Kao majka dvojice dječaka moram dodati da dečkima obično dulje treba.... Djevojčice su češće spremne (emocionalno i motorički) za eventualni raniji upis (odnosno upis na vrijeme, bez odgoda), a dečkima dobro dođe još jedna godina sazrijevanja, naravno uz uvjet da im se malo u tome i pomogne.

Našla sam cijelu storiju o toj razlici između većine dječaka i većine djevojčica u Biddulphovoj knjizi "Odgoj dječaka".

Btw. i ja sam išla u školu sa 6 godina (također srpanjsko dijete) ali kad sad pokušavam prizvati u sjećanje te dane, nisam baš sigurna da je to bilo najsretnije rješenje. Jesam ja znala i pisati i čitati i bila brza u svemu, ALI sjećam se da je učiteljica imala dosta muke da me drži mirnom jer sam se šetala po razredu, išla gledati da li kiša pada i slično... I ja sam gnjavila roditelje da krenem u školu, upisali su me kod bivše susjede koja me poznavala od rođenja, ali svejedno, nisam sigurna da sam dugoročno baš nešto profitirala time što sam završila srednju školu s 18, fakultet s 23. Kud nam se žuri?

(Malo crnog humora. prag za mirovinu se svako toliko pomiče na sve stariju dob, pa ću se ja samo više naraditi, he he he...)