zea, to je i moje iskustvo, ali i iskustvo mog djeteta.

morala sam uzeti u obzir još neke stvari - a to je društvo iz vrtića. nije bilo toliko bitno da budu zajedno u školi, ali je bilo bitno da se iza njih ne ostaje u vrtiću.

jako dobro sam to razumjela, jer sam i ja kao mala prošla istu situaciju. toliko mi je to bilo teško - da se i sada (42 godine kasnije) jako dobro sjećam tog ružnog osjećaja.

naime, mene NISU htjeli upisati u školu. ja sam sama dolazila u učionicu (nitko me nije tjerao van), nekih mjesec ili dva. nakon toga sam tražila mamu da mi obuče crvenu haljinicu s bijelim točkicama, i otišla sam drugu bušiću . pitala sam ga: ima li u ovoj školi mjesta za mene, ha??? i tako su me primili...

odgovor na tvoje pitanje: ako postavljaš pitanje "konkurencije" - onda je to pogrešno pitanje. ako pitaš da li mlađe dijete može biti jednako uspješno (možda i uspješnije) od tog starijeg djeteta - odgovor je DA.

jezici, plivanje, klaviri, ritmike, i ostale stvari koje se nameću 6-godišnjacima - veće su opterećenje od boravka u školi s prijateljima, i učenja nečeg novog. ne zavaravajmo se da nisu - samo zato što ih djeca prihvaćaju.

djeca su mali ljudi. samo zato što su maleni rastom, i mlađi od mame i tate - ne mora značiti da ne znaju što žele. to što svoje želje ne mogu objasniti na način odraslih - ne znači da nisu u pravu.

dajte im podršku u onom što žele, ostavite im prostor za uzmak ako u zadnji trenutak ODLUČE da to ne žele. (pa odrasli ljudi pobjegnu ispred oltara - kad je u pitanju životna odluka! )

ako i dalje niste sigurni - preporučam prof. urli za one koji su u zg. nakon toga sigurno neće biti dileme.

opet - i za nju govorim iz vlastitog iskustva - jer je mom djetetu pristupila s puno ljubavi kao da joj je ona majka - a s druge strane zadržala je disocirani pristup kako bi bila objektivna.