Zdenka2 prvotno napisa
Meni ne smeta kod Pepeljuge to što se udala i time promijenila život. Ona je napušteno dijete i nije kriva za svoju poziciju - radi po kući i služi onima koji joj daju samo krov nad glavom i jelo za preživjeti. Onda se udaje i za nju počinje novi život. To je sasvim u redu - ima i nekih poveznica s posvojenjem, pa mi je utoliko bliže. Ali, što je bilo ishodište njezine životne promjene - nije taj mladi kraljević, on je posljedica - to je bio čarobni štapić koji je pretvorio dronjke u plesnu haljinu, bundevu u kočiju, miševe u konje, a klompe u famozne staklene cipelice. Ja ne vjerujem u te čarobne štapiće nego više u uzdaj se u se i u Boga (da ne zaboravimo na kojem smo pdf-u). Ali, eto, moram priznati da moja kći uopće ne dijeli moje poglede, uza sve napore. Jednostavno je drugačija žena od mene. Njoj je fascinantno kako se Pepeljugi dogodilo čudo, kako je sve čarobnim štapićem pretvoreno u predivno, kako se udala i vezla ruže ili što već. Ne mislim ja da moja kći mora biti znanstvenica kao mama, voljela bih da ostvari svoj san - živi na selu, uda se, ima djecu i liječi životinje, samo se to ne može ostvariti čarobnim štapićem. I do tog kraljevića, ako nam je cilj, moramo doći same, barem do pola puta.
A isto tako se slažem s Peterlin da bajke i njihovu poruku ne treba pojednostavljivati i svoditi na neke današnje, političke i ine kombinacije. Ima puno više u njima, psihološki, simbolički i literarno. Zato toliko i traju i trajat će.