Kao dijete imala sam slikovnice Andersenove bajke (s Kirinovim ilustracijama) ali su me se dojmile tek kad sam ih čitala nekoliko godina mlađem bratu, s odmakom. Unutra su bile priče "Vjetar priča o Valdemaru Daae i njegovim kćerima" (nije nikako za malu djecu, to je priča za odrasle), pa onda Priča o čajniku, Pastirica i dimnjačar... i naravno Snježna kraljica. Baš su mi dobro legle kad sam ja imala nekih 12-13 godina, a moj brat 4-5.
Ma eto, to je priča iz mog djetinjstva koja mi je bila neusporedivo depresivnija i strašnija od Djevojčice sa šibicama, mislim na Valdemara Daae - definitivno nije priča za djecu, ali, eto, našla se među ostalima u mojoj knjizi Andersenovih priča pa sam ju naravno pročitala.

Sjećam se i priče o Elizi i braći pretvorenoj u labudove, tu sam jako voljela.

Ali - Snježna kraljica je moj apsolutni favorit među dječjim bajkama, i radi nje volim Andersena.
Moje dijete međutim na tu priču nije niti trepnulo - uopće je se nije dojmila.