nije me bilo strah toga što od mene očekuje jer nije očekivala ništa osim da budem tamo s njom.
ali nakon poroda sam se osjećala kao da joj baš ništa nisam pomogla, kao da sam bezveze bila tamo, skroz jadno - međutim ona mi je rekla da joj je sve na svijetu značila moja prisutnost, da ne bi to izdržala bez mene, njen muž me i dan-danas uzdiže u nebesa i zahvaljuje mi što sam bila s njom, a evo zamolila me i da prisustvujem na uskorom njenom drugom porodu
tako da se nemoj osjećati jadno poslije ako ćeš imati osjećaj da ništa nisi radila, niti išta pomogla, jer sigurno jesi i to jako puno

zanimljivo je da mi je suprug rekao da se on isto tako beskorisno osjećao i na moja dva poroda - naravno potpuno neutemeljeno, njegova podrška bila mi je izuzetno važna.