Andersenove bajke su umjetničke, i kao takve ne mogu imati tu ulogu kao npr. Grimmove ili druge tradicionalne bajke. I o tome ima kod Bettelheima
Za usporedbu: u tradicionalnim bajkama, glavni lik rješava problem "vlastitim snagama", u prenesenom smislu - sazrijevanjem (Ivica i Marica, npr., ili Janko iz čarobnog graha). Kod Andersena toga nema - ružno pače je na kraju postalo labud, znači, problem je bio u pripadanju drugoj vrsti, a ne u nedostatku vlastitih snaga. Baš taj fatalizam daje tešku atmosferu Andersenovim bajkama, ni ja ih ne volim.
(a ni A. nije bio oduševljen kad ih je morao čitati za lektiru - on je navikao na tradicijske bajke i rado ih čita, ovo mu je bio totalni šok)