Je li zrelost crteža čovjeka uopće pitanje grafomotorike? Ne insinuiram da nije, nego pitam jer ne znam.
Je li zrelost crteža čovjeka uopće pitanje grafomotorike? Ne insinuiram da nije, nego pitam jer ne znam.
Mislim da nije, nego je to pitanje emocionalnog sazrijevanja. Ne traži se bez razloga da crtaju baš čovjeka (tj. sebe), a ne npr. dinosaura ili avion.
Moj sin je u predškolskoj puno crtao, sve i svašta, od višeglavih zmajeva i dinosaura do muzičkih instrumenata, ali ljude (sebe) gotovo nikad, i ti su mu crteži bili uvjerljivo najlošiji. Grafomotorika mu je u startu bila dobro razvijena, primjereno dobi, ali je ipak na sistematskom za školu sebi zaboravio nacrtati uha (pa ga je sestra diskretno podsjetila na to).