje, ali samo da pozdravim nenu i njenu malenu djevojčicu koja će se sutra u Krista obući. baš me nekako razveselilo i što je njeno rođenje unijelo puno radosti u tvoju obitelj! mislit ću na vas sutra!
p.s. baš sam neki dan pročitala pet prijatelja i sjetila se vremena kad sam gutala te knjige. iako, možda ja mislim na drugih pet prijatelja, jer u ovim mojim djevojčicu georginu zovu george i ona se oblači kao dečko.
Povjerenstvo se treba uhvatiti ukoštac s problemom na samom izvoru i ukinuti rađanje kao takvo, jer je ono glavni izvor razlike i dovodi žene u situaciju da dižu djecu i to kod kuće.zmaj prvotno napisa
evo, vrlog novog svijeta u kojem nam je odgajati dicu
Bruxelles: Lektire “Pepeljuga” i “Pet prijatelja” neprikladne zbog rodnih razlika
Povjerenstvo za ravnopravnost spolova EU predlaže zabranu knjiga koje prikazuju tradicionalne muške i ženske uloge jer ‘promiču neravnopravnost te smanjuju samopouzdanje žena’
http://www.bitno.net/vijesti/bruxell...odnih-razlika/
Pa, zar vi ne znate da razlike između muškaraca i žena ne postoje!! Nikakve. Uf, koje gluposti.
Ponosna sam što sam žena i što nisam ista kao muškarac, ali vrijedim isto (pssst-možda i malo više) kao i svaki čovjek bio on muško ili žensko. No, razlike su jasne i djecu ne treba buniti time da nema razlike. Mogu muškarci i žene raditi iste poslove, biti isto plaćeni za njih, naravno, ali razlike ima.
I ona sitnica-žene rađaju, muškarci ne. Valjda to djeca shvate bez obzira na lektiru.
mislim da i moje dijete zna razliku izmedju radjanja i pepeljuge koja po cijeli dan pere podove i ceka princa da je spasi jer se zaljubio u njenu haljinu, no u dronjcama ju ne moze prepoznati.
vjerujem da svima intelekt ovdje uocava razliku izmedju razlicitosti koju nam je dala priroda i razlicitosti (koja povlaci nejednakost) koju namece drustvo.
nisam sigurna o kakvoj se nejednakosti, tj. različitosti koje je društvo nametnulo, govori..
gledam iz svog kuta i iskustva
ja nisam ni birala da se začmem, nit rodim, nit to da imam ovakve boje oči, nit to da se začme ko žensko nit sve ono što povlači taj xx kromosom....
nisam to birala
al nisam ni blesava da to ne prihvatim
i trudim se prihvaćati ono što jesam - žena!!
i majka sam!! i iz mog rađanja proizlazi to da sam kućanica!!
hvala Bogu imala sam uvjete u kojima sam mogla birati između solucija.. i izabrala sam prioritet!!, biti s djecom koju sam nosila 9mj pod srcem.. i moja osoba je ta, moja uloga na koju su ta djeca upućena naročito u najranijim danima po rođenju...
ja sam ta koja ih doji, koja je upućena na njih od njihova začeća (a i prije), tijekom trudnoće, u porodu i poslije njega...
i jer smo ljudi i imamo svoje nastambe zvane kuće... normalno je i prirodno da ću i kuhati i prati i sve što ide uz kuću i djecu....
nikakvo društvo mi to nije nametnulo.
i zahvlna sam jer imamo uvjete te sam mogla ostati s našom djecom u njihovim najranijim danima.. presretna sam što ih nisam bila prisiljena dati državi na odgoj i time nepovratno izgubiti neprocjenjive dane i sekunde njihova života..
ne pa da mi na pamet reći da me je društvo uvjetovalo i da zbog društva stojim pored štednjaka....
stojim jer sam to odabrala i jer znam da djeci nitko ne može zamijeniti ni oca ni majku.. i sretna sam što me imaju ovakvu nesavršenu kakva jesam.. i sretna sam što imam ja njih, onakve kakve jesu (često toliko leteće da si nisam jednom pomislila u što se uvali) ...
moj spol me je odredio za takvu ulogu..i ja sam to prihvatila.. jer ne može moj muž, muškarac, rađati i dojiti (posebno ne na zahtjev
za to vrijeme, dk sam ja preuzela poslove oko kuće i djece, moj muž je preuzeo ulogu većinskog hranitelja obitelji (nisam ni ja bez nekih prihoda.. )... i nisam ni najmanje nesretna zbog toga... osim ponekad kad mi dojade svi ipranje guza i navlačenje sisa....
kad mi sva djeca dovoljno stasaju... poželjet ću si nać neki posao izvan kuće.. mislim da bih najsretnija bila kad bi to bilo neš tipa pola radnog vremena. osim ak me još jednom ne pukne neprocjenjivost malenih, njihov osmijeh i igrarije...pa poželim još jednom... onda ću iznova zahvaljivati dragom Bogu što imamo porodiljne od tri godine i što mogu izvršavati pravo i obvezu i želju odgoja onog najmilijeg što imam...
do tada.... ja usisavam podove a moj muž muškarac riba te iste podove čisto zato što nas je priroda učinila tako različitima te je on jači spol, jače ruke i njemu to zbog tih različitosti ide lakše neg meni, a još se i ne buni.kud ćeš bolje
izašao mi edit..
i da samo kažem, na primisli i pomišljaje o (još jednom) jednoj sisavoj novoj guzi je kriv, ni manje ni više, nego - pkk!!
tek tada sam iskusila svu ljepotu rađanja i prisnnosti s tim malenim ljudskim bićem...
eto, ako mi je što društvo nametnulo, a to je onda opstruiranje, kako to nazvati, povezujućeg rađanja i bondinga nakon rađanja...
Svaka nova epoha mijenja svoj književni kanon, i možda je i za nas vrijeme da primijenimo neke nove modele i priče. I meni se, iskreno, mnoge stare bajke ne čine primjerene za pričanje mojoj djeci. Dio bajki sam preskočila, i umjesto njih čitam nešto drugo, ali iskreno, nedostaje mi malo građe. Mene bi jako zanimala nova književnost, ili novi kanon u kojem su možda i stare bajke i priče, a koje prenose vrednote u koje vjerujemo i koje se referiraju na naš svijet, i svijet koji želimo oblikovati za djecu. Pratila sam nešto novih "bajki", ali meni to nije dobro, niti književno, niti ljudski, dosta je banalno.
Možda treba dublje prokopati, možda se da naći vrijednih djela s pričama o uspjehu vlastitim radom, prijateljstvom, snagom volje... dobrom odabiru bračnog druga i sreći u obitelji. Ako tko zna nešto takvoga - ja predlažem da ovdje to pišemo, jer preporuka za dobre knjige nikad dosta. Neke manje poznate bajke od Grimma meni su stvarno inspirativne, npr. ona o repuhu, ali ona nije o rodnim ulogama, nego više o ljudskoj skučenosti.
Meni je jako lijepa knjiga Ti i ja mali medo.
Jel mogu ja postaviti stvarno otvoreno pitanje, za diskusiju? Naime, kad se govori o tim zabranama Pepeljugi i uopće o tim "rodnim ulogama", ja imam ozbiljan problem kako se prema tome postaviti. Čak i Crkva u svojim dokumentima govori o tome da žene trebaju dati svoj doprinos u profesionalnim i društvenim sferama društva, i da je taj doprinos vrijedan i neizostavan. Dakle, rad jest i bio je vrlina. Naravno da u postindustrijskim vremenima nema šanse da cijela obitelj ide zajedno kopati, i da nije normalno da žena sjedi u stanu od 60 m2, u kojem sve rade aparati i gleda u zid, dok su djeca u školi. To nit je produktivno, nit je zdravo za ženu, niti ima ikakvog smisla.
Alternativa je full time job, o kojem se priča na drugim topicima, i nedostatke kojeg svi znamo ponešto, svatko na drugi način (ovisno o tome što nam rade muževi, imamo li bake, kakvog su djeca zdravlja, koliko daleko radimo, koliko zaradimo, koliko djece imamo...), zatim ona fleksibilna legislativa o privremenom - povremenom - par sati dnevno radu, koje u RH nema, i čini se da nijedna udruga ne druka za to, i na koncu trend zaposlenja od doma, nekakav free lance posao, obično vezan u Internet i poslove preko neta, odnosno male obrte, kućne radinosti i sl.
Dakle, raditi moramo, ako ne zbog novaca, a ono zbog sebe, i nudi se to što se nudi.
Što dakle, mi, mame, zapravo želimo? Da nas ove godine sv. Nikola posjeti, i kaže - evo za poklon idealna legislativa i propisi i zakoni prema vašoj želji, što bismo mi rekle? Kakav uzor, standard i model ženskog života?
To da idemo raditi je okej. Ali, jesu li vrtići od 6-8-48 tjedana bebinog života ono za što smo se borile? Je li to dovoljno dobro?
Ako svjetske institucije promoviraju "najvažnije su prve tri", što to znači za nas? Da tri godine po djetetu možemo - trebamo - moramo ne raditi, nego se posvetiti djetetu? Ili da radimo drugačije? Manje? Povremeno?
Meni sve to drži vodu, dok ne zbrojim ili pomnožim - dakle neki demografski minimum bi bio troje djece, to je barem 9 godina smanjene produktivnosti na poslu - ako se žena posveti svakom djetetu tri godine. Što to onda znači?
Jer, mi možemo obući odijela, nacrtati brkove i raditi od 7-17, naravno, to je možda i lakše od majčinstva, ali što smo time napravile svojoj djeci, rođenoj, njihovim budućim obiteljima, i socio-ekonomskoj situaciji? Meni malo ta situacija djeluje kao "poslije mene potop".
Normalno da ja gledam iz svojih cipela, i naravno da je tu puno faktora u igri, ali ja jednostavno ne mogu tu rodnu ravnopravnost sagledati bez odgovora na ta pitanja - tko će tu djecu odgojiti, koja žena će se usuditi roditi više djece uz pritisak da radi kao muškarac...
Zapravo, što je ono u "rodnoj ulozi" što je problem, što treba promijeniti, po vama?
nije to samo do bajki..
relativno novi mediji su i dvd crtići...
mukom se mučim da u šumi, poplavi šunda nađem nešto što odgovara mom svjetonazoru i načinu odgoja...
recimo, Bob graditelj mi je ured ili, Traktor Tom... al njih nać je ravno lutriji...
dok one neke sf skoro pa gole pucajuće magijske, vampirsko zubate kreature, i tom sl., moš nać na svakom koraku...
vezano za demografiju , baš čitam:
http://danas.net.hr/hrvatska/strucnj...ati-10000-eura
jel ti normalno da je i muskarcima normalno da ce kuhat i prat i sve sto ide uz kucu i djecu? da je muskarac upucen jednako, ili mozda i vise, u sve vezano uz djecu? i ne kuzim kakve veze tvoj izbor ima veze s neravnopravnosti. sama spominjes "hvala bogu imala sam tu mogucnost, imala sam pravo izbora" i "polazim od sebe". mnoge zene nisu imale pravo izbora, mnogim zenama je on od strane drustva nametnut. bas kao i muskarcima.
da li si primjetila u vrticima kutice?
imas kutic ovaj-onaj, pa tako i kuhinjski. tko stoji pored tog stednjaka? djevojcice ili djecaci? zasto?
eno, imam poznanicu ciji se mali nije nasao ni u nogometu, ni u kosarci, ni borilackom sportu. nakon dugo vremena nasao se u plesanju na folkoloru. dobar je u tome, uziva, ma milina. al mali je sikaniran od svih djecaka u razredu. ma sta razredu, skoli. zivi u malom mjestu, sprda se s njim cijelo mjesto. mali je nesretan. jer je djecak koji plese folklor. a svi znamo da se plesom ne bave pravi muskarci.
i ja sam preskocila jako puno bajki cisto jer mi se nisu svidjele i nisam mislila da odasilju poruku kakvu ja zelim da price odasilju mom djetetu. pocevsi od straha da ce je mama i tata ostaviti jednog dana u sumi i pobjeci.
no ne znam da li nesto propustam, no ne kuzim kakva rodna (ne)ravnopravnost ima veze s odgojem u duhu vjere.
Ifigenija, mislim da odgovor na tvoje pitanje ne može biti drugačiji nego individualan. Pepeljuga mi je potpuno strana i nikad mi se nije sviđala (ali mojoj kćeri se sviđa i nije joj bila uskraćena) - nikada nisam ništa čekala od muškarca niti od bilo koga drugog. Sve sam sama postigla, samo temeljem vlastitih sposobnosti i predanog rada. Sudjelovanja drugih je bilo - imala sam podršku roditelja i muža i na tome sam im zahvalna, a sve ostalo je moje postignuće. Bilo mi je izuzetno stalo do obrazovanja, ali i do primjene tog obrazovanja u poslu. Bez tog posla osjećala bih se kao pola čovjeka. Svakoj ženi preporučila bih da svoju profesiju ne zanemari, ako je ikako moguće. Moja mama, koja je ostavila posao, jer je imala više djece, meni i sestrama je govorila - svoj posao imajte, niste se obrazovale da sjedite doma. Moja draga prijateljica koja je doktorirala u stranoj zemlji u kojoj živi, podlegla je zamki poreznog sustava koji bi joj pojeo gotovo cijelu plaću, s obzirom na prihode muža. Danas, iako je i dalje u sretnom braku i imućna, kaže da joj je vratiti vrijeme ne bi to nikad ponovila i da svojim studenticama savjetuje da svakako imaju svoj posao i prihod.
Ali ja sam htjela i djecu i- potpunom sam se osjetila tek kad sam dobila njih, bez obzira na uspješnu karijeru. Majčinstvo je upotpunilo moju osobnost, moju žensku osobnost. Zato razumijem i drugačije izbore, pogotovo kod žena koje imaju više djece. Biti mama koja je doma je osobni izbor - znam iz prve ruke dobrobiti toga, jer sam imala takvu mamu.
Crkva dopušta ženama izbor i podržava ga. Pa prve Europljanke koje su se afirmirale kao stvarateljice bile su redovnice, jer im je život u samostanu otvarao te prilike. Istina, Crkva potiče otvorenost životu i velike obitelji, ali prihvaća i sve ostale. Kad nisam imala djece, pitanja u stilu, Pa što čekaš? Kad ćeš? nikada mi nisu stigla ni od koga iz Crkve. Crkva nam svima daje mjesta za naš vlastiti život koji ovisi o našem izboru, ali i o okolnostima.
U vrtićkim kuhinjicama se igraju djeca koja to žele. Eto, moj sinčić je kuhao.
Koliko je meni poznato, u bezbrojnim folklornim grupama ima podjednako muškaraca i žena. Moja kći je išla 4 godine na folklor, zajedno s brojnim dječacima.
Crkva postoji u društvu i svi društveni problemi postoje i u njoj - u Crkvi participiraju i žene, sa svim svojim svojstvima, potrebama i problemama, a postoji i problem neravnopravnosti spolova. Ovdje na forumu se ta rasprava vodi u kontekstu pitanja što Crkva očekuje od žena - koju nam ulogu daje i kako nas vrednuje. Ivan Pavao II je u Mulieris dignitatem dao zahvalu različitim životnim putevima žena - vjernica - ne samo u tradicionalnoj ulozi supruge i majke i progovorio o brojnim problemima života današnjih žena u raznim dijelovima svijeta. Evo jednog njegovog pisma ženama na tragu te enciklike.
tocno, no jos uvijek su rijetki ti djecaci u vrtickim kuticima za djevojcice (negdje se tako i zovu). a i djecaci na koje se nece s podsmijehom pogledati kad kazu da plesu.
i to je istina i realnost.
mi ovdje nismo realisticna preslika hrvatske u malo.
zdenka, bas zbog toga ne razumijem zasto se "napada" borba za rodnu ravnopravnost. ne vidim kako se ona kosi sa crkvom, a niti vjerom.
kazem, moguce da ne vidim siru sliku, a u tom slucaju bi htjela da mi je netko nacrta
Ne napada se ništa, a niti se kritizira se borba za ravnopravnost spolova - ne razumijem gdje to točno vidiš, jer nisam nijedan od ovih postova tako shvatila.
Mislim da je problem u ideji propisivanja podobnih knjiga retroaktivno - nitko ne brani dotičnim EU genijalcima da napišu nove rodno podobne bajke koje će biti umjetnički na nivou Pepeljuge, ali u međuvremenu ne mogu izbrisati ljudsku povijest takva kakva je, a nije bila samo loša i nekorektna jer inače ne bi ni bilo tih vrlih dokonih "intelektualaca" koji bi ravnali krastavce i prekrajali umjetnička djela. Bajke su malne znanost unutar knjževne umjetnosti ja ih obožavam krvave i nekorektne kakve jesu jer su zapis antropološki, etnološki,ma kakav god želiš. Mijenjati bajke je meni kao malo staviti plastelina na vučedolsku golubicu.
O bajkama jednako tako mislim i mislim da su potrebne - one u sebi sadrže stoljetna promišljanja o arhetipskim situacijama čovjeka. Svojoj djeci sam ih ponudila sve, s tim što je sin Pepeljugu apsolutno odbijao. Najviše su voljeli one kojima je u podlozi borba dobra i zla. Nisam im uskraćivala ni Ivicu i Maricu, što mnogi čine, smatrajući da bi se djeca mogla prestrašiti toga da bi ih roditelji mogli ostaviti. Ta bajka pokazuje realnost siromaštva i njegovih posljedica, a isto tako da i u takvoj situaciji postoje rješenja i da ona ponajviše ovise o nama samima. I da u obitelji uvijek postoji mogućnost oprosta.
Informirati se o svijetu putem loših i površnih novina, portala, općenito medija, ne pridonosi ni informiranosti, ni obrazovanosti, ni uvidu. Ako je informiranost i uvid cilj. Ako nije, sve pet.
realnost siromastva vidi na prvom krizanju kad izadjemo iz kvarta. mislim da je tek progovorila kada smo zapoceli s njom.
na zalost u mnogim obiteljima ne postoji mogucnost oprosta
pikula, al bajke su vec mijenjane kroz proslost. ovo sto sad citamo djeci, pa i sta su nama citali, vec je izmjenjeno.
U potpunosti si u pravu. Npr., svaka bajka u kojoj postoji zla maceha-u izvornim bajkama to nije bila maceha nego majka, ali su kasniji pripovjedaci i zapisivaci to izmijenili jer su smatrali da bi to bilo pretraumaticno za djecu.
S ovim se 100% slažem.
Istina, ali to ne isključuje poruke bajki.realnost siromastva vidi na prvom krizanju kad izadjemo iz kvarta. mislim da je tek progovorila kada smo zapoceli s njom.
na zalost u mnogim obiteljima ne postoji mogucnost oprosta
U kojim pričama je to izmijenjeno? Imam kod kuće izvorne Grimmove bajke na njemačkom i na hrvatskom i nisam primijetila takve izmjene.
Evo recimo s wikipedije.
snow white
In their first edition, the Brothers Grimm published the version they had first collected, in which the villain of the piece is Snow White's jealous mother. In a version sent to another folklorist prior to the first edition, additionally, she does not order a servant to take her to the woods, but takes her there herself to gather flowers and abandons her; in the first edition, this task was transferred to a servant.[4] It is believed that the change to a stepmother in later editions was to tone down the story for children.[5]
ivica i marica
Jacob and Wilhelm Grimm heard "Hansel and Gretel" from Dortchen Wild,[1] and published it in Kinder - und Hausmärchen in 1812.[2] In the Grimm tale, the woodcutter and his wife are the biological parents of the children and share the blame for abandoning them. In later editions, some slight revisions were made: the wife is stepmother to the children, the woodcutter opposes his wife's scheme to abandon the children, and religious references are made.[3]
Da ne govorimo o brutalnostima koje su sadržavale izvorne bajke kao kaznu zločestima-plesanje po žeravici, španjolske čizme, vađenje očiju, raščetvorivanje konjima itd.
Recimo i uspavana ljepotica nije probuđena poljupcem, već joj je dijete koje je začela i rodila u snu (khm, khm!) isisalo trn iz vretena iz prsta.
Itd...
da, meni je o tome pricala dobra prijateljica koja je o tome ucila na faksu.
kaze da su one prvenstveno sluzile da se djecu plasi (ne da izvuku pouku) i da suse godinama one "ublazavale" i prilagodjavale. ovo sto danas imamo su softsoft verzije.
Ili su bile za odrasle.
Ja kao i pikula, obožavam bajke, takve kakve jesu, krvave i nekorektne, verzije onakve i ovakve, njemačke, španjolske, ruske, francuske, uralske, kavkaske, uzbekistanske; pročitala sam ih zilijun u djetinjstvu, a još toliko i u odrasloj dobi.
Ali ne bi svaku pričala svom djetetu. I svakako bih prekrojila one dijelove za koje mislim da nisu primjereni jednom djetetu, pa makar to bio plastelin na vučedolskoj golubici.
Naravno da biram bajke koje čitam djeci. Recimo sjećam se jedne inuitske od koje sam u odrasloj dobi imala noćne more- paranormalno je mala beba za tu bajku. Bajke su izvorno bile za sve. Pripovjedale su se u obiteljskom krugu za zimskih večeri uz toplu peć često u zagrljaju. U bajke je utkano sve što život nosi od strahova i nesreća do ispunjenja najvećih životnih želja. Bajke se fino filtriraju kroz stoljeća, istina je da postoje različite verzije, ali ako konzultirate Proppa vijdet ćete da su osnovna načela uvijek točna k'o logaritamske tablice. http://en.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Propp
U osnovnim nacelima ne pise nista o spolu/ rodu protagonista, stoga ne vidim razloga da se bajke ne mogu reinterpretirati u rodno suprotnim obrascima.
Ako nije bitno je li majka ili maceha, je li princeza poljubljena ili silovana, je li vjestica rascetvorena ili joj je oprosteno, zasto bi bilo bitno, tko je musko ili zensko?
Braca Grimm su izvorno prikupljene bajke mijenjali kako bi bile prihvatljivije ( i prodavanije ). Zasto mi ne bismo trebali interpretirati te bajke u skladu s nasim vremenom i svjetonazorom?
Ja vjerujem da mnoge zene ne zele da im kceri prihvate " damsel in distress " ulogu, koja je vrlo cesta u bajkama.
Ovo se sve odnosi na nase prenosenje tih sadrzaja djeci. Inace mislim da su bajke izvanredna antropoloska i simbolicka riznica, i da ih treba citati u svom njihovom bogatstvu, ali za odrasle.
(Iako, ja sam sve to citala ko klinka, pa sto mi fali
(Doduse, imala sam neku knjigu s realisticnom ilustracijom tajne sobe Plavobradog, i to sam dosta cesto sanjala)
Ovo je zanimljiva tema, ali ne spada ovamo. Mislim da bi je bilo dobro odvojiti - čak mi se čini da smo već imali tu temu.
Slažem se da su bajke prije svega za odrasle, ali u svojim prilagođenim verzijama služile su i služe u prenošenju psiholoških obrazaca i simbolike i djeci. Moj sin je kao jednoipolgodišnje dijete zapeo za Trnoružicu, u jako skraćenoj i oslikanoj verziji dakako, i na tome nešto svoje odrađivao barem 6 mjeseci. Zašto mu je "Tijanatujaca" bila tako važna nisam dokučila, ali bila mu je. Ako dijete u 90% slučajeva bira istu priču, znači da traži nešto u njoj. I druge omiljele slikovnice bile su bajke i to nije bila stvar roditeljske ponude nego njegovog izbora, jer mu je bilo ponuđeno vrlo mnogo slikovnica različitog sadržaja. Bajke su mu očito nudile više.
Što se tiče spolnih uloga - svakako sam za propitivanje (vidi gore pod Pepeljuga), ali ne i za zamjenu. Ne želim ni model "damsel in distress" ni "youngster in distress".
Mislim da se često potcjenjuju bajke koje su puno kompleksnije od onog što mi često površno iščitavamo vođeni svojim trenutnim motivima. Ja sam čitala te feminističke verzije koje su išle zamjenivati i modulirati simbolike,a čitala sam i one new age gdje su mitologije i simbolike nasumično izmješane , izbrisana razlika između dobra i zla i to je sve s književne strane čista kuruza iliti čorbine čorbe čorba, baš kao da netko ima neku ideju napiše svoju verziju Hegela ili svoju verziju Newtnovog zakona. Teoretski moguće, ali slabo vjerojatno! Mislim da je ovdje mjesto ovoj temi baš zato što se s istom nakanom uvodi zdravstveni odgoj u škole. Ponavljam nemam ništa protiv da umjetnici raznih svjetonazora pišu svoju kniževnost,ali ne dirajte mi Proppa
Posljednje uređivanje od pikula : 25.11.2012. at 14:24
pa dobro, 5 prijatelja nije klasična bajka, i ne razumijem zašto george i anne moraju pripremati jelo i prati suđe da bi u budućnosti mogle postati majke. dick i julian za to vrijeme smišljaju pustolovine i velikodušno im donesu vode s potoka.
/pročitali smo gotovo sve njihove pustolovine, ali kućanske dijelove sam blago cenzurirala
pa meni je pepljuga preteca danasnjih sponzorusa.
ono, marisol. il esmeralda.
tesko joj je u zivotu pa se zrihta i ode na bal u nadi da ce ga svojom ljepotom ocarat i zavest toliko da ju ozeni i spasi od dotadasnjeg zivota. u tome fakat i uspije, on se toliko zaljubi u njenu ljepotu da ju bez fensi haljine i frizure ne moze pronaci pa isprobava fensi cipelu da pronadje tu divnu ljepoticu i krasoticu, najljepsu u cijelom kraljevstvu.
:mojaštikla:
koliko god se trudila, ne nalazim pouku. osim budi sponzorusa.
Zato što se tad tako živjelo. Nikakve koristi od cenzuriranja povijesti. Dapače, dobar temelj za razgovor i usporedbu.pa dobro, 5 prijatelja nije klasična bajka, i ne razumijem zašto george i anne moraju pripremati jelo i prati suđe da bi u budućnosti mogle postati majke. dick i julian za to vrijeme smišljaju pustolovine i velikodušno im donesu vode s potoka.
/pročitali smo gotovo sve njihove pustolovine, ali kućanske dijelove sam blago cenzurirala
Mene daleko više brine floskula "mama kuha, tata čite novine" koja se još uvijek provlači kroz čitanke.
U biti, ne brine me, ide mi na živce i vrijeđa mi inteligenciju. Ali me nema razloga brinuti. Doma neće to vidjeti.
Posljednje uređivanje od MarijaP : 25.11.2012. at 22:23
Zar nije Pepeljuga zlostavljano i zanemareno dijete, koje je svemu usprkos dočekalo da mu život krene nekim normalnim tijekom, ili čak i "boljim" od onih koji su rođeni sa zlatnom žlicom u ustima? To što ona nije doktorirala fiziku i projektirala reaktor na Cernu, nego se udala i rodila djecu, te za hobi vezla i uzgajala ruže vjerujem da ima veze s povijesnim kontekstom u kojem je dotično djelo nastalo, a ne nekakvim rodnim uvjetovanjima.
I Pepeljuga se udajom izbavila od tog crnčenja, našla je svoju obitelj, normalne uvjete života, i ja tu vidim samo nekakvu reakciju pravednosti u ljudima, koja daje nadu svakome da mu može biti bolje. Što je kome bolje, to ipak svatko od nas mora odlučiti.
Mislim da nije slučajno bajka prekinuta u trenu kad ona pronalazi ljubav i ide na dvorac - tamo je moguće sve - i na čitatelju je da dopiše kraj. Možda je osnovala knjižnicu, možda je sudjelovala u vlasti i bila najbolji saveznik i strateg, možda je pokrenula sveučilište, možda pisala knjige, a možda samo vezla i uzgajala ruže... Važno je samo da je zlo bilo kratkotrajno i da zlo nije konačno ni za koga, ma u kakvoj situaciji on bio.
moram priznati da se tu slažem s ifi.
ne sviđa mi se u principu to odraslo reinterpritiranje bajki.
mislim, nema veze kraj. možda su se i rastali pa je dobila pola dvorca
leo, kako od tako krasne ideje o ljubavi do kraja života, ti na sponzoruše
iako, pepeljuga nikad ni nije bila kod nas lektira ako se ne varam. a od ovih članaka na bitno. netu, od pikulinih i zmajevih postova na ovu temu - moram priznat da me boli glava. da, doći će strašni novi svijet di će vam zabraniti da budete žene i vašim kćerima da rađajusori, morala sam rolka staviti. u današnjem svijetu gdje žene itekako imaju problema s društvenom percepcijom žena, i di još itekako ima posla...
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 26.11.2012. at 07:17
Sudeći po novom prijedlogu zakona iz Bruxellesa, dječji književni klasici*poput “Pepeljuge” i “Pet prijatelja” mogli bi biti uklonjeni s popisa poželjnih lektira za osnovnu školu, javlja Daily Mail.
Prema izvješću Povjerenstva za ravnopravnost spolova EU, mogle bi biti zabranjene i knjige koje prikazuju tradicionalnu ulogu majke, koja se kod kuće brine o djeci dok očevi rade. Naime, iz Povjerenstva kažu da takav prikaz tradicionalne ženske uloge može imati značajan utjecaj na samopouzdanje žena, posebno tinejdžerki jer se time navodno ograničavaju njihove životne mogućnosti i izbori.*Inicijatori smatraju da bi prihvaćanje ovog prijedloga potaknulo žene na veću poslovnu ambicioznost te tako doprinijelo smanjenju spolnih razlika.
Pod prvo:
Ne postoji prijedlog zakona, već se radi o izvještaju komisije, citiram na njemačkom: "parlamentarischer Ausschuss fuer die Rechte der Frau und die Gleichstellung der Geschlechter".
Izvještaj je nešto sasvim drugo od prijedloga zakona. U dotičnom izvještaju, (za razliku od novinara doticnog portala, sam se potrudila pronaći izvjestaj na internetu, vjerujte nije bas tesko. Nisam detaljno čitala, nemam vremena, a to mi i nije posao, preletjela sam) se ne spominju poimenice nikakve knjige i nikakave bajke. Štoviše, knjige se spominju uzgred, vise se priča prvenstvno o elektronskim medijima.
Pod drugo:
Ne radi se naravno o smanjivanju SPOLNIH RAZLIKA - kakav fantastičan izraz! Na žalost netočan, tendencion, pojednostavljeno rečeno podmetanje, neistina i diskreditiranje. Radi se naravno o komisiji koja se bavi pitanjima diskriminacije žena, te kako doprinjeti smanjivanju diskriminacije.
U dotičnom izvještaju se doticu teme nejadnakog plaćanja muškaraca i žena, diskriminacije žena, te je jedna od točaka, koliko se mediji drže spolnih stereotipe tipa mama pere veš, tata osniva Facebook. Te kako u školskim programima izbjeći te stereotipe, odnosno ukazati na njih.
Zaista ništa niti novo,niti revolucionarno.
Pod treće.
Daily Mail je jedno povrsno, populisticki glasilo, desne orjentacije (orjentacije sama po sebi nije problem ima sasvim dovoljno serioznih novina desnog opredjeljenja), ako ne vjerujete, bacite pogled na web stranicu, biti će vam jasno.
Dakle foto na novina je izvjestaj kako bi se ono reklo tendeciozno i podmetacki po svim pravilima propagande iskrivila, uvela malo pepeljuge, bajki... Itd i gotov članak. Super, zar ne?
Drugo glasilo bitno. Net, je to tako lijepo prenjelo (očito je čitanje izvjestaja ili barem davanje linka prekomplicirano i očito je nepotrebno) dodatno ukrasilo sa ukidanjem spolnih razlika, i prijedlogom zakona.... u isto maniri podmetanja i propagande.
I eto imamo kruha i igara. A bolje valjda ni ne zasluzujemo.
Ispravak:
Dotična novina je izvještaj, kako bi se reklo......
Baš ovako!
seni, sjedi pet za domaću zadaću
isti spin se radi i oko zdravstvenog odgoja.
no, ako se maknemo od ovoga, tema o bajkama jest zanimljiva.
Slažem se.... Kad čovjek bolje razmisli, treba imati u vidu i vrijeme kad su nastale u kombinaciji s društvenim okruženjem.seni, sjedi pet za domaću zadaću
isti spin se radi i oko zdravstvenog odgoja.
no, ako se maknemo od ovoga, tema o bajkama jest zanimljiva.
Tema o bajkama jest zanimljiva, ali mislim da bi za nju bilo bolje otvoriti novi topik.
samo što ovo nije tema o bajkama nego (opet) o strahu.
o teorijama urote necu.moram priznati da se tu slažem s ifi.
ne sviđa mi se u principu to odraslo reinterpritiranje bajki.
mislim, nema veze kraj. možda su se i rastali pa je dobila pola dvorca
leo, kako od tako krasne ideje o ljubavi do kraja života, ti na sponzoruše
iako, pepeljuga nikad ni nije bila kod nas lektira ako se ne varam. a od ovih članaka na bitno. netu, od pikulinih i zmajevih postova na ovu temu - moram priznat da me boli glava. da, doći će strašni novi svijet di će vam zabraniti da budete žene i vašim kćerima da rađaju
nitko ne kaze da sponzoruse nemaju ljubav do kraja zivota.
Peterlin je napisalai to je tocno. al treba imati u vidu i danasnje u kojem ih se cita.Kad čovjek bolje razmisli, treba imati u vidu i vrijeme kad su nastale u kombinaciji s društvenim okruženjem.
nasoj djeci je pospremanje svoje sobe u rangu pepeljuginih podova.
ucimo djecu da budu ono sto jesu, da ce prava ljubav to znati u njima prepoznati, u to se zaljubiti, to postovati, gajiti, voljeti. da ne glume. ucimo ih vrijednostima.
i onda dodje jedna pepeljuga koja to sve ospori.
ona se dodjerala, njega osvojila, a sutradan ju nije niti prepoznao u njenom okruzenju koji nije pun sjaja i glamura.
pa eno, imamo i suvremene filmove o pepeljugama, americke. ona je streberica, geek, jako je pametna, osjecajna, dobra, uz skolu i radi, pomaze i volontira, ma ono, sreca najveca, cak je i tutor, al nije popularna, nema moderan stajling, u skolu dolazi busom, nema fensi haljine niti stikle, pa cak ni ne cupa obrve.
i tu je on, kapetan skolskog tima s najnovijom nabrijanom masinom na 4 kotaca, sin tate vlasnika grada, ali zbog svojih provoda los ucenik.
i ona ga poducava, oni se zblize, otvaraju se jedan drugom, on vidi kako je ona najbolja osoba na svijetu, ma ono...do svemira i nazad. al on i dalje dejta skolske isprazne fufice, bogatunke u stiklama i pocupanih obrva.
i onda dolazi skolski ples, ona je u pekari radila svaku noc i zaradila za super bajkovitu haljinu u kojoj se pojavljuje u dvorani i svi zinu kad je vide, a on konacno pada na nju. sad kad je pocupala obrve. i ona konacno ode na dejt, a da to nije kvartovska picerija.
i koja je poruka? mozes ti, cerice moja, biti i pametna i duhovita i mila i draga i dobra ko kruh i san snova, al ako se ne sredis u najskuplju haljinu i najskuplju stiklu, ostat ces ti kruha gladna.
zato smo i imali generaciju (nadam se da je vise nema) da ce radje biti cure gladne, al s "postenim" komadom odjece i svaki vikend ploviti klubovima i lokalima u nadi za pravom ljubavi i punim zelucem.
i zaboravila sam napisati kako se slazem sa zdenkom, da je i meni dama/muskarac u nevolji neprihvatljiva misao vodilja/pouka. da sam za izbacivanje, a ne za zamjenu uloga.
Leo
Gledala sam s kćeri i njenim prijateljicama dva od par tih filmova zvanih Cinderella story 1...
Ps. Bojim se da zacatavamo topik
I mene zanimaju bajke i njihovo tumacenje danas... Hajde, tko ce otvoriti temu o tome da se preselimo tamo?Leo
Gledala sam s kćeri i njenim prijateljicama dva od par tih filmova zvanih Cinderella story 1...
Ps. Bojim se da zacatavamo topik
pa nek nas moderatorice presele
Ispravak: orijentacija
molly ringwald je kriva za sve
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
