Iako se jako vole, moji muškići su skloni probleme rješavati rukama i nogama (ne, nisu vidjeli od mene i mm ).
Naravno da ne dam i učim ih kako sukobe riješiti verbalno, ali često mi se čini da je njima zapravo puno draže uhvatiti se u klinč pa se malo pofajtati.

Mm-u sam smiješna, kaže da to tako mora bit i da je normalni dio odrastanja svakog dečkića ali ja nisam baš tako sigurna u to.
Nisam ni sigurna da to ima veze sa spolom (cura je još mala i za sada frustracije rješava vikanjem).

Kakva su vaša iskustva? Tuku li vam se djeca? Jesu li zbilja curice po tom pitanju "mirnije"?

I ono što me najviše interesira, do kud puštate a kad reagirate?
Jer kod mojih se često dogodi da počnu škakljanje i valjanje koje vrlo često preraste u ozbiljnu borbu.