MM je pomišljao o ranijem upisu u školu, jer su klinci intelektualno napredni i nije me baš shvaćao kad sam mu objašnjavala da za to nema nikakve potrebe i žurbe. Smatram da su emocionalno još daleko od škole. Sad se i MM uvjerio u to, kad je jedan počeo neutješno plakati i legao na pod potpuno slomljen, jer mu je teacher-ica na oglednom satu engleskog uzela bojicu iz ruke i spremila ju zajedno s ostalima, kako bi mogla prijeći na sljedeći temu. On, naime, nije završio bojanje nekog kruga, jer mu je brat ''podmetnuo'' neodgovarajuću bojicu, on to nije stigao ispraviti... to mu je bilo straaaašno i ogroman neuspjeh. Smirio se tek kad sam mu rekla da ćemo papir ponijeti kući, obrisati gumicom ''grešku'' i da će on dobiti priliku to obojati kako treba.
Tako da se spremnost očito sastoji od puno dijelova.