meni se to pokazalo lošijim odabirom.
Prvo oni žele sve, baš sve što vide.
Drugo ovo što jako žele, recimo P je oduševljen barbikama, zna sve reklame, imena, funkcije itd i naravno sve ih želi. Nedavno je za rođ dobio barbiku koju si je sam birao, euforija je trajala jedno 3 sata, nakon toga jedva da ju je i pogledao, igra se i dalje sa svojom najomiljeniom Arielom i playmobilom koji prvi dan nije htjeo ni pogledati.
Eto mene je iskustvo naučilo da u prvi mah tužno lice ne znači da će igračka biti slabo iskorištena, dapače najbolje se igraju igračkama koje im nisu bile ni u peti.