Na fax u 30 i nekoj sa dvoje djece?

[lisica]

Ja sam upisala specijalizaciju sa 33 godine i troje djece. Točno godinu dana kasnije, prošli tjedan sam dala zadnji ispit. Ostali mi još dva seminarska rada i završni.
Imala sam predavanja 2 put po 5 sati, MM je uletio max, on je bio najveći poticaj i podrška. Nemamo baš pomoći sa strane, učila sam i podvlačila usput, skraćivala, skriptirala, pisala sve u nekom međuvremenu. Uspjela sam, još glazura. Nabila sam si stres, pogotovo sad kad vidim kraj, ja bih to što prije. A za napisati kvalitetan rad moraš sjesti ičitati, istraživati" kompilirati",jel i to mi je zapravo najkompliciranije. Rijetko imam sat vremena u komadu bez ikakvog upada. Nisu bili gladni ni žedni ni zmazani ali da sam imala stan sređen pic-pic-nisam. Nemam ni sad, da se razumijemo. Da, naporno je, stresno, zahtjevno al da se može, može. Potičem sve koje imaju imalo ambicija i mogućnosti, zašto ne, puno to znači, mene je baš nekako dignulo. Samo hrabro!

[josipal]

hehe nisam ja ali
i muskarci mogu, necete vjerovati
mm je na drugoj godini, redovan student s redovnim poslom i troje malenih kod kuce
a brat mi je nakon sto je zastao na dva ispita do kraja jednog faksa (koji je upisao inercijom) sad na prvoj godini potpuno druge struke.

[spajalica]

ja idem u moju tzv. skolicu, nije usporedivo s faxom, ali nije ni za baciti. treba puno raditi na tome, evo ja citam za jedan ispit, i zezam se medju kolegama da cu biti najstarija teta s tom titulom
nemam bake, ali imam MM, klince i na poslu mogu uciti jer je vezana za moj posao, sto oslaksava puno situaciju. mislim da mi se klinci ne osjecaju zapostavljenim, ali da su sad puno vise s tatom jesu.

[Riječanka]

nije da se ne može, ali veliko je to odricanje i trud, a ako nije barem izgledno da na kraju puta čeka neka satisfakcija, teško je i ostati motiviran do kraja. pod tom satisfakcijom, osim, naravno, vlastitog osjećaja zadovoljstva i uspjeha koji je upravo zbog navedenih otežanih uvjeta, još mnogo veći, mislim na izgledno napredovanje, mogućnost promjene posla, zadržavanje istog (napredak u nekom obliku). iako to ovisi o vlastitom poimanju uspjeha, sustavu vrijednosti i osjećaja ispunjenosti, mislim da u ovakvim vremenima u kojima trenutno živimo, završetak fakulteta uz tolika odricanja može postati izvor dodatne frustracije ako se pokaže da je bio "uzalud", odnosno nije donio rezultate koje smo očekivali (a nitko neće vratiti sve ono što smo sebi i djeci "uskratili").

[rehab]

Ja ti savjetujem da odgodiš to dok djeca ne porastu. Najlakše je kad su djeca male bebe, ili kad krenu u školu. Razdoblje između toga = ooogroman stres. Mislim, stresno će ti biti i ovako i onako, ali ja sam sebi rekla - nikad više. Što je netko napisao, imam jedan bijedni ispitić za položiti (ne fax, usavršavanje) i zlo mi je od toga, jedva čekam da ga se riješim i onda stavljam sva svoja usavršavanja koja zahtijevaju polaganje ispita na stand by dok djeca ne porastu.

[Cubana]

A ja sam baš bila sretna što mi je sve završilo prije nego što mi je dijete krenulo u školu.

[rehab]

A ja sam baš bila sretna što mi je sve završilo prije nego što mi je dijete krenulo u školu.

Vjerojatno smo drugačiji tipovi. Meni su djeca sve manja gnjavaža što više rastu. Umara me onaj fizički posao - hranjenje, kupanje, mijenjanje pelena, pospremanje, nadzor... Ili ja previše idealiziram sliku svoje djece kako sami uče, peru se bez napominjanja, pospremaju svoju sobu, spremaju svoje knjige za školu, a ja blaženo sjedim i gledam plodove svog sedmogodišnjeg truda i rada

[ekoi]

hehe nisam ja ali
i muskarci mogu, necete vjerovati
mm je na drugoj godini, redovan student s redovnim poslom i troje malenih kod kuce
a brat mi je nakon sto je zastao na dva ispita do kraja jednog faksa (koji je upisao inercijom) sad na prvoj godini potpuno druge struke.

I moj muž je sada gotov student, ali to je puno drugačije. On je bio student dok smo hodali, vjenčali se, dobili prvo pa sad drugo dijete, tako da su sve njegove studentske obaveze svima nama bile nešto normalno, a ja sam radila i zarađivala za sve nas. Kad je muž završio rekao je; sad je red na tebe! Eto, on sada radi, fala bogu pa se nadam da ću i ja uspjeti u tome

[ekoi]

nije da se ne može, ali veliko je to odricanje i trud, a ako nije barem izgledno da na kraju puta čeka neka satisfakcija, teško je i ostati motiviran do kraja. pod tom satisfakcijom, osim, naravno, vlastitog osjećaja zadovoljstva i uspjeha koji je upravo zbog navedenih otežanih uvjeta, još mnogo veći, mislim na izgledno napredovanje, mogućnost promjene posla, zadržavanje istog (napredak u nekom obliku). iako to ovisi o vlastitom poimanju uspjeha, sustavu vrijednosti i osjećaja ispunjenosti, mislim da u ovakvim vremenima u kojima trenutno živimo, završetak fakulteta uz tolika odricanja može postati izvor dodatne frustracije ako se pokaže da je bio "uzalud", odnosno nije donio rezultate koje smo očekivali (a nitko neće vratiti sve ono što smo sebi i djeci "uskratili").

E, ovo su moji najveći strahovi i jedino zbog čega se dvoumim oko donošenja konačne odluke. Al si mislim, ionako nitko ne može znati što nas u budućnosti čeka. Kada bi se ravnali samo po tome, ne bi nikada donašali nikakve odluke i ne bi riskirali. Ali sigurnosti i garancije nema ni u čemu.

Kako je gledam na svoju situaciju, trenutno je da ću uskoro napunit 30.g, da imam samo trogodišnju školu, težak fizički posao koji se ne može raditi nakon 40.g osim ako si šef pa šefuješ drugima a ti sjediš, i riskiram da postanem u skupini teško zapošljivih osoba.

[ekoi]

Ja ti savjetujem da odgodiš to dok djeca ne porastu. Najlakše je kad su djeca male bebe, ili kad krenu u školu. Razdoblje između toga = ooogroman stres. Mislim, stresno će ti biti i ovako i onako, ali ja sam sebi rekla - nikad više. Što je netko napisao, imam jedan bijedni ispitić za položiti (ne fax, usavršavanje) i zlo mi je od toga, jedva čekam da ga se riješim i onda stavljam sva svoja usavršavanja koja zahtijevaju polaganje ispita na stand by dok djeca ne porastu.

Razumijem o čemu govoriš, no kod mene je to nemoguća misija jer mi je razlika između dvoje djece 6 godina, i da mi ovo mlađe krene u školu, trebala bih čekati još 7 godina, a to mi je potpuno neprihvatljivo jer ću ja već bit prestara. Mislim da bi mi tada već bilo daleko teže zbog mojih godina.

I da slažem se da to ovisi od osobe do osobe kada je kome teže/lakše - s većom ili manjom djecom. ja baš nemam puno izbora pa ću morati dat sve od sebe.

Ono što mislim da bi bila najveća pušiona od svih - krenuti i onda u nekom periodu odustati, bilo zbog neimanja novaca, ne daj bože, bolesti ili jednostavno zato jer ne možemo više izdržati taj tempo i stres.

[ekoi]

Recimo gledam žalosnu priču svog oca. On je zanatske škole, precizni mehaničar. Njegova struka je cvjetala 15-tak godina i mogao je živjeti ko kralj, ali sa izumiranjem pisaćih mašina i razvojem druge modernije tehnologije, on je napravio ogromnu grešku ne učivši dalje o komjuterima, printerima.. ili nečemu sasvim drugom čime bi si dalje osigurao zaposlenje. Njegova struka je izumrla, on je ostao bez kruha. Ne radi već godinama, krpa kraj s krajem jedva radeći povremene poslove, staž mu ne ide, nema još pravo na mirovinu dok ne navrši 65.g i nema nikakvu naknadu od države a ima skoro 30 godina staža. Eto, to su loše odluke, nažalost.

[flopica]

samo ću ti reći da ti fakultet nije apsolutno nikakva garancija ničemu
naravno da potencijalno otvara više vrata ali ni tu nisi više siguran
mene je u trenucima očaja znala uhvatiti takva srdžba
što se nisam osposobila za nešto konkretno, nešto što mi inače ide pa da s tim zarađujem
npr. frizeraj, slastičarstvo i sl.
jer je strašan osjećaj kad godinama žrtvuješ svoje živce, vrijeme s djecom, novac i ne možeš dobiti posao ni debelo ispd svojih kvalifikacija...
s vremenom su stvari sjele na svoje mjesto ali su mi te nerovoze ostavile neizbrisiv trag na meni
a da sam imala nekakv zanat možda sam mogla drugačije, eto

[flopica]

a gle, ako kreneš nema odustajanja, nema osvrtanja, nema izlika
uopće ne misliš o ničemu nego učiš, učiš i opet učiš da što prije riješiš ono što je pred tobom
to je vrijeme u kojem ćeš sama sebi biti na 158. mjestu
trebaš sve unaprijed izorganizirati i znati kad uhvatiš slobodno vrijeme da ono više nije slobodno- sad je to vrijeme za učenje
ali moram priznati satisfakcija koju doživiš kad to sve skršiš i pometeš je neizmjerna
onako, vidiš da možeš čuda ako vjeruješ u sebe

[ekoi]

eto ja ti govorim iz pozicije ko radi zanat već 8 godina i meni je toga dosta, dosta mi je raditi za 2600 -3000 kn i raditi od sebe invalida zbog teškog fizičkog posla i biti cijelo vrijeme polu siromašan. drugo bi bilo, velim, da sam sam svoj gazda, ali u ovom poslu me to ne zanima jer trenutno i kao svoj šef ne bi imala ništa veća primanja s obzirom na trenutno gospodarsko-ekonomsku situaciju i ogroman pad prometa u mojoj struci.

kao što kažeš, nema garancije, ali ovako se barem šire mogućnosti.

[Riječanka]

ekoi, ako imaš volje i mogućnosti, te podršku i pomoć obitelji, samo naprijed (vidim da si još mlada, imaš još vremena ubirati plodove uloženog truda), iz ove situacije iz koje polaziš, možeš puno dobiti. garancije nema, ali barem si nećeš jednog dana predbacivati da nisi pokušala, da nisi dala sve od sebe...

[lisica]

U vremenu u kojem živimo jedino se isplati ulagati u znanje. Ja smatram da bi se trebala upustiti u to. Stisnuti zube i izdurati. Na kraju ti tvoje stečeno znanje i diplomu nitko ne može oduzeti. Isplatit će se prije ili poslije. Slažem se sa rečenim da moraš dobro odvagnuti što upisati, budi mudra i go girl!!

[Kosjenka]

30 godina i nije tako puno.
Samo dobro razmisli šta želiš, jel nešto upisati tek toliko da upišeš nema smisla u ovim godinama. Ja kada bi sada upisivala faks malo bi razislila i o potražnji tog zanimanja na tržištu, jel potrošiti 5-6 godina na studiranje, godinu dana na pripravnički da bi se par godina povlačila po zamjenama ili na burzi i stvarno nema smisla, naravno nema garancije za nijedno zanimanje ali opet neke smjernice postoje.

[mishekica]

Ja kada bi sada upisivala faks malo bi razislila i o potražnji tog zanimanja na tržištu, jel potrošiti 5-6 godina na studiranje, godinu dana na pripravnički da bi se par godina povlačila po zamjenama ili na burzi i stvarno nema smisla, naravno nema garancije za nijedno zanimanje ali opet neke smjernice postoje.

Tako sam ja razmišljala kad sam upisivala faks pa sam odabrala ono što je u tom trenu (i par godina prije / poslije) bilo jako traženo i dobro plaćeno. Međutim, dok sam ja završila (a završila sam u roku), situacija se totalno obrnula. Jedva sam našla posao koji sad radim, a za promjenu posla gotovo da nemam šanse.

Vezano za ostatak teme:
Možemo mi sad tu filozofirati koliko god hoćemo o tome kako se treba organizirati i sl., no činjenica je da sve manje fakulteta uopće dopušta izvanredni studij. A biti redoviti student, koji po Bologni mora sjediti na predavanjima, ipak je nešto drugo u ovoj dobi, s obitelji doma. Zato kažem da se prije ikakve, čak i polovične , odluke treba raspitati je li to uopće izvedivo.

[Tanči]

Recimo gledam žalosnu priču svog oca. On je zanatske škole, precizni mehaničar. Njegova struka je cvjetala 15-tak godina i mogao je živjeti ko kralj, ali sa izumiranjem pisaćih mašina i razvojem druge modernije tehnologije, on je napravio ogromnu grešku ne učivši dalje o komjuterima, printerima.. ili nečemu sasvim drugom čime bi si dalje osigurao zaposlenje. Njegova struka je izumrla, on je ostao bez kruha. Ne radi već godinama, krpa kraj s krajem jedva radeći povremene poslove, staž mu ne ide, nema još pravo na mirovinu dok ne navrši 65.g i nema nikakvu naknadu od države a ima skoro 30 godina staža. Eto, to su loše odluke, nažalost.

Nije tvoj tata mogao znati šta budućnost nosi. Vremena se mijenjuju, drastično. Jesi pročitala što sam prije napisala? Iste stvari su se događale i meni. Čak dva puta sam bila proglašena tehnološkim viškom, ali se nisam dala. Išla sam naprijed. Od prekvalifikacije na dalje. I tko zna kako ću završiti? Mada, ovo što sad radim, nadam se da će uvijek ljudima trebati. Imam i ja susjedu koja je mr vanjske trgovine još iz doba Juge i znaš kaj radi zadnjih desetak godina? Kao zaštitarka! Sa 54g. Po noći šeta po firmama i čuva ih, a ima magisterij. Ali kad ju pitam, zašto? Odgovara kako ona ne zna na kompjutore i kako je nju i njene diplome vrijeme pregazilo. Pa do sada je već mogla sto puta završiti tečaj za kompjutore ili neku prekvalifikaciju, zar ne? I koliko bi joj bila veća plaća da radi posao u rangu svog školovanja? Vjerovatno duplo veća, ako ne i više, a i fizički bi joj bilo puno lakše.

[ekoi]

Eh pa baš o tome i govorim. Jasno da moj tata nije pogao predvidjeti kako će se i u kojem smjeru njegovo tržište razvijati, ali stvar je upravo u konstantnoj prilagodbi, o stalnom učenju, educiranju i da držiš korak s vremenom. Gotovo je sa vremenima kada se jednom zavšilo školu i to je bilo to a ljudi bi često po cijeli radni vijek radili na istom mjestu. Moj tata je mogao odabrati kada je i sve već bilo gotovo, moga se odlučiti za promjenu zvanja, ali baš kao i žena iz tvog primjera, govorip je da je on prestar i da on tu tehnologiju ne razumije. Mogao je ići za nešto drugo, al on se radije prepustio u ruke sudbine.

[ekoi]

Evo da malo osvježim temu novim podpitanjem Prekvalifikacija je kod mene krenula, ima već 2 mjeseca. Od tada sam dala već 5 ispita, a čeka me još 37
Prava sitnica!

Što je vama pomoglo u povećanju, poboljšanju koncentracije, pamćenja?
Naime, primjetila sam da sam kod prva dva ispita jedva naučila gradivo. Zapravo, naučila sam jako dobro, položila s 5, ali mi je trebala čitava vječnost. Sjednem i počnem čitat pa pokušavam zapamtit, a ono ne ide, ili do sutra ispari. Užas, baš frustrirajuće. Na sreću, za ovaj zadnji ispit koji sam dala bila sam već u stanju učiti 2 sata dnevno, ali na dva puta, inače mi riječi jednostavno nisu ulazile u glavu. Moram si nekako povećati kapacitet pamćenja i koncentracije. Što sve pomaže u tome? Kavu ne podnosim, od kofeina se tresem cijeli dan...Druge metode?

[bubekica]

ekoi a crni caj? aerobna tjelovjezba prije ucenja?

[Jelena]

Svaka čast upornima! Ekoi samo naprijed!
Nemam djece, al sam se kontinuirano obrazovala pa pisem, mozda nekome olaksam odluku. Ja sam primijetila da mi je nakon negdje 35. godine bilo puno lakse nesto razumijeti, s obzirom na iskustvo i cijelozivotno obrazovanje, al mi je neusporedivo teze zadrzati to u glavi. Ne znam sto bih odlucila na vasem mjestu, al mozda se u nekoj ranijoj dobi teze natjerati s manjom djecom, al se brze pamti pa se ipak isplati. Kod mene se ne radi o tome da mi se mozak ulijenio, jer ga ne koristim maksimalno, jednostavno je godina proizvodnje problem. Osim toga s godinama mi je sve gore izlaziti na ispite. Psihicki. Vec sam na zadnjoj godini obicnog faksa imala probavnih problema. Zadnji ogromni ispit u zivotu sam polozila s 32,5g. S 35 bi jos islo, al sad-nema sanse. Al nismo svi isti. Ni menopauza nas ne kaci istovremeno pa mozda ni mozgopauza. U ovoj dobi mi se cini da lakse donosim odluke, al ucenje je definitvno sporije.
U svakom slucaju-sretno!

[Jelena]

Za ucenje- meni pomaze paralelno s citanjem, pisati si pitanja na papir vezana uz procitani tekst i onda se vracati u tekst samo na ono sto ne znam odgovoriti u prolasku kroz ta pitanja. Kao prvo-razbudi me takav nacin, kao drugo ucinkovit je. Ne mora to biti ni neko pitanje "nabroji", moze i "izvedi izraz za...". A moze i prvo sitnija pitanja pa onda okrupnjavat u teme. Za neke ispite je to efikasno.

[jelena.O]

spavanje čim ranije navečer ( pišem iz perpektive mog studija od pred skoro 20godina) i usred noći se zbuditi, obavezno iza ponoći pojesti meeeko kuhano jaje.

[ardnas]

Za poboljsanje konc meni je pomagalo slzsanje lord of dance cd_a! Taj ritam me je drzao budnom! Srwtno i maprid!

[cipelica]

sve je to stvar kondicije. što više upotrebljavamo mozak on bolje radi, što više učimo bolje pamtimo. s godinama je malo teže ali ipak ide. i ja bi ti preporučila veliki papir na kojem napišeš skicu svega onog što učiš. uneseš naslove, važne pojmove, važne podjele. koristi razne boje.

[Peterlin]

Evo da malo osvježim temu novim podpitanjem Prekvalifikacija je kod mene krenula, ima već 2 mjeseca. Od tada sam dala već 5 ispita, a čeka me još 37
Prava sitnica!

Što je vama pomoglo u povećanju, poboljšanju koncentracije, pamćenja?
Naime, primjetila sam da sam kod prva dva ispita jedva naučila gradivo. Zapravo, naučila sam jako dobro, položila s 5, ali mi je trebala čitava vječnost. Sjednem i počnem čitat pa pokušavam zapamtit, a ono ne ide, ili do sutra ispari. Užas, baš frustrirajuće. Na sreću, za ovaj zadnji ispit koji sam dala bila sam već u stanju učiti 2 sata dnevno, ali na dva puta, inače mi riječi jednostavno nisu ulazile u glavu. Moram si nekako povećati kapacitet pamćenja i koncentracije. Što sve pomaže u tome? Kavu ne podnosim, od kofeina se tresem cijeli dan...Druge metode?

Način na koji sama sebi možeš pomoći ovisi o stilu učenja. Meni pomaže sistematizacija (pisanje natuknica) i šaranje po materijalima u šarenim bojama. Moj stariji slično - mora VIDJETI da bi zapamtio. Mlađi je druga priča, taj mora ČUTI da bi zapamtio, pomažu mu mentalne mape. Njemu je teško mirno sjediti dok uči, pa si pomažemo tako da eventualno ponavljanje gradiva obavljamo u šetnji.

Ima ljudi koji lakše uče zajedno s nekim, ali nisam od tih... Sama si mogu bolje rasporediti vrijeme i gradivo, ali najbitnije mi je napraviti neki sažetak glavnih činjenica, da se pri ponavljanju ne moram svaki put probijati kroz debelu knjižurinu. Treba znati razlučiti bitno od nebitnog. Dobri udžbenici to već imaju unaprijed pripremljeno, ali nije pravilo.

Savjeti tipa "učiti uz muziku" ili "učiti u tišini" obično nisu univerzalni - treba si svatko naći ono što mu odgovara. Ja nisam mogla učiti u kaosu, pa je učenju obično prethodilo pospremanje sobe, barem sklanjanje s vidika stvari koje mi odvlače pažnju. Najbolje vrijeme za učenje nekad mi je bilo rano jutro (i danas mi je to zapravo najproduktivnije vrijeme) ali tebi će vjerojatno biti dio dana kad imaš mir. Ako je to večer, lako je moguće da si već umorna, pa si probaj pomoći popodnevnim odmorom - ne dulje od pol sata, ne moraš čak ni spavati, samo izvrni noge na jastuk.

Meni je pomagalo cjepkanje gradiva na male cjeline. Moj stariji sin tako radi - kad čita lektiru, prebroji stranice ili poglavlja, pa čita otprilike istu količinu svaki dan.

[jelena.O]

a jel bi pomoglo učenje brzog čitanja u cijeloj priči,?
neki vele da , a puno njih ne

[Peterlin]

To s brzim čitanjem bi i mene zanimalo, ali mislim da je individualno.

[anatom]

evo mog iskustva:

kad mije frka jer se skupi ispita i obaveza OBAVEZNO pocnem piti maticnu mlijec.To mi fenomenalno pomaze za koncentraciju.
ucim ujutro.poslje mi nis ne ostaje u glavi.
pokusaj nemas sto izgubiti.

[Roza]

brzo čitanje sam savladala još davno, sama od sebe, prije nego što se to počelo zvati (i prodavati) pod imenom brzo čitanje. cijeli život čitam i učim po tom principu. sve ovisi kakvo gradivo se uči. ja sam završila FER, dakle puno matematike i fizike - nije baš pomagalo. ali sigurno pomaže u bržem savladavanju tekstualnog gradiva (u stanju sam pročitati debelu knjižurinu u jednom danu).
mislim da je za učenje bolja tehnika mentalnih mapa. meni osobno pomaže kad si napravim neki plan - koje gradivo moram savladati, što me čeka, koji su najbitniji dijelovi - dakle, kad imam širu sliku u glavi.
inače, magistrirala sam u 30-toj godini, 13 dana prije poroda. na obranu magisterija sam nosila torbu za bolnicu, ako od stresa dobijem trudove

[Trina]

Ja zavidim svima vama koje ste na faksu. Ja uz svojih četvero mogu jedino pasti u nesvjest kad zaspu. A i ovo zadnje što sam polagala,..pokazalo se kao promašena ideja za menee jer meni nikakve mentalne mape, bilješke a ni zvučni signali ne pomažu. Ja sam jednostavno oglupila (vidim da puno vas to istzo govori ali ja sam sigurna da to ide sukladno broju djece, tako da sam ja ono, baš jako, jako). Mojih 8 ispita koje me dijete do nesuđene diplome tako stoje i vise mi nad glavom..iskreno se nadam da ću jednog dana uspjeti

[Jelena]

Trina, ako si bila na sveučilištu, tj. za VSS, i fali ti samo 8 ispita do kraja, ne znam postoji li na tvom faksu mogućnost upisivanja dodiplomskog studija. Možda bi mogla makar zatvoriti taj prvi stupanj. Na žalost, nemaju svi fakulteti tu mogućnost. U tom slučaju možda ispit-dva razlike i završni rad i onda si prvostupnik.

[Peterlin]

Ja zavidim svima vama koje ste na faksu. Ja uz svojih četvero mogu jedino pasti u nesvjest kad zaspu. A i ovo zadnje što sam polagala,..pokazalo se kao promašena ideja za menee jer meni nikakve mentalne mape, bilješke a ni zvučni signali ne pomažu. Ja sam jednostavno oglupila (vidim da puno vas to istzo govori ali ja sam sigurna da to ide sukladno broju djece, tako da sam ja ono, baš jako, jako). Mojih 8 ispita koje me dijete do nesuđene diplome tako stoje i vise mi nad glavom..iskreno se nadam da ću jednog dana uspjeti

Nisi oglupila, ali dok imaš dijete mlađe od 2-3 godine jednostavno je jako jaaaako teško misliti o nečem drugom. To je majka priroda tako uredila - stalno si na oprezu hoće li te dijete zatrebati/zvati... Ovo vrijedi i za ekoi i za puno drugih cura. Sjećam se kolegice s posla - 3 poroda, nakon svakog porodiljnog ta je došla na posao potpuno prazne glave i trebalo joj je godina-dvije da se ponovno ufura. Bilo mi je to teško razumjeti sve dok se nisam našla u istoj situaciji i s istim osjećajem prazne glave. Neke stvari nikada nisam nadoknadila. Ali zato imam dva klipana i to je nenadoknadivo. Mislim isto da ti ne bi svojih četiri mijenjala ni za kakvu diplomu, ali kad si već tako blizu, pričekaj još godinu dana pa udri po ispitima - vidjet ćeš, bit će ti lakše. Sretno i tebi i svima.

[leonisa]

od kad sam rodila, i to prvo, ne mogu bubati. neprosto ne ide.
gradivo usvojim, s razumijevanjem, al onaj dio koji treba samo c/p u memoriju, ne prolazi nikako. uvijek pukne veza.

prije nepune 2g spremala sam najtezi ispit na faksu i prosla pismeni (sto je fakat tesko). uz svu onu dekoncentraciju, ponovno ucenje o ucenju, vjezbanju memorije, prosla sam, da bi na usmenom imala takvu blokadu da nisam ispustila glasa. ime si znala nisam. ispitivac je ostao sokiran jer me ispitivao sve to prije i znao da znam, al iz mene ni a ni b. vakuum.
sa svojih 30 i kusur sam sjedila na klupici i ridala. katastrofalan osjecaj. kad znas da to znas al naprosto iz tebe ne ide.
onda sam ostala trudna i dr. je zabranio stresne situacije.
sad imam fore do rujna za taj i jos jedan laksi. i dipolomski. uz budjenja nocu svakih sat vremena, mozgom ribice i dnevnim rasporedom od 2x sat i pol fore. ako.

brzo citanje ne "pomaze" za svaki fakultet, ovisi o nacinu ispitivanja i vrsti gradiva.
ono sto meni pomaze (peterlin je opisala mene i moj nacin) su mind mape.
no, na zalost, vrlo cesto je toliko gradiva da bi mi za mapu trebala rolna papira prek cijelog stana

[leonisa]

i da, ja sam ko trina uvjerena da sam oglupila i da nemam vise sposobnost upijanja ko prije. i ne, to nema veze s dobi djeteta, jer sam se isto osjecala kad je imala godinu i kad je imala 5.

[Peterlin]

Eh, pao mi je na pamet još jedan trik - ako netko bolje pamti slušajući, da ne čita 10 puta isti tekst naglas (to je naporno) može se snimiti na starinsku audio kazetu i puštati si to kasnije.

[leonisa]

tako sam ucila povijest u srednjoj

dobar trik

[spajalica]

ja sam isto uvijerena da sam oglupila, ali nije to bas tako.
valjda kako nam se tijelo mijenjalo kroz sve godine, tako nam se i mozak mijenja (tanja_b jesam li umislila?)

sad kako su vec neki napisali. citam i razmiljsam zasto je nesto tako? pitam se, ne citam samo da bi procitala i pohranila u mozak. na taj nacin si pomazem.
sutra imam ispit i danas mi se niti gleda niti cita to sto moram. ali su mi stalno u mislilma slikice i sheme.

ipak moram naprviti i ppt prezentaciju toga svega, pa cu ipak morati ostaviti se foruma i uhvatiti toga.

[Jelena]

Ja mislim da se mozak slicno ponasa kao misici. Razvili su se oni dijelovi koje koristite za odgoj, a propadaju oni koje ne koristite. Iako to nije ireverzibilni proces, mislim da godine ipak cine svoje. I ja sve kuzim (dobro, ne bas sve ), al samo kratkotrajno zapamtim, tjedan dva i onda ode, znam da sam citala, al pojma vise nemam sto. Tu je mozda i problem s djecom, jer si ne mozete priustiti ucenje "na mah", a brze se zaboravi.
Ja sam jos za vrijeme studija godinu dana radila kao apsolventica i pokusavala usto uciti. Na poslu nisam nista morala uciti. Kad sam prestala raditi i konacno se bacila na tih par predmeta sto mi je preostalo, to je bilo totalno natjerivanje mozga-ajde, ajde radi. Kad sam diplomirala radila sam gdje sam morala puno uciti pa sam se nakon 2, 3 godine vratila opet na studiranje, tu nije bilo problema, iako je bilo teze gradivo. Pomogao mi je i stav koji se razvio u medjuvremenu "yes, we can". Al naravno i 50satni (tjedno godinama) rad na studiju.

[lulu-mama]

od kad sam rodila, i to prvo, ne mogu bubati. neprosto ne ide.
gradivo usvojim, s razumijevanjem, al onaj dio koji treba samo c/p u memoriju, ne prolazi nikako. uvijek pukne veza....

Nemato veze s djecom. Ja nisam rodila, pa se osjecam isto. A kako mi pričaju i većina mojih prijatelja. Nije čovjek oglupio, već nema više tako ailnu sposobnost učenja i pamćenja-što onda nadoknađuje iskustvom.
Ja što sam starija imam osjećaj da sam gluplja, a realno sam mnogo pametnija nego prije 10 god na faxu.
"Što više znaš, to više znaš da ne znaš" --ili kako već ide citat od onog pametnog filozofa

Eh, pao mi je na pamet još jedan trik - ako netko bolje pamti slušajući, da ne čita 10 puta isti tekst naglas (to je naporno) može se snimiti na starinsku audio kazetu i puštati si to kasnije.

To je super trik.Pustiš si snimku u autu/tramvaju dok se truckaš do doma s posla. Odlično iskorištno vrijeme!

[makita]

Ja mislim da se mozak slicno ponasa kao misici. Razvili su se oni dijelovi koje koristite za odgoj, a propadaju oni koje ne koristite. Iako to nije ireverzibilni proces, mislim da godine ipak cine svoje. I ja sve kuzim (dobro, ne bas sve ), al samo kratkotrajno zapamtim, tjedan dva i onda ode, znam da sam citala, al pojma vise nemam sto. Tu je mozda i problem s djecom, jer si ne mozete priustiti ucenje "na mah", a brze se zaboravi.
Ja sam jos za vrijeme studija godinu dana radila kao apsolventica i pokusavala usto uciti. Na poslu nisam nista morala uciti. Kad sam prestala raditi i konacno se bacila na tih par predmeta sto mi je preostalo, to je bilo totalno natjerivanje mozga-ajde, ajde radi. Kad sam diplomirala radila sam gdje sam morala puno uciti pa sam se nakon 2, 3 godine vratila opet na studiranje, tu nije bilo problema, iako je bilo teze gradivo. Pomogao mi je i stav koji se razvio u medjuvremenu "yes, we can". Al naravno i 50satni (tjedno godinama) rad na studiju.

Prvi dio boldanog za mene je toliko bitan, ono, nebo-zemlja. Totalno me rasriješio svih tegoba i boljki.

Trenutno sam, međutim, u down fazi. Sve što trebam napraviti mi je preopsežno da bih se iti uhvatila. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

imam i problem da sam daleko od posvećenosti na tjednoj/dnevnoj razini.

Učinkovitost mi strašno opada ako radim 8 sati tjedno. Ali ako radim bar 3-4 sata dnevno, stalno, imam kontinuitet i to me drži. A u zadnje vrijeme nemam kontinuiteta

I ne znam gdje bih izmuzla tih par sati dnevno, opet ću morat posegnut za ranojutarnjim buđenjem. A zdravlje mi je počelo štucat nakon takvih akcija (oči, kičma, prehlade... i naravno razdraženost paposljedično pate moji bližnji pa se pitam čemu sve to...

[cikla]

Nisi oglupila, ali dok imaš dijete mlađe od 2-3 godine jednostavno je jako jaaaako teško misliti o nečem drugom.

Istina. Meni su ostala još dva ispita i diplomski. Izlazila sam tri puta u godinu dana na jedan od ta dva i ne mogu da ga položim. Ok, težak je, prođe jedna ili dve osobe od pune sale, nejčešće niko, ali u glavu mi ništa ne ulazi. Tek sada, kako je L. malo samostalnija, primećujem da mi se mozak vraća u normalu.

Angažovala sam mamu i sestru da mi pomognu i čuvaju je popodne da ja malo odspavam, pošto učim noću. MM trpi kuću u haosu, ali i sam se seti pa sredi. Najgore mi je to što mi je do faxa 200 km, pa mi nije baš zgodno otići na konsultacije koje asistent drži jednom nedeljno (a nekada se ni ne pojavi u tom terminu). Ali sada je bar mogu ostaviti sa tatom ili bakom kod kuće. U početku sam vukla sa sobom nju i MM-a i to je bilo baš mučenje.

Ranije sam mogla učiti satima bez prekida, što bih više ulazila u materiju bolje mi je išlo. Sada moram posle 45 minuta napraviti pauzu od 5-10 min. Za to vreme skuvam čaj ili izađem na terasu samo da udahnem malo svežeg vazduha. I moram napraviti precizan plan koliko zadataka/strana/pitanja/oblasti ću da pređem kojeg dana i toga se pridržavam.

[Jelena]

Najgore mi je to što mi je do faxa 200 km, pa mi nije baš zgodno otići na konsultacije koje asistent drži jednom nedeljno (a nekada se ni ne pojavi u tom terminu).

Pa pokušaj mailom dogovoriti kada da dođeš. Napiši u 4 rečenice (nitko nema vremena čitati životne priče) gdje živiš i da imaš dijete i da ti je bitno završiti faks i da ti da termin kada da dođeš. Pripremi sva pitanja koja imaš (možeš mu ih odmah u nekakav word doc staviti i u attachmentu poslati, ako ih možeš precizno postaviti) i redom pitaj kad dođeš, s tim papirom u ruci, da ne zaboraviš nešto pitati.

[Jelena]

U krajnjem slučaju imaš prodekana za nastavu kojem se možeš obratiti.

[cikla]

I mislila sam tako nešto izvesti, čak imam i spremna pitanja. Mada nije poznat kao spreman za saradnju. I ne voli žene, a fakultet je "muški".

[tanjads]

Nekako mislim da je sve stvar motivacije i upornosti. Meni je teško bilo kakav posao ostaviti nedovršen (čak i glupe knjige ili serije koje počnem gledati nažalost) pa onda uporno guram dok ne doguram do kraja. I ne mijenja miA uz to, prihvaćam napor kao dio odluke koju sam donijela, pa ga ne doživljavam nametnutim već svojim izborom.
Nisam studirala uz djecu, ali jesam dovršavala edukaciju iz geštalta. F. je s 8 mjeseci ostao 24+ sata sam s tatom i bočicom izdojenog mlijeka koju do tad nikad nije ni vidio - i snašli su se. A ja naspavala u komadu prvi put u tih 8. mjeseci ( i naplesala nakon seminara u Rijeci). S 4 mj. su on i mm šetali (u slingu) po Rastokama dok sam ja bila na kompaktu 4 dana. Izlazila sam samo kad bi me zvali da dojim i vraćala se raditi. Meni isto pomaže što sam ful koncentirirana kad nešto radim. Završni rad sam pisala noćima, jer sam svjesna da po danu nema šanse da se skoncentriram uz klince i njihove zahtjeve te domestic i ine poslove. Traži organizaciju, manje vremena, manje neta i serija, 0 beletristike... ali meni bilo važno. Mislim da klinci niš ne trpe s tim, više se skompaju s tatom ili babama i djedovima (koje imamo na " izvolte" što jes, jes), a ja se vratim zadovoljnija i prisutnija nakon "punjenja".

[tanjads]

S tim da moji klinci nisu nikad dulje od dana bili bez nas. Ja ih na mnoge svoje obveze navlačim sa sobom, "ko mačka mačiće" rekla bi moja mama. F. je bio cijeli dan na psihološkoj konferenciji, igrao ping-pong mozgom na neurofeedbacku i bacakao se po podu predavaona s gormitima i papirnatim avionima koje sam mu ja dodavala. A J. dojila uredno s 2 mjeseca na sastancima udruge i zajedno sa mnom bauljala po Gradskom poglavarstvu, ministarstvima i vadila uvjerenja o nekažnjavanju.
Doduše i moj stariji brat je s 2god sjedio na predavanjima na faksu s mamom.

[Optimisticna]

ovo vezano za brzo čitanje..... dok naučite brzo čitati s razumijevanjem, završit ćete studij i bez toga. Naporno je to dok se uči, ali je zgodno dok se nešto neobavezno čita. Uglavnom kad odem u penziju trenirat ću mozak sa brzim čitanjem. Onda ću za to imati dovoljno vremena.