a meni se Zrin uopće ne čini tako jako visok (pomaknuti kriteriji)
a meni se Zrin uopće ne čini tako jako visok (pomaknuti kriteriji)
srecom, nisam imala ovakvih dilema jer su moji rodjeni jedan krajem srpnja, druga pocetkom lipnja, pa su bili skolski obveznici sa napunjenih 7
ipak mi se 5,5 godina za polazak u skolu cini prerano, za nacin skolovanja i rada u skoli kakav je u hr
argument dijete je jako motivirano i uzasno zeli ici u skolu mi je malo nategnut, mislim da vecina djece silno zeli, ako idu dobri frendovi iz vrtica (i jos k tome vecina njih, npr) ili ima stariju bracu ili sestre kojima je u skoli lijepo
curica nasih prijatelja nije bila odusevljena sto mora ici u skolu (redovan upis, ne prijevremeni) jer dojmovi starije sestre (4. razred) nisu bili bas sjajni, puno je imala za uciti, premalo slobodnog vremena za igru, pa bi mladja najradije produzila jos koju vrticku godinicu
"oduzimanje djetinjstva" - ako svaki dan imas obavezu ici u skolu, tamo sjediti 3, 4 skolska sata, pisati zadace i ispunjavati sve ostale obaveze koje skola podrazumijeva, nije bas da je to jednako bezbriznim danima kad svega toga nije bilo
ajme, koje dugajlije vi imate!
emily, krivo si shvatila, dijete sad ima 5,5 godina. kad krene u školu, imat će 6 godina i 2 mjeseca
osobe koje su je procjenjivale (vrtića psihologinja i školska pedagoginja) rekle su da je potpuno spremna
kad sam podigla ovu temu, znala sam da je kognitivno spremna, ali nisam znala je li i emocionalno zrela
nakon ovih testiranja dobila sam potvrdu da je
zanimala su me iskustva druge djece
apsolutno potpisujem.osobno,ne bih imala apsolutno povjerenja u vrtićke i školske psihologe po pitanju procjena djeteta i njegove zrelosti s obzirom na metode koje mislim da su zastarjele i nedostatne da se dijete istinski procijeni.također,u zadnje vrijeme primjećujem porast tvrdnji da su svi po njima spremni,a onda dođu u školu i raspadnu se,pa se svi čude ko pura d*eku ko je pustio nezrelo i nespremno dijete u školu.tko? pa psiholozi i pedagozi.mislim testovi su im smiješni i ne pokazuju ama baš ništa što se ZAISTA traži u školi.a kako stvari stoje danas bi dijete trebalo poslati na vojnu obuku prije škole pa ako prođe spreman je.
A ja se uopće više ne bojim toliko tog polaska u školu. To je zato što sam se već nekoliko puta tresla - kad su kretala djeca iz moje okoline - rodbina, prijatelji. Pa jedan nema uopće prijatelja, drugi ne može mirno sjediti, treći nema ni mrvu predznanja, četvrti nikad nije išao u vrtić, peti plače čim ga krivo pogledaš...
Tresla se brda, rodio se miš.
Nitko se nije raspao
Jurana, evo ja imam dvojicu koji su se raspali polaskom u prvi razred i jednog koji je bio zreo po svim kriterijima, taj ne da se nije raspao nego mu se zivot podigao na novu razinu polaskom u skolu. Valjda ne mislimo na isto kad spominjemo raspadanje, a postoje i neke stvari za koje ljudi misle da su normalne u prvom (pa i drugom) razredu, medjutah, ja se uvjerih da bas i nisu, odnosno da sve to moze i bez toga. Kad je dijete zrelo za to.
Ljudi, djeca su različita. Zašto gledati školu kao kaznu i kao nešto što će im oduzeti igranje? Meni je npr. ovo potpuno strano razmišljanje i tu sam se s tim prvi put srela s njim. Već sam napisala, ja sam, kao Laumina curica, krenula sa 6 godina i nepuna 2 mjeseca u školu i jedva to dočekala. Da se mene pitalo, bila bih krenula s 5.
Vrtića (a bila sam u najmanje njih 3) se sjećam kao nečeg potpuno nezanimljivog, tek sam u školi procvjetala. I ne, nije igra stala s upisom u školu.
Većini možda nije to tako i razumijem strahove i opreznost, ali dozvolite da ima djece koja mogu i žele ići ranije.
marta, možeš li podrobnije, zanima me?
Zuska, i ja sam mrzila vrtić, svaka promjena mi je bila dobrodošla.
Posljednje uređivanje od Jurana : 25.02.2013. at 09:07
moj stariji je rođen 13.04.2008 i tražit ću prijevremeni upis.točno se vidi razlika između djece.kuma traži odgodu za malog godinu dana starijeg.razlika je i među njima.
moj je komunikativniji.ja uopće ne radim s njim slova,brojeve itd po savjet pedagoga u vrtiću,ali on sam je naučio,još ne ćita ali da sjednem s njim tjedan dana i to bi naučio.
slova zna od 2 godine i brojati stvari do 10 sad je u nekim stoticama.
e on nije mirno dijete - na granici hiperaktivnosti je(bila smo ja i moj brat hiperaktivni),ali tu mu godina neće značiti ništa.nama se smirila tek u višim razredima i mi smo krenili oboje sa 6,5.
teško mu je pala ova vrtička godina kada su djeca s kojom će ići u školu otišli grupu dalje,ova mu ne paše,bebasti su.
on već pita dvije godine kada će u školu.
sad kod nas je slučaj da skoro svi za djecu koja su rođena poslije nove godine traže odgodu???? kao nek se igraju,a je li normalno da dijete ide u školu sa 7g i 9 mj.
ima par opravdanih slučajeva ali većinom se roditeljima ne da mućiti sa školom ili shvatiti da djeca imaju svoj tempo odrastanja.
i mene gledaju kao bjelu vranu jer jesam li normalna neka se djete igra,pa neće se prestati igrati kad krene u školu.
na tempirala sam porodiljni za treće dijete tako da ću biti na pola radnog vremena kad krene u školu.
drago mi je da ima koji još tako razmišljaju,
Debeli potpis! Ne može se generalizirati - svako dijete treba gledati posebno. I ja imam ovakvo vlastito iskustvo - izludila sam si roditelje, pa su popustili i upisali me u školu sa 6 godina (bilo je to 1968) ali ne mogu reći da nije bilo problema - sjećam se kako sam šetala po razredu jer nisam bila sposobna mirno sjediti, a zadatke bih završila u trećini zadanog vremena. Nije ni mojoj učiteljici bilo lako, a bilo nas je još takvih "bisera". Isto je i danas...
S druge strane, kad je moj stariji kretao u školu, bio je na granici odgode radi motorike, ali ipak smo ga upisali redovno jer je rođen s prave strane zakonske granice, pa se upisivao kad je već imao 7 godina i 4 mjeseca.
Ne treba se čuditi ni ljudima koji traže odgodu ni onima koji traže prijevremeni upis. Imaju ljudi svoje razloge, samo sve to treba dobro i pažljivo razmisliti+provjeriti jer kad se jednom odluči za bilo koju varijantu, nema natrag.
ne sviđa mi se ništa od ovoga što si napisala...
valjda samo ti ispravno razmišljaš o svemu tome
da, normalno je da dijete krene u školu sa 7,9.
normalno je i da krene sa 8.
i sa 6.
ovisno o tome kakvo je dijete.
i, ne žele svi ljudi sjediti s djetetom i u tjedan dana ga utrenirati da nauči čitati.
a ne žele ni tempirati rođenje brata ili sestre kako bi drugome djetetu bili na dispoziciji.
a ovo da se roditeljima ne da mučiti sa školom...
naravno da mi se ne da.
zašto bih ja odrađivala njihove zadatke, ako dijete samo nekoliko mjeseci dijeli od toga da ih odrađuje sam.
i, iskreno se nadam da ti sa tvojim djetetom nećeš odrađivati ništa.
barem ne hrvatski jezik.
uh, kako sam ljuta!
apri, točno tako sam razmišljala. Rođeni u 5. i 7. mjesecu i krenuli sa debelih 7 i koji mjesec.
Uopće nije bilo bitno da čitaju od 4., da mogu sami ostati doma, da su samostalni, visoki preko 125...
Ja sebi nisam htjela uzeti po godinu djetinjstva svoje djece. Nisam ih htjela ranije poslati u srednju školu, u svijet rada...
Ta godina ništa ne znači djetetu, a meni je značila da su na sigurnom u vrtiću, a ne sa ključem oko vrata, da se možemo igrati i ludirati, a ne misliti o zadaćama.
Stigne se u životu na sve. A nikako im ne može biti dosadno bez škole, pa tisuće je stvari koje se može raditi bez svakodnevne organizirane nastave.
moja starija je krenula u školu sa 7 i 4 mjeseca, tako će i mlađa
nismo razmišljali o ranijem upisu, ona nije tražila
a nisam sigurna da bih ju dala ranije i da je tražila
Po tome je moj mali za 3. razred, broji i rapoznaje brojeve do 1000, čita titlove i pisana slova.
Ali sva sreća pa to nije jedino mjerilo, ja nisam sigurna da bi ga ostavila doma samoga imalo i dala mu da si kuha jaja i sl. mocionalno nije to to,a vršnjaci su, druge jeseni će on biti zreliji i bolje koncentracije a škola nije samo brojanje i raspoznavanje slova nego puno više. Puno novih situacija i borbe za preživljavanje, snalaženje u prometu i nošenje s emocijama, priznavanje da nije centar svijeta....
I njegova je grupa bebsata, ali tamo mu raste samopouzdanje i bavimo se doma s njima na primjeren način, a vrtiće ne smatram mjestom gdje on uči i usvaja slova i broje već samo ustanovom gdje on boravi jer nema gdje drugdje a i socijalizira se i ući da nismo svi isti.
možda sam krivo se izrazila u vezi bavljena roditelja sa školom.nisam mislila na zadaće nego roditeljske rećenice su treba: ga odvesti i dovesti,organizirati ko će ga doma dočekati i te stvari.
a što se tiće planiranja obitelji,to mi je normalno,svi troje su planirani i nisu bili - kad se dogodi ili ako se dogodi.
a u vezi hrvatskog jezika,ovo je forum i ako neko piše sa mobitela,ne može vam zadovoljiti sva velika mala slova i ostala pravila pravopisa.vidi se zašto svi kada spomenem rodu kažu da tu vlada neka većina gdje se nitko različit ne smije javiti.
mislila sam da se može izraziti svoje mišljeneje .bar je bilo tako prije par godina.
pisala sam sa stavom gdje je od pedagoga odobren odlazak u školu,ali i od mog mišljenja da mi je prekasan izlazak iz srednje škole sa 20 godina.
vlatka, došla si pametovati; tvoj post se nikako drugačije ne može shvatiti.
jer imaš dijete koje od druge godine "zna slova".
ok, daj ga u školu.
ali ne govori da nije normalno da neka djeca idu sa 7,9.
jer ću ja reći kako meni nije normalno da roditelj s djetetom sjedi i uči ga slova.
Posljednje uređivanje od apricot : 26.05.2013. at 18:58
svatko zna najbolje za svoje dijete
samo ne kužim matematku, ako se krene u školu, po tebi prekasno, sa 7 godina i nešto mjeseci, kako će iz srednje izaći s 20?
ako krene sa 6 završiti će srednju sa 18, a ako krene sa 7, završiti će srednju sa 19 godina
pa o tome i pišem,kažem da ga nismo učili ni slova ni brojeve.a ti sad pišeš o tome kao da ga učim.nisam pametovala nego rekla svoje mišljenje kao što ste vi rekle svoje.
bok
Ja sam htjela samo još potpisati čokoladu i dodati ovo:
Znanje slova je jedna od manje bitnih vještina za upis u školu. Ono što je zaista važno je slijedeće:
- da dijete ima samopouzdanja i dobru sliku o sebi
- da je u stanju učitelju ili drugoj odrasloj osobi priopćiti problem ako ga ima
- da ga veseli uspjeh, ali i da podnosi neuspjeh tj. ne mora od prve uspjeti, ali mora ustrajati u izvršenju zadatka
- da dijete ima razvijene socijalne vještine, tj. da može surađivati s učiteljem i drugom djecom, odnosno snaći se u ne baš ugodnim situacijama kao što je svađa ili sukob
- da dijete može mirno sjediti bar 20 minuta kad se to od njega traži
- da je dijete samostalno u oblačenju, svlačenju, odlasku na wc, pranju ruku, jelu, prepoznavanju svojih stvari i brizi o njima (npr. odabiru svojih cipela iz gomile)
- da dijete zna svoje ime i adresu + imena roditelja, bar jedan broj telefona za kontakt
Eto, to je važno. Sigurno bi se još toga moglo napisati, ali ovo sam napisala na brzinu iz glave, po sjećanju... Slova će doći prije ili kasnije.
Joooj, ja bih o ovoj temi mogla reći samo: Znam da ništa ne znam!
Što više razmišljam i bavim se time to manje znam jer svako dijete je posebno i ono što vrijedi za jednoga ne vrijedi za drugoga.
Uglavnom, zakon kaže kako su sva djeca rođena do 31.3. školski obveznici. Iznimno, mogu se upisati ranije (daroviti) ili odgoditi ukoliko dijete prema liječničkoj procjeni nije postiglo određenu zrelost za taj uzrast. Tako zakon kaže.
E sad, ono što mi se ne sviđa je to što neki roditelji po defaultu odgađaju školu ako je dijete rođeno između siječnja i ožujka iako je dijete sasvim normalno razvijeno za svoju dob i time ga sljedeće godine dovode u jednu nepravednu prednost. I tako dolazimo do toga da NORMALNO i prosječno postaje NEZRELO.
Ono što se često navodi kao "nezrelost" ustvari je NORMALNO za šestogodišnjake (primjerice, nemogućnost zadržavanja pozornosti dulje od 20 minuta).
Ako "nornalni" šestogodišnjak ima problema u navikavanju na školu, to nije problem prilagodbe djeteta na školu već škole na dijete.
Isto tako, nitko od nas ne zna kojom brzinom će se dijete razvijati. Neka djeca u roku par mjeseci dožive ogroman skok u zrelosti. Evo moja L. je prohodala sa 17 mjeseci i nije ništa govorila do 2. rođendana. Od 2. do 3. godine je doživjela takav skok u razvoju da je od nepričača došla do toga da je prije 4. rođendana već znala slova i počela čitati. Ja iskreno (zasad) ne razmišljam da ću ju odgađati (rođena je 24.3.) jer vidim da razvoj ide kako treba, bez problema će slušati skoncentrirano priču i više od pola sata i prepričati što se dogodilo. A to što mora sve biti po njezinom mislim da je stvar naše nedosljednosti u odgoju, a ne nezrelost (lijepo mi je rekao I. :Mama, ne smiješ joj popuštati, nije ni čudo da se tako ponaša kada joj sve pustiš. )
Posljednje uređivanje od LIMA : 29.05.2013. at 21:09
Ja cu vas malo ovako pratiti krajem oka jer cu taj problem imati za godinu dana, a ni sama ne znam sto da mislim. Svako toliko neka od vas govori o nezrelosti prije 7 g, a sin ce mi silom prilika morati krenuti u skolu s 5 g i 9 mj. To je za ove vase parametre drama rano, no on ce ici u skolu u Italiju a tu krecu sa navrsenih 6 g te oni koji do kraja kalendarske godine navrse 6.
Cita pise zbraja i broji do trocifrenih brojeva vec sada, i u neku ruku tako rana skola moze mu pomoci jer je zeljan znanja al se bojim da je to rano. Mozda jer mi je cijeli zivot mozak bio porihtan na polazak u skolu s 6/7 g a ne s 5/6 g
Tiziana, shvaćam tvoju brigu s obzirom na ovo što kažeš (da ti je mozak porihtan na polazak sa 6/7 godina) ali to je sasvim druga priča ako tu djeca REDOVNO kreću sa 6 godina.
Pod tim mislima da je (a nadam se da je tako) ako djeca tu kreću sa 6 godina taj prvi razred u Italiji prilagođen petogodišnjacima/šestogodišnjacima a ne sedmogodišnjacima.
Problem je recimo ako mi upisujemo u 1. razred šestogodišnjake, a zahtjevi škole su narihtani na 7.5 - godišnjake. pa naravno da pola djece nije "zrelo".
Pa kako djeca "preživljavaju" 8 sati dnevno u vrtiću i rijetko tko postavlja pitanje "je li moje dijete zrelo za vrtić" (a ako ćemo pravo, vrtić sam po sebi je za razvoj jednogodišnjeg djeteta puno štetniji nego škola za šestogodišnjaka), već se kaže "on sada mora u vrtić i morat će se htio-ne htio tamo snaći, uostalom, postoje ljudi koji tamo rade i koji moraju naći način kako da izađu na kraj s mojim djetetom".
Dakle, ako je rad s djetetom primjeren dobi ja ne vidim nikakvu razliku između vrtića s 5 godina i prvog razreda s 5 godina. (Ako je to kod vas tako, kod nas je to borba s vjetrenjačama.)
Slicno je i nama, mi smo u USA, i Isidor ce krenuti na jesen u kindergarten, 0. razred, u redovnu osnovnu skolu s 6 razreda (K+5).
Moja razmisljanje idu u pravcu cinjenice da je za njega dobro da ide negde, u neku sredinu, nesto da radi s vrsnjacima i odraslom oslobom koja nije ja.
No ipak, imace 4 godine i 11 meseci kad krene, ne mogu reci da nemam tremu.
Evo nekih novosti, najviše o prijevremenom upisu.
kad je Jurana već podigla temu, da napišem kako je prošlo kod nas, budući da sam puno pisala na ovoj temi
E. je krenula sa 6 godina (u srpnju napunila) i za sada je sve savršeno. Odlično se snašla, zadaće i obaveze nisu problem, potpuno je samostalna. Učiteljica ima samo riječi hvale za nju.
Za razliku od odlazaka u vrtić, koji su bili problem (bunila se odlasku u vrtić zadnje 2 godine jer je govorila da joj je tamo jako dosadno, usprkos tome što je voljela tete i imala puno prijatelja) - odbijala je navečer otići na spavanje, ujutro se nikako nije htjela dići, to su bila stalna natezanja; sad je skroz druga priča, navečer ode spavati kad joj kažemo, ujutro se bez problema i rado diže.
U svom razredu je najmlađa (ali su u paralelnom razredu još dvije curice koje su također ranije krenule), odmah si je našla prijateljice, zaljubila se u jednog dječaka .
Najvažnije mi je što vidim da je jako sretna i zadovoljna u školi. I zadovoljna sam jer vidim da smo donijeli pravu odluku.
bravo laumi
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 04.10.2013. at 11:10
Ja sam ipak za to da se slova nauče u maloj školi. Ne treba učiti ni čitati niti pisati. Samo znati koje je koje slovo.
Tempo je za djecu koja apsolutno ne poznaju niti jedno slovo prije škole prebrz, sjetimo se da je uvođenjem HNOS-a izbačen 1 sat HJ tjedno, a naravno, nisu izbacili nekoliko slova . Nakon 15-ak obrađenih slova počinju im se slova miješati. Isto tako, nedovoljno je vremena za vježbanje tehnike čitanja jer puno vremena odlazi na tu obradu slova (objašnjavanje kako slovo izgleda, kako se piše, pa onda ispisati red slova...).
U 1. razredu umjesto da sve ide laganini, da se slušaju priče, čita, razvija ljubav prema jeziku, doslovno se trči kroz gradivo. Evo sada - još ne znaju pravo ni čitati, a već u 2. polugodištu treba drviti po pisanim slovima i krasopisu. Mislim da program male škole i 1. razreda uopće nema neki logičan slijed.
Iz mojega iskustva puuuno lakše se svlada tehnika čitanja kada se prvo nauče sva slova, a onda ide čitanje na smislenim riječima i rečenicama.
Meni je super da je laumina curica krenula i dobro se snašla
Ja sam rođena iza tog 31.3. i krenula sam s nepunih 6,5 i da vam kažem iskreno svejedno mi je bilo prilično dosadno u školi jer sam sve već znala (osim pisanih slova koje me doma namjerno nisu htjeli naučiti uz objašnjenje da bar nešto moram naučiti u školi). Da sam krenula sa 7,5 stvarno ne znam što bi radila u školi taj prvi razred... Svi pišete o važnosti psihološkog i emotivnog razvoja, s čime se slažem, ali isto tako škola je i intelektualni izazov (ili bi bar trebala biti) i dijete koje prva dva razred zna praktično sve što se uči na satu a mora tamo sjediti 4-5 sati svaki dan i slušati ono što već ionako zna isto neće dobro započeti školovanje.
sillyme, zaboravljaš da smo u to doba (dinosaura) svi išli s 6 u školu, granica je kasnije pomaknuta.
generalno nisam za prijevremeni upis ali nije svako dijete isto. moja cimavica je krenila u skolu sa skoro punih 7. maza ce napuniti 7. u 1mj., najmladji
je u razredu i opcenito, nije se bas snasao (pri tome vise mislim na ponasanje nego na skolsko gradivo). :/
to vrijeme dinosaura, u kom se kretalo sa 6 godina, je trajalo kratko, nekoliko generacija
pa se vidjelo da to nije dobro
za većinu djece
jer naš obrazovni sustav nije predviđen za većinu šestogodišnjaka
u moje vrijeme, vrijeme ameba išlo se u školu sa 7
kao i u današnje vrijeme
uz mogućnost individualnog pristupa za djecu poput laumine djevojčice
U školu sam krenula 1975. sa 6g i 20 dana, većina nas u razredu bila je isto godište.
krenula `74.
sa 6 godina i 2,5 mjeseca
cijeliu osnovnu bila najmlađa u razredu
u srednjoj je dvoje bilo mlađe od mene
Ovo o čemu je LIMA gore pisala jako je važno. Neprirodan je i nagao skok od dugog crtanja slova do zadataka riječima koje djeca moraju biti u stanju pročitati (već u 1. polugodištu).
Svi mogući problemi prvašića proizlaze iz lošeg čitanja pa se ti savjeti da predškolci ne moraju znati slova mogu slobodnu okačiti mačku o rep. Dovoljni su mali tragovi disleksije, loše koncentracije ili neke slične teškoće (koje su skroz nevidljive ukoliko se u predškolskoj godini ne osvijesti analiza, sinteza, prepoznavanje i crtanje slova, početničko čitanje kroz spajanje glasova u slogove) da djetetu zagorčaju život i uspore ga u sva 3 ključna predmeta.
Ja '75, falilo mi je četiri mjeseca do sedam godina. Svi smo bilo 68 godište, jedan jedini dečko u razredu u osnovnoj je bio '69 i uvijek nam je bio nekako malo čudan.
Zbilja se ne sjećam, koja je bila dobna granica tada? Starija mi je sestra krenula u školu s 5g. i 3 mj. jer su moji tražili raniji upis .
Posljednje uređivanje od čokolada : 16.12.2013. at 10:01
Dobna granica je bila tko napuni 6 godina do 31.8. Ja sam krenula sa 6 godina i nepuna dva mjeseca. Bila sam najmlađa, najstarija učenica u razredu bila je starija godinu i 3 mjeseca, a bilo nas je negdje pola-pola sa 6 i sa 7. Bilo je potom nekih ideja da preskačem razred, starci su bili protiv jer bi bila prevelika dobna razlika, a ni meni se generacija iznad mi se nije sviđala.
Kako se tvoja sestra snašla, vjerujem da je i ona u razredu imala sedmogodišnjake?
To se mijenjalo svakih par godina.
Za moju generaciju (1975/6) dobna granica je bila 30.6. Par godina kasnije brat mi je kretao u školu i tada je granica bila 31.8. Pa su nakon nekoliko godina opet pomaknuli, ali više ne znam na koji datum.
Uglavnom, i tada se eksperimentiralo s dobnom granicom, opisnim ocjenama, planovima i programima... kao i sada. Ali imam nekako dojam da su bar udžbenici bili konzistentniji i pouzdaniji nego danas.
ja sam krenila sa 6 ipo, '84. vecina razreda je bila '83 godiste. u srednjoj pola pola.
maza je spreman za skolu sta se tice gradiva, neman tu sta rec, ali nije zreo, bar ne kao njegovi vrsnjaci u razredu.
ja nemam pojma koja je bila dobna granica, u virjeme mog upisa. ja sam imala 7 g i 3 m. svi moji frendovi su isli sa 6 i znam da su krenuli "godinu ranije". plakala sto nisam s njima, dok nisu poceli pisati zadace
u mom razredu su bili uglavnom isto godiste kao i ja.
drago mi je kad vidim ova godišta kretanja u školu, ima još ameba na forumu. ja sam krenula s točno 7. bilo je podjednako starijih i mlađih od mene u razredu. Mudrac je bio (i još je) izuzetno napredno dijete u intelektualnom smislu, ali je rođen krajem kolovoza i ranije mi kretanje (iako je iz vrtića bilo upita jesmo li zainteresirani, znamo li za tu mogućnost) nije bilo opcija (i drago mi je da je tako). bila sam zabrinuta hoće li mu, kako se to kaže "biti dosadno" u školi jer je godinama prije i to sve samostalno svladao većinu gradiva prva 2 razreda (o sadržajima izvan školskog programa da ne govorim), ali se to, barem koliko mi je poznato, nije desilo.
Šeficu sam, ipak, upisala prije vremena. radi se o nekoliko dana, da sam rodila na sam termin, bila bi obveznik, tako da razlika i nije neka drastična, ali je samo dvoje djece mlađe od nje u razredu.
jasno je da nema pravila koje će biti univerzalno primjenjivo na svu djecu, ali granica negdje treba biti postavljena, i mislim da je ovakvo uređenje, uz dopuštena odstupanja uz stručnu procjenu, zapravo najbolje.
najbliže mi je razmišljanje lime - ne treba djecu prilagođavati školi, već školu djeci (pri tom, mislim, naravno na ove prve, polazne godine). i ovo o različitoj brzini sazrijevanja treba uzeti u obzir, neko će dijete koje je bilo manje zrelo, u školi vrlo brzo napredovati i preteći mnoge starije i pri samom polasku zrelije za školu. sve u svemu, teško je odlučiti za svoje dijete, posebno zato što nemaš sliku o tome kako će se stvari u školi odvijati, kakva će biti druga djeca, koliko će truda uložiti učiteljica...
ali, mislim da se već u drugom razredu sve te početne razlike gube i dječica su već ujednačena ekipa, koliko je to, naravno, moguće. ne vjerujem da će, a mislim da se većina roditelja toga boji, posljedice pogrešne odluke i "prerani" ili "prekasni" polazak u školu, pratiti dijete kroz čitavo njegovo školovanje.
S učenjem i praćenjem gradiva i predobro, ali mislim da joj je ta skoro 2 godišnja razlika kasnije u adolescenciji stvarala teškoće (imati 14 ili 16 nije isto).
Iskreno, ne vidim nikakve potrebe za ranijim odlaskom u školu - kao i ona, i sama sam se (zbog drugih okolnosti) našla s diplomom u ruci s 20 godina, zbilja ne znaš kud bi sam sa sobom osim opet na neki studij.
ja sam u OŠ krenula 1977. godine
tada je granica bila kao i sada
31.03.
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 16.12.2013. at 11:38