Mala pomoc

[Nemetos]

Pozdrav svima, mamama i one koje ce to tek postati.

Ja i decko razmisljamo vec neko vrijeme o posvajanju. Zanima me da li znate kolika je mogucnost posvojiti iako mozes imati biolosko dijete, odnosno da li i to utjece? (pretpostavljam da prednost ipak imaju zene koje ne mogu dobiti dijete prirodnim putem sto je sasvim u redu) Znam da mozda nekome tko bi sve dao da moze imati svoje dijete nasa zelja nije jasna, ali mi smo stajalista da je posvajanje plemenito i zaista zelimo pruziti dom i ljubav nekom djetetu, volontirala sam u domu za nezbrinutu dijecu i nazalost znam koliko im upravo to fali.

Dalje, iako zivimo dvije godine zajedno, nismo u braku. No to nije problem... to se lako rijesi kod maticara, ali bi trebali biti kako bi lakse dobili potvrdu i krenuli u proces posvajanja ako se ne varam?

Zanima me s financijske strane, sto se smatra dovoljno dobrim da bi se dobila potvrda da smo podobni posvojitelji? Dovoljno da jedno od nas ima negdje placu svaki mjesec? Naime mi placu imamo, jednu do dvije, financijski smo neovisni i mozemo si "priustiti" dijete, a mjesecni su primici ovisno o tome koliko je posla, no zasad je to nazalost jos uvijek u fusu, iako nagodinu mislimo otvoriti obrt kad kolicina posla bude dostatna da se prekriju prinosi i davanja drzavi i ostane jedna lijepa placica...

Ukratko, zaista bi htjeli posvojiti, no svjesni smo da moramo srediti jos neke uvijete prije nego uopce krenemo u to, ali to sve moze biti rijeseno za nepunih godinu dana - vec drugu jesen (i ja mogu prije mozda negdje dobiti posao di bi imala mjesecnu placu, zato pitam koji su uvijeti po tom pitanju?) No sve u svemu, to nam je poticaj da više radimo i da čim prije ostvarimo što želimo )

E da, meni je 24., njemu 30 god. Mislim da su to taman godine... Imamo svoj stan, velik je i prostran, sto se toga tice mislim da ne bi bilo problema.

Pa eto, oni sa vise iskustva i znanja, kakve su nam sanse da jednog dana dobijemo nekog/neku prekrasnu dusicu? (ne mora biti beba, daleko od toga, radi prilagodbe u novu sredinu bitno bi nam bilo jedino da nije starije od pet godina, m ili z, svejedno, jer smo na selu pa nam ne bi bio interes da ova, ipak jos uvijek malo zatucana sredina - iako to nije bas selo, vise pocinje liciti na grad - odmah obiljezi dijete kao "posvojeno" kad bi npr. usred pola skolske godine preslo u neki razred)

[špelkica]

Dobro došla!
Nisam shvatila iz tvog posta da li možete imati svoje biološko ili ne? Ne znam točno koliko je bitno, ali često je to opravdan razlog posvajanja. Zašto želite posvojiti? Naravno da je to plemenito, ali opet morate razmisliti o razlozima. Uvijek treba misliti na dijete koje se posvaja. Koliko ste dugo zajedno? Imate li stabilnu vezu? Mislim da je i to jako bitno pa prema tome bračni parovi imaju prednost.
Nas su na razgovoru pitali o poslu, prihodima, vlasništvu, ali nisam stekla dojam da su nas otpisali radi manjih prihoda.
Mladi ste, razmislite još točno da li ste sigurni, za godinu dana se svašta može dogoditi. Sretno!

[Nemetos]

Špelkica, hvala na odgovoru.

Zajedno smo oko tri godine. Imamo stabilnu vezu i polako se javlja želja za dijetetom, ali nekako oboje više naginjemo na posvajanje (možemo imati biološko dijete, tj. vjerojatno možemo jer nismo probavali). Ja o tome pričam od svoje devete godine, nekako mi je to uvijek bio logičan postupak u životu. On je jedan od muškaraca koji ne inzistira na svojem djetetu niti pravi razliku između "svojeg" i "tuđeg", obožava djecu, i želi pružiti dom i ljubav nekom djetetu koje to silno treba. Ja sam također od kad znam za sebe nekako "humanitarno" nastrojena I smatram da ništa ne vrijedi kao činjenica da znaš da si barem nekome mogao pomoći da ima ljepši život i priliku za lijepu budućnost... a time naravno i sebi unio neizmjernu radost u život! Mozda ce nekome ovo zvucati ruzno, ali gledajuci poredak svijeta i broj djece bez obitelji, najmanje logicna stvar mi je rađati. Svijet je i onako prenapučen, a tolika djeca čekaju bez ljubavi i pažnje... pa umjesto da se prvo njih zbrine... (znam da kažu da nema dovoljno djece za posvojiti - nažalost ima dovoljno djece koja nemaju nikoga, samo je država takva kakva je da pola njih "visi" negdje između i nema šansu za boljim životom pa su osuđeni na domove do svoje punoljetnosti - ali načelno nisu za posvojiti. Nadam se da će se to jednom promijeniti) Kao što sam rekla, volontirala sam u domu za nezbrinutu djecu. Nema boljeg načina da vidiš da li u tvom srcu ima ili nema mjesta za tu dječicu.


Sad se tek informiramo i zaista radimo na tome da steknemo uvijete i još malo sredimo stan, financije, odnosno da kad jednom dođe dijete u obitelj da ne moramo razmišljati o tome dal imamo ili nemamo... jer bi zaista željeli krenuti u tom smjeru. Dosta čitam o tome već neko vrijeme i svjesna sam da je dosta teško posvojiti i da jako puno parova čeka na dijete, a upravo stoga što mi možemo imati biološko dijete ne znam kakve bi nama bile šanse uopće? (naravno da je više fer i logično da prednost ima netko tko zaista ne može drugačije i možda netko misli da nemam pravo ni biti na ovom forumu stoga, razumijem i to)

Razmišljamo i o udomljavanju, posebice s obzirom na to da ne znamo kolike su nam šanse za posvojenje... a vidim da svih na razgovorima odgovaraju od posvajanja i nagovaraju na udomljavanje. Nije da je to isto, kad zavoliš pa se jednog dana moraš odvojiti od tog djeteta, ali bili bi spremni na tu žrtvu ako kako sam već rekla, to znači da je tom djetetu odrastanje bilo nešto lakše dok je imalo nas, i tu barem ne vidim razlog da nas ne prihvate kao udomitelje, a kako sam shvatila po forumima i temema, neki su uspjeli i posvojiti dijete koje je bilo kod njih udomljeno, ili bi ono pak ostalo kod njih do svoje punoljetnosti?

Uglavnom, eto iskreno, stvarno imamo zelju i volju i razmatramo sve mogucnosti i opcije, pa je i svako misljenje i savjet dobrodosao

[ArI MaLi]

jooojj oprosti, ali moram ti reć da nikako ali nikako posvojenje nije plemeniti ćin... i boli me saznanje da moje djete jednog dana mora živjeti sa mišlju da sam ja za njena napravila nešto humano i plemenito.... jel u mom srcu je to daleko od istine... a često, jako često se susrećemo sa ljudima koji nam "čestitaju" na plemenitosti i humanosti.. i isto toliko često se borim sa tim da ljudima objasnim da to nije to!!!

a u ostvarenju vašeg roditeljstva vam želim svu sreću!

[Snekica]

Ako već želite napraviti plemeniti čin, onda je zaista najbolje da udomite jedno ili više djece, a o posvojenju da razmislite malo kasnije. Posvojena djeca trebaju roditelje, ali baš roditelje, a ne osobe koje su ih sklonili od nečeg ružnog/lošeg. Kod posvojenja su ipak ta dječica na prvom mjestu. Inače lijepo od vas da želite pomoći toj dječici!