po meni je problem u tome što standardna testiranja za školu ne daju uvijek adekvatan odgovor
na pitanje da li je dijete spremno ili nije, odnosno, možda daju u 90% slučajeva,
ali definitivno ne svima.
Nama su na svim testiranjima rekli da je dijete spremno, dijete je i "izgledalo" spremno pa je i okolina (familija)
imala koncenzus da nema govora o odgodi,
a eto ipak je kad smo otišli kod dr. Sever ispalo da dijete u nekim segmentima nije bilo dovoljno zrelo.

doduše, na standardnim testiranjima ove "mlađe" (rođeni cca 1-3 mjesec) i uzimaju sa tom nekom ogradom da su mlađi, "njima se to još može tolerirati", "dostići će oni ostale",
i dr. mi je izravno (ali tek pošto sam ja postavila pitanje o dobi, dakle ne govore to po defaultu)
rekla sa su ovi "mlađi" uvijek "iza" i da je to normalno, jer dijete rođeno u 4. mj. je 9 mjeseci starije od onog rođenog u 1. mj.
kad su bebe 9 mjeseci je enormna razlika,a kad imaju 6 i 7 je manja, ali nije zanemariva.


ali učiteljica u razredu to ne smije tako gledati, ona gleda razred kao cjelinu, ocjenjuje prema kriterijima koji su joj propisani, i mlađi su tu
u pravilu u najnepovoljnijem položaju. pa još ako mu se "nakalemi" neki, makar minimalni, poremećaj pažnje, disgrafija, nesigurnost i sl. onda je u nepovoljnom položaju x 2.
nekad i iznadprosječnost i nadarenost u emocionalno nedovoljno zrele djece može itekako biti hendikep u školi.

e sad, naravno da netko uvijek mora biti najmlađi, da negdje mora postojati granica, da ne možemo costumizirati sistem da
idealno odgovara svakom pojedincu...
ali da možemo probati učiniti najbolje za njega gledajući baš njega, a ne neke stvari oko njega (tko iz vrtića ide u školu, ima li stariju braću itd) - to možemo.