E sad. Poanta je da za školu nije dovoljno znati čitati i pisati, potrebna je i sigurnost u sebe, samostalnost, sposobnost izražavanja strahova/problema...sve što tvoje dijete već ima!
 |
|||
|
|
|||
E sad. Poanta je da za školu nije dovoljno znati čitati i pisati, potrebna je i sigurnost u sebe, samostalnost, sposobnost izražavanja strahova/problema...sve što tvoje dijete već ima!
Pomagajte...
po struci sam pedagogica koja nikada ne odobrava prijevremeni upis a kod svog malca se baš mislim...tete kažu ne jer mu nitko godinu djetinjstva neće vratiti. Intelektualno je već prezreo(nadareno dijete), ali emocionalno i nije baš. Odlučila sam ga ostaviti upravo zbog te emocionalne strane, ali nekako mi zvoni da će se sa 7 ipo totalno dosađivati jer je već po moojoj procjeni koja je u ovom slučaju stručna na razini drugog osnovne ali emocionalni razvoj kako i kod svih nadarenih nije u skladu s intelektualnim...
zbog ovog svega navedenog, ja bih ga upisala u školu, a ne ostavljala u vrtiću još godinu dana.apricot prvotno napisa
ne znam, nisam pametna
što se čitanja i pisanja tiče... jako je daleko iza sestre
ali...
on poštuje autoritete
samostalan je jako, jako
verbalno jak, u vražju mater
ima koncentraciju
odlično funkcionira u grupi
izvršava zadane zadatke...
stvarno ne znam što da radim
znam da bi nama bilo puno lakše da ga damo sa 7,5 nego sa 6,5... ali ne znam kako bi on doživio još jednu godinu vrtića, iako obožava ići
u mješovitoj je grupi, od 3 do 7
imamo još vremena
ajme majko ja sam išla u školu sa 7 god i 8 mj, tek sad vidim kako vas je puno išlo ranije. A ja u moje doba nisam bila najstarija, dapače bila sam prosjek ono klinci od 7-7,5 godina, mislim da je samo 1 učenik bio sa 6 god i nešto. inače sam '75 godište.
Fakat su se vremena promijenila, al ja mislim na bolje uvijek se sjetim Rajkovića i razvoja dječjeg potencijala u ranom djetinjstvu. Ako je dijete zrelo (za svoju Leonu već sad vidim da je jako savjesna i odgovorna, čak mi je i logopedica rekla da s njom neće biti problema u školi, kaže da koncentrirano sjedi i radi što se od nje traži). Najsretnija je bila kad je dobila domaću zadaću za doma, sva ponosna mi je to rekla onako ustreptala.
Ona sad ima 4,5 godine i ne mogu ni zamislit da ide u vrtić još 3 godine, skoro sam uvjerena da bi joj ta zadnja godina bila dosada živa, čujem to od puno roditelja čija djeca su ostala u vrtiću.Al nikad ne reci nikad, živi bili pa vidjeli!
i mojoj je bila dosada ziva, al joj je puno pomogla da se osamostali.
paid, ovo sto si napisala je procjena moje starije. strucnjaci su rekli da je intelektualno spremna za 2. a emocionalno nisu ni gledali. a meni je bas to emocionalno bilo jako bitno jer je ona takva da bi to intelektualno krenulo lose ako ju ne bi pratila emocionalna zrelost.
i sad je cijelo prvo polugodiste govorila kako joj je dosadno, da uce sve sto ona vec zna, no sto tako vidim kako joj raste samopouzdanje sto je medju najboljim citacima, uciteljica je hvali kako je zrela i odgovorna (postuje autoritet), ni i dalje s njom moram raditi na tome da stekne povjerenje uciteljica, da im se obrati kad nesto ne zna ili joj nije jasno ili treba bilo kakvu pomoc.
ne mogu zamisliti kako bi to tek izgledalo da joj nisam odgodila upis i da sam poslusala pedagogicu i logopedicu.
s druge strane, dosadna godina u vrticu (tj. cak i dvije) sluzila je da konacno bude medju najstarijima i da se nauci izboriti za sebe, da izadje iz sjene drugih.
naprosto, ona je procvjetala u toj jednoj odgodjenoj godini.
Posljednje uređivanje od leonisa : 13.01.2014. at 14:16
on bi i sad išao
i išao u vrtić
mi smo stvarno imali sreću s djecom; jako lako prilagodljivi i obožavaju promjene.
oboje su u mješovitoj grupi, tako da svake godine netko ode, netko dođe
on se druži i sa malima od 3,5 i sa onima od 7 i super prihvaća te rastanke
easy comes, easy goes
a budući da ionako neće ići u školu kojoj vrtić pripada, skroz mu je svejedno
apri, htjedoh ti reći da je ovo velika stvar za njihovu sreću i uspjeh u životu! btw i moji su takvi. Za blagdane smo bili u jednim toplicama u Sloveniji par dana, stalno amo-tamo, a moj mali od 2,4 godine kaže: "A kud ćemo dalje?"a mi već padamo s nogu.
I onda se čude kako dijete nije imalo burnu adaptaciju u vrtiću
i ja mislim da je to najbitnije.
ljeto prije skolske godine kad sam odgodila upis ona je trazila mene da pitam djecu na plazi kako se zovu i hoce li se igrati s njom. pitala me i da pitam one koje pozna. sljedece ljeto isla je po plazi i parkovima i prilazila drugoj djeci da se upoznaju i zajedno igraju. i samo bi landrala, kod nekog isla u goste (sama), spavala kod nekoga. ma drugo dijete.
ma da
ali mu je grafomotorika - strašna
sa skoro 6 godina, čovjeka nacrta ovako otprilike:
http://static1.ringaraja.net/uploads...e/3_godine.jpg
kružnica/slovo "o" je prilično nepravilan krumpir
a leptir sliči sloniću Dumbu
E.ov čovjek je još gori. Leptiri, kućice i sunca nula bodova.
Ali zato piramidu crta ko od šale, a i slova mu počinju ličiti na nešto.
Ja sam uvijek za raniji upis ako je dijete emocionalno zrelo a u području grafomotorike ne iskače previše.
Apricot, zapitaj se s druge strane, bi li tražila odgodu da je Z. rođen 25.3.?
apri, a kako je s pisanjem?
moj je krenuo u školu redovno, sa 6.5 godina i nešto lošijom grafomotorikom
crtanje nula bodova
slova isto neuredna
nakon nekih 2 mjeseca u školi sazrilo dijete, rukopis prekrasan - vrlo stroga učiteljica stalno hvali njegov rukopis
zavolio i crtanje i od tada (sad je 2. razred) jako rado i lijepo crta
hoću reći, ako ti se čini da je Zrinova grafomotorika sad loša, na jesen to uopće ne mora biti tako
kod mojeg se to promijenilo u par mjeseci
Moj do prošle godine, crtanje 0 bodova i onda su on i kompić bili nemirni, teta počela rovoditi mirno vrijeme sa crtanjem i sada crta prekrasno.
Apri možda je samo stvar u vježbi.
Moj je u Zrinovoj dobi crtao slično kao Zrin. (znači prošlu zimu)
bome, super pitanje
ne bih
pustila bih da se bori
ali, rekoh...
ne mogu zamisliti da ijedan sat tjedno... ma mjesečno... provedem s djetetom uz knjigu
a nekako mi se čini da bih ove godine to morala
sljedeće sigurno neću trebati
ma da
ali mu je grafomotorika - strašna
sa skoro 6 godina, čovjeka nacrta ovako otprilike:
http://static1.ringaraja.net/uploads...e/3_godine.jpg
kružnica/slovo "o" je prilično nepravilan krumpir
a leptir sliči sloniću Dumbu
he, he
Ovo kao da je moj M. nacrtao.
Ali on je još i prilično nesamostalan i
nikako ne voli promjene tako da sm ja
sretna što je rođen 4.4.
Moj je roden 23.10.2009. koje godine on krece u prvi razred,jel 2016.?
da
Leonisa kao da moga opisuješ...zato se nadam da će i kod mene biti ovako pozitivno kao u tebe...samo nama ne treba odgoda...mi bi ove godine morali raditi prijevremeni
moja struka i iskustvo baš nalažu da najviše pratimo emocionalnu stranu jer s tim najviše bude problema...lakše nam se u školi izboriti s lošom grafomotorikom, nego s emocionalnim teškoćama i lošim samopouzdanjem...
moj je i samostalan i ima koncentraciju jaču nego neki odrasli ljudi, ali ne zna se boriti za sebe, nježan je, vezan uz roditelje, lako ga je prepasti...a to misli da će ipak doći na svoje kada bude imao 7 ipo...
Mislim da djetetu s lošijom grafomotorikom neće odobriti prijevremeni upis,,,no i ta grafomotorika može sazriti do jeseni uz vježbu.
Točno tako. Moj stariji je imao taj problem. Nismo ni pokušavali dobiti raniji upis (nije bilo ni razloga ni potrebe) ali dobili bi odgodu da smo baš htjeli, iako je dr. isto rekla da će se motorika popraviti. Dobili smo upute što i kako s djetetom, koje su za nas u tom trenutku bile nepotrebne jer je on u to vrijeme već debelo hodočastio logopedu zbog govora i zbog te motorike. Kad je dr. na pregledu to čula, samo je rekla "u redu" i to je bilo sve. Ali da smo tražili raniji upis, dobili bi figu.
Je li zrelost crteža čovjeka uopće pitanje grafomotorike? Ne insinuiram da nije, nego pitam jer ne znam.
Mislim da nije, nego je to pitanje emocionalnog sazrijevanja. Ne traži se bez razloga da crtaju baš čovjeka (tj. sebe), a ne npr. dinosaura ili avion.
Moj sin je u predškolskoj puno crtao, sve i svašta, od višeglavih zmajeva i dinosaura do muzičkih instrumenata, ali ljude (sebe) gotovo nikad, i ti su mu crteži bili uvjerljivo najlošiji. Grafomotorika mu je u startu bila dobro razvijena, primjereno dobi, ali je ipak na sistematskom za školu sebi zaboravio nacrtati uha (pa ga je sestra diskretno podsjetila na to).
Ma tako sam nekako i mislila. Iako mi je to uvijek malo mutna zona, onako, imam dojam da kad crtež ne tumači netko jako stručan, da se tu svašta može nadrobit. A možda i nisam u pravu, možda su tu stvari jednostavne.
Mislim da se tu ne ide u neka duboka tumačenja, nego se gleda crta li dijete dovoljno detalja, jesu li svi dijelovi tijela na svom mjestu, i tako nešto. A moglo bi se i nadrobitali za to se obično nema vremena...
Ma znam. Ali se sjetim kako je D. prijateljica u vrtiću učila kako se crta čovjeka. I naučila ga. Pa se moram zapitati šta bi zaključili o njegovoj spremnosti za školu prije i poslije tih lekcija
Posljednje uređivanje od vertex : 14.01.2014. at 10:31
Kod crteža je jako bitno da se ruke i noge ne crtaju iz glave. I ako idete na prijevremeni upis to bi trebali "vježbati".
Crtež čovjeka nema veze sa grafomotorikom nego sa emocionalnom zrelošću (ili još bolje rečeno - socijalnom), ali naravno da se ne može promatrati izdvojeno, niti je to jedini pokazatelj. Ono što je na tom crtežu bitno nije ljepota
Moja nije nacrtala nos. Na doktoričino pitanje što fali, odgovor je bio nos. Zatim je uslijedilo pitanje zašto ga nije nacrtala. Odgovor je bio jer joj ne ispadne dobro.
"Glavonošci" su, koliko znam od teta iz vrtića, tipični za trogodišnjake. A sad, da treba vježbat crtež čovjeka da bi se dijete upisalo u školu - ne znam baš kakvog smisla to ima?
e vidis, ovo je mene jako ljutilo.Crtež čovjeka nema veze sa grafomotorikom nego sa emocionalnom zrelošću (ili još bolje rečeno - socijalnom), ali naravno da se ne može promatrati izdvojeno, niti je to jedini pokazatelj. Ono što je na tom crtežu bitno nije ljepota
lein crtez sebe s 3g je identican onom zrinovom.
sa 6 je crtala takve detalje i ispunjavala prostor detaljima, da ti pamet stane. na vrtickom testiranju (nekolicina njih iz grupe po procjeni tete i psihologice) dosegla je rang 13 godisnjaka.
NO ovo ne moze biti dalje od istine, u njenom slucaju.
da su crtezi pokazatelji emocionalne (i to jos socioloske) zrelosti.
al ona u uzoj i siroj obitelji ima nekoliko akademskih slikara, tako da...
i zbog fantasticnih crteza za tu dob, lijecnica nije htjela cuti za odgodu. jer ja dramim, a ona je emocionalno zrela i spremna.
Crtež čovjeka jest pokazatelj emocionalne/socijalne zrelosti, ali se naravno samo na temelju crteža ne mogu donositi zaključci.
al se to, na zalost radi
Onaj tko to radi ukratko rečeno nema pojma.
L. nikad nije volio crtati ljude. Crtao ih je po principu "čiča Gliše". Na sistematskom za upis u školu (6 g.; već smo znali da idemo na odgodu ali smo morali odraditi proceduru) je kod med. sestre nacrtao čovjeka u pet poteza. Pa mu je sestra pripomenula "a gdje su prsti?" - pa ih je nacrtao. Pa uši. Pa kosa. Pa nos. Kad smo ušli kod doktorice, kaže ova meni: "Ali, gospođo, pa zašto tražite odgodu? Pogledajte s kako puno detalja Vaše dijete crta?"
Malo sam sad gledala po webu o tim testovima crtanja, i vidim da nisam baš u pravu - to je zapravo svojevrsni test inteligencije !?
Naravno, različite su interpretacije crteža.
a ja se mogu kladiti u ne znam što, da zrin više ne crta tako ljude kako nam je ona tu pokazala
a plus, interpretacije crteža su uglavnom - to je ok, ajmo dalje. il pitaju da nadocrtaju što su zaboravili, ovi nadocrtaju i onda - ok, ajmo dalje.
Potpisujem...Crtež čovjeka nema veze sa grafomotorikom nego sa emocionalnom zrelošću (ili još bolje rečeno - socijalnom), ali naravno da se ne može promatrati izdvojeno, niti je to jedini pokazatelj. Ono što je na tom crtežu bitno nije ljepota
no nisam se osvrtala na crtež nego na apricotinu tvrdnju da njenom djetetu klapa grafomotorika...crtež sam tek sada pogledala i nezreo je za dob po mom mišljenju...ako ga je nacrtao 6-ogodišnjak
Posljednje uređivanje od paid : 14.01.2014. at 11:32
Da malo pojasnim...svatko tko svoj posao radi po pravilima struke na svakom zadatku koji postavi pred dijete prati 4 komponente(intelektuanu zrelost, emocionalnu, socijalnu te grafomotoriku.)Tako se i kod crteža sve to uočava. I kod najobičnije grafomotoričke vježbe precrtavanja prati se koliko je dijete koncentrirano, je li nervozno, traži li mamu i sl.
Djeca za koju se traži prijeveremeni upis moraju postići barem prosječne rezultate u svim segmentima testiranja.
Samo kojeg tipa inteligencije? Ako je emocionalne, onda smo opet na istom - da crtež odražava emocionalnu zrelost.
Za neko drugo testiranje inteligencije, nisam sigurna. Kad se moj brat svojedobno upisivao u školu (sa 6 godina), crtež mu je bio takav da se doktor samo nasmijao i ostavio ga sa strane. A mali je bio hiper-inteligentan (bio i ostao).
mima, u pravu si.
da, odrazava inteligenciju, ali se testira emocionalna i socijalna zrelost http://obiteljskicentar.hr/vijesti/1494/
Pa ono, pameti
Pa ne bi se trebalo donositi zaključak SAMO na temelju crteža. Ne znam.... Moj L. je crtao katastrofalno, ne baš glavonošca ali proporcije su mu bile katastrofa, orijentacija na papiru užasna, krivulje drhtave i nezatvorene, pa je dr. tražila da crta još i kućicu nakon čovjeka, što je puno vještije napravio jer je volio crtati kuće, ceste i slično, a ljude i životinje nikada.Pa ono, pameti
Evo, dosadna sam već s tim, ali ako želite vidjeti što se i kako ispituje na tom testiranju za upis u školu, pročitajte si Priručnik za upis djece u prvi razred (AZOO): http://www.docstoc.com/docs/11652802...-u-prvi-razred
Sjećam se da je moja na redovnom testiranju sa 7, 3 g. precrtavala trokute, kvadrate i krugove u rubu nekog kotača.
Kad ju je priv. psihologinja testirala (radili smo procjenu za redovnu školu sa 6 g. i 3 mj.) najlošiji rezultati su joj bili pri precrtavanju crteža: nekoliko geometrijskih likova različitih veličina koji su bili na određeni način postavljeni na A4 papiru, a između njih su išli neki pravci (dijelom između likova, dijelom kroz njih ili bi ih omeđivali).
Uopće nije mogla organizirati prostor niti bar približno pogoditi omjere, a nacrtani likovi su bili - hm...svakakvi. To mi je psihol. baš izdvojila kao ogledni primjer.
I danas joj je orijentacija u prostoru slabija, a u vremenu - to bolje da ni ne spominjem.
Posljednje uređivanje od čokolada : 14.01.2014. at 16:41
Samo da prijavim još jednog takvog (mlađi), ali iz perspektive 6. razreda, dosta se toga popravilo i riješilo iako smo morali nalaziti metode kompenzacije i razne trikove. Stariji brat mu ima savršenu orijentaciju u prostoru, a ovaj je tu dosta lošiji, ali ima odličnu memoriju pa se uvijek može vratiti istim putem kojim je nekamo otišao. Dobro ga razumijem - ja sam isto takva.
Što se tiče orijentacije u vremenu, alarmi su odigrali svoje (ograničenje na korištenje računala ili gledanja televizije ili pisanje zadaće), kalendar i raspored sati mora biti u blizini jer bez toga nema pojma koja je smjena, na rasporedu sati sa strane je kolona u kojoj piše kad počinje/završava koji sat i to je puno pomagalo od 4. razreda (kad više nije bilo boravka) do danas. Ide to. Neka djeca to moraju učiti, a drugoj dolazi prirodno, isto kao što neka djeca (moj stariji) moraju učiti kako se crta čovjek, a ovaj mali je bio rođeni crtač i ostao je to i do danas, ali njemu je pisanje bilo drugi par cipela...
Eto, to je individualno - netko uči crtati, netko se uči snalaziti u vremenu i prostoru. Zato je prilično teško savjetovati drugima što raditi s djetetom da se pripremi za školu, to treba skrojiti individualno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.01.2014. at 08:23
o, majko mila
mislila sam da mi sin samo nije grafomotoričan
a sad ispade i da je ispodprosječno inteligentan
Hehe, i moj stariji isto.... a u svjedodžbi do sada (7. razred) nikada nije dobio četvorku, prosjek 5.0o, majko mila
mislila sam da mi sin samo nije grafomotoričan
a sad ispade i da je ispodprosječno inteligentan
Da su ga prosudili samo po crtežu čovjeka, završio bi u školi za djecu s pp.
Ja se slažem s Paid, crtež čovjeka među ostalim pokazuje i kakva je djetetova grafomotorika.
Grafomotorika je rezultat djetetovih i motoričkih i kognitivnih vještina, jedno bez drugoga ne ide.
Ne mora značiti da je nadprosječno inteligentan, možda su u pitanju neke perceptivne teškoće koje se radom mogu ispraviti.o, majko mila
mislila sam da mi sin samo nije grafomotoričan
a sad ispade i da je ispodprosječno inteligentan
meni su i vrtićka i školska pedagoginja rekle da i izrazito inteligentna djeca mogu imati lošiju grafomotoriku
moja je na testiranju za prijevremeni upis imala u svim testiranim područjima osim grafomotorike rezultate 2-3 godine (kako koje područje) iznad svoje dobi, jedino je grafomotorika bila u skladu s dobi (u vrijeme testiranja je imala 5,5 godina)
Vezano uz grafomotoriku, imam nekako dojam da je danas češća pojava da dijete ima problema s njom, nego da nema
Bar kad čitam tu na forumu...
Pa nije to ništ čudno. Nekad su djeca sama sebi izrađivala igračke jer drugo nisu imali, skupljali triješće za potpalu, učili su plesti i raditi s drvom od malih nogu, a danas se ništa od toga ne radi.Vezano uz grafomotoriku, imam nekako dojam da je danas češća pojava da dijete ima problema s njom, nego da nema
Bar kad čitam tu na forumu...
Moj tata zna napraviti frulicu od bazge/jorgovana, mlin od kukuruzovine, luk i strijelu... Ja se isto dobro snalazim u odnosu na svoju generaciju ali nikad nisam bila tako vješta kao on, ali moja djeca su gotovani i to nije njihova krivnja - takvo je okruženje. Ja sam na silu forsirala sve moguće igre za razvoj grafomotorike, ali jedno je kad ti daš klincima da grade kućicu od glinamola i slamki 15 minuta dnevno, a drugo je bilo nekada dok su klinci cijeli dan proveli vani i sami sebi nalazili zabavu. Tak ovi danas vrlo vješto rukuju svakovrsnom elektronikom i tu ne vidim nikakvih motoričkih problema. JA imam motoričke probleme kad treba rukovati touchscreen mobitelom, he he he...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.01.2014. at 10:35
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
