 |
|||
a ja dobijem ospice
i gepavicu
kada se stalno očekuje da bi učitelji sa 25-30 djece trebali naći što svakog učenika posebno motivira
slažem se da nam je školstvo zaostalo ne u 20. već u 18. stoljeću
ali takvo je, kakvo je, i dok je takvo treba ga prihvatiti i prilagoditi se
a ne očekivati da će se sistem prilagoditi svakome
Svojem djetetu sigurno ne serviram da bi mogao, ali neće,..., nego kao što sam napisala tražim načine kako da mu postane prihvatljivo da se on neminovno mora prilagođavati sustavu.sirius prvotno napisa
Bez obzira da li njega taj tekst zanima ili ne zanima, ako želi dobru ocjenu, mora ga naučiti čitati,...
Pa od kad se treba svakog posebno motivirati?
Kod 2/3 pali sigurno standardni pristup.
dakle , 1/3 zna biti problematicna .
od 20 ucenika u razredu to bide koliko?
Mozda 6 ili manje. I nije da se netko njima treba baviti svaki dan , svaki sat , 45 minuta.
najlakse je kukati da se nista ne moze.
Moja baka je bila uciteljica za vrijeme rata , pa je u prvom razredu imala 60 ucenika u rasponu godina od 7-14. I ona je mogla kukati zbog drugih stvari, pa nije.
svako vrijeme nosi svoje izazove. Ako nam je stalo , treba se i sustav prilagoditu. Ili barem za pocetak prihvatiti ideju da bi se mogao prilagoditi.
Rekla bih da i ( nekim) uciteljima fali unutarnje motivacije. Ali oni su odrasli, pa je to valjda prihvatljivo...
ahahaha itekako im fali motivacije ..
moram se složiti sa ovim oko učitelja, uvijek ta fraza o 25-30 djece, hejlou, tih 30 djece je sav njihov posao 4 godine (ako govorimo o razrednoj nastavi, naravno), pa ako u 4 godine ne uspiješ upoznati i prokužiti 30 djece onda k vragu sve. Pa da o svakom od njih razmišljaš 1 sat godišnje to su 3 sata mjesečno razmišljanja o djeci koja su ti dana da ih učiš u valjda najosjetljivijoj dobi, 6 minuta dnevno ..
Moj sin je u ove 2,5 godine u školi naučio da lijenost ne prolazi pa se uhvatio posla. A lijenost kao karakterna crta itekako postoji.
Slažem se s ovim - uz dodatak da se ne ponašamo uvijek i u skladu sa svim svojim karakternim crtama. Neke (npr. lijenost) se itekako mogu kontrolirati samodisciplinom, samo je to teško redovito očekivati od djeteta u nižim razredima OŠ. Zato je tu učiteljica da ga pravilno motiviraŠto, kako se vidi iz prakse, ne uspijeva uvijek i svakome.
Pratim na vlastitom djetetu učinke različitih metoda motivacije - od prijetnji minusima i jedinicama s jedne do pozitivnog i poticajnog "vjetra u leđa" s druge strane, i ne mogu vjerovati kolika je razlika u ta dva pristupa. Na sreću, on je poslušno dijete pa zasad "pale" oba pristupa, ali uopće nema sumnje koji od njih će razviti unutarnju motivaciju, a koji neće.
Budem podjelila temu , pa ce ovaj zadnji dio o motivaciji biti posebno.
Imaš onu moju temu o motivaciji, da ne otvaraš novu.
dok ne podijeliš, ja ću ovdje :D
ja se slažem sa sirius.
a najveća potvrda ti je j i njegova povijest.
kako to da su svi u razredu motivirani za povijest? svi bi na dodatnu, svi imaju dobre ocjene, svi bacaju povijesne činjenice iz rukava. pitam ga povijest za test (volim ga pitati jer se tako i ja malo podsjetim), a on, pa maltene za žarom u očima oko svakog pitanja, uz odgovor, krene pričati priču. pitanje - američki rat za nezavisnost. uz odgovor, godine, ispričao mi je skoro kao neki krimić zanimljivbo :D priču o bostonskoj čajanki. evo, i ja ju dan danas pamtim
prvo sam mislila, peti razred, ionako je zanimljivo gradivo, egipat, stara grčka, to svi vole.
ma kakvi, eto ga u sedmom, s istim interesom.
e, onda to isto dijete, koje s guštom radi prezentaciju za povijest, je u 60% ostalih predmeta lijeno ko pas. ide mu sve jer mu ide, jer je takav, al ne troši nego 5% svojih kapaciteta. ima sreću što ima tu neku odgovornost, dobru koncentraciju i visoku logiku pa povata. da prostite, preko one stvari. ok, matematiku izuzimam, tu im pak profesor neda mira nego ih tjera stalno na novo, natjecanja i tako. nema oćeš-nećeš. iako, možda ipak rađe ne bi, al ajd, pali i motivacija u vidu slobodnog dana.
ok, realnost je takva da ne mogu biti svi kao profesorica iz povijesti. profesori su ljudi, ima ih nadprosječnih, poput nje, prosječnih kojih je najviše, a bome, i onih ispod prosjeka.
da bi uspjeli u sustavu, djeca se moraju svima prilagoditi. a onda dolaze i djeca sa svojim različitim karakterima i kapacitetima i sposobnostima.
no, moje je mišljenje da je djecu izuzetno lako motivirati.
pa samo rođendan od m. njih 15. rekli bi - divljak do divljaka. no, kad im postane interesantno, gle čuda, mali divljaci se pretvaraju u divnu i suradljivu djecu.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.02.2015. at 15:20
Ovo je tako istinito i tako moćnoNikad u zivotu nije toliko presudno koliko netko nesto - moze, vec koliko to - zeli ( moci).
a to zapravo nije u tvojim rukama, osim ako se ne radi direktno o tebi. Ne znaci da dizes ruke od svega, nego se okanis ocekivanja , pomazes i pratis , dok ne stigne " klik".
Zato se i događa u životu da netko iz "prosjeka" odskoči puno dalje/više od natprosječnog.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.02.2015. at 15:27
vidjela sam da ste se dotakli učiteljica pa da iskoristim priliku da pohvalim naše.
veliki su razred sa 28 učenika, ali učiteljice instinktivno (iskustveno)
uspiju costumizirati pristup da bude po mjeri i one "kompliciranije" djece (tipa mojeg),
potaknuti ih i gurati u onom u čemu su dobri, "zakrpati tamo gdje fali" itd.
eto, očito se i sistem može prilagoditi pojedincu,
barem u nižim razredima osnovne.
Ja još uvijek nisam sigurna da li upisati dijete ranije ili ne. Malena će napuniti 5 u svibnju i po mojoj procjeni već je sad spremna za školu. Trebamo li obaviti neko testiranje u vrtiću ako hoću da sljedeće godine bude uključena u predškolski program?
draga ja sam u grupi od kcerke jos prije rekla da molim da je ukljuce u predskolski program pa je sve radila s obveznicima.dapace ona i jedan decko bili su jedini koji nisu dobili crtancicu za doma za nadoknadit zaostatke jer su napravili vise od ostalih.
u vrticu ce je testirati ako si im najavila prijevremeni inace nece jer ne znaju.
vidi s tetama, zatrazi da je psiha testira.
iako iskreno ako je mama objektivna mislim da mama najbolje zna.
pretpostavljam da ti kci puni 6 a ne 5 u svibnjukao i moja.
sretno!
ja bih rekla da mala SB puni 5 u svibnju, a ona razmišlja da je da u školu 2016. s 6 godina, a ne 2017. god. kada će biti obveznik
a opet ako mislite da će krenut kasnije djete će bit ponavljač predškolske
U nasem vrticu su u program predskole bila ukljucena i djeca koja nisu bili skolski obveznici , ako su bila zainteresirana ( i kada su bila zainteresirana). E. je pohadala dvije godine predskole . Ali tu prvu godinu nije bila svaki put odusevljena, cesto se radije birala slobodnu igru ( imala je izbor birati).
Oooops je aleksandrovanja je u pravu.sad vidim godiste.
SB svakako reci tetama da je u rujnu tretiraju kao predskolca i to je to.
Pa?
Moja najstarija kći je dvije godine bila u predškolskom programu (dobila je odgodu škole); mislim da joj je to samo koristilo.
ne! nikako ne! čemu? bolje kasnije
Nataša, pročitaj malo prethodne stranice, za neku djecu prijevremeni upis itekako ima smisla.
Nikako nije bolje kasnije za svu djecu. Starija kćerka je krenula u školu i u listopadu napunila 7. U školi joj je super, ima sve petice, ali problem je da joj je gradivo dosadno. Doma uči množenje jer ju zanima, i zbrajanje brojeva preko 100. Test koji se piše cijeli sat ona riješi za 15 minuta i ostatak vremena crta jer ima super učiteljicu koja joj to da. Iz prirode uče dane u tjednu, to je smiješno za tu dob. Ne uči baš ništa, cijelo popodne se igra, ne doživljava školu kao nešto ozbiljno, nema navike da uči, sve testove ima sto posto riješene bez imalo truda. Njoj je tempo učenja u školi jednostavno prespor.
Malena je u nekim sposobnostima puno naprednija jer prati stariju sestru. Čita od treće godine, sad s nepunih 5 zna cijelo gradivo prvog razreda jer ju seka pita matematiku i ostalo. Društvena je, otvorena i snalažljiva, i jedva čeka školu. Mislim da bi polazak u školu sa 7 godina za nju bio bezveze, da tek onda počne učiti brojeve i slova. To je kao da dijete koje juri na biciklu s 5 godina, sa 7 tjeraš da vozi s pomoćnim kotačima.
Imam točno takvoga doma, samo je on prvi klinac sve je sam pokopčao i isto tako funkcionira i nisam ga dala ranije iako mi je falilo mj. rođen je početkom lipnja.
Mi uopće ne osjetimo školu preletio je do sada,sve 5,savršeno rješeva sve diktate i zadatke s rječima,piše apsolutno točno, ma sve 5.
I da žao mi je kao psu što ga nisam dala ranije.
Zašto? Zato što nema radnih navika,njemu je svr to bezveze i dosadno,on ima svoje gradivo,svoje enciklopedije,pokuse,origamije sl. ,ali nema školu za obvezu jer on sve to zna i samo preleti kroz to. Isto uče dane u tjednu i godišnja doba,njemu je to smješno.
Mislim da bi bilo bolje da je išao ranije,jer ipak bi se uz malo starije klince morao mrvu više potruditi i zapeti da se dokaže.
Kod moje ćerke je isto ovako, prati predškolski program, mlađa je 40 dana od granice za upis u prvi razred.
Neću je upisati ranije, bez obzira što je znanjem sigurno na nivou predškolca. I što je i ona društvena, otvorena i (delimično) snalažljiva.
Ali, ako gledam emotivnu zrelost i neke socijalne veštine - preosetljiva je, burno reaguje, istovremeno naivna, još uvek uči da prepozna i odbije tuđu manipulaciju...Pažnja joj je kratka, motivacija još kraća.
Plus dobitna kombinacija sa vaspitačicom koja svako njeno odbijanje da radi i najprostije zadatke tipa bojenja bojanke tumači time što je ona "mlađa", pa "ima još godinu dana". Zbog takvog stava ja, nažalost, ne mogu da odredim stvarnu (ne)zrelost svog deteta (kod kuće meni obično ne odbija da radi zadatke koje u vrtiću neće...). Ne želim da ta fraza "ona je mlađa" postane opravdanje za nerad ni ćerki a ni nastavnom kadru ubuduće, tako da sam rešila da igram na sigurno.
Što se tiče razvijanja radnih navika, zar domaći zadaci i ne služe tome? Iskreno, više bi me brinulo da odmah u prvom razredu mora da uloži silno vreme u nekakvo učenje, nego to što će imati još dovoljno vremena da se igra.
Ovo je jako dobar razlog za ne upisati dijete ranije.
Ooo, znam, samo što su to, delom njene trajne osobine temperamenta i karaktera, jedino što može je da prilagodi načine reagovanja.
S tim što su joj i pažnja i motivacija natprosečno duge ako je u pitanju tema koja je interesuje i/ili dobar pedagog (na vanvrtićkim aktivnostima recimo).
A ja se, nažalost, ne mogu nadati izvrsnom nastavnom, još manje psihološko-pedagoškom kadru koji bi je usmerio ili motivisao. Tako da, kao što mi je reklo desetak ljudi iz struke, "pustite dete da se igra još godinu dana
Link sam stavila i na drugoj temi, ali u ovom vodiču ima poglavlje i o prijevremenom upisu djece u školu. Možda bi moglo biti nekome od koristihttp://www.centar-dmo-vg.hr/images/s..._pdf/vodic.pdf
Link sam stavila i na drugoj temi, ali u ovom vodiču ima poglavlje i o prijevremenom upisu djece u školu. Možda bi moglo biti nekome od koristi
Izvrstan link VGmama, hvala ti puno.
ako ima nekih u sličnoj situaciji u kojoj sam bila sama prije 2 godine (ajme šta je tako star ovaj post
To mi je bila jedna od najboljih odluka u životu da sam dala L. ranije u školu. Sve je kako sam i očekivala, odgovorna, samostalna, i dalje voli školu, ima volje i želje napretek, upravo završava 2. razred. Polako već postiže i neke natprosječne školske uspjehe na natjecanjima.
Dakle vjerujte svom majčinskom instinktu i djetetu naravno.
Sretno svima koji prijevremeno kreću u 1. razred ove školske godine kao i redovnim prvašićima 2017/2018!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.05.2017. at 14:02
Bravo.
Čestitam ❤️
Ni mi nismo pozalili raniji upis. Mala je krenula sa 6 god. i 2 mj., sad zavrsava 4. razred, sve super, ukljucujuci i socijalne vjestine.
Jedna je od dvoje najboljih ucenika u razredu.
Posljednje uređivanje od laumi : 25.05.2017. at 14:24
hvala Tanči.
super laumi i moja je evo sad na matematičkom Klokanu u 2. razredu bila jedina s još jednim dečkom iz razreda u onih 10 % najboljih u RH. Njoj su isto socijalne vještine odlične, apsolutno se uklopila kao da je s vršnjacima i uopće se ne kuži da je najmlađa. Čak mi je učiteljica rekla da je izrazito emocionalno zrela.
Tako da one opće priče kako je uvijek bolje da ostanu godinu duže u vrtići kod nas padaju u vodu. Moje dijete se spasilo kad je krenulo u školu.
Super da si ju dala u školu.
U vrtiću bi se dosađivala i stagnirala.
Ovako uživa jer je bila spremna.
Lili hoćeš reći da ti mali nije ko mala, zakaj njega nisi dala ranije u školu?
E bas tako Tanci.
jelena_O jel ti palo na pamet da on mozda nije proljetno dijete?
Uostalom nisu sva djeca ista.
Koja razlika samo 2mjeseca.
Pa on je rodjen u savrsenom terminu za skolu.napuni 7 god i u skolu. Na pada mi na pamet davat ga sa tek napunjenih 6 god. Nit on trazi da ide ranije u skolu ko sto mu je sestra navrla.
Jedino sto uz nju puno uci pa bi mu.mogle bit mnoge stvari prejednostavne al on je flegma tip.Zna kad nesto treba prihvatit i pusti.
Ne zivcira se on. Bit ce u skoli sa svojom ekipicom iz vrtica.On je pak najmladji u vrtickoj grupi.
Mojih troje klinaca su razliciti da ne mogu biti razlicitiji. Najstarija je dobila odgodu, skola je preporucila. Srednji je krenuo redovno, sa 6.5 godina; za njega smo trazili odgodu, ali je nismo dobili pa je cijelo prvo polugodiste plakao. Najmladja je krenula s napunjenih 6 (ljetno dijete).
laumi,
bome su ti različiti. ja baš maloprije išla pitat svog sina hoće li ranije u školu. to sam ga 1.put uopće pitala išta za školu.
Gleda on mene i kaže: Mama ja ću na vrijeme, kad i trebam.
a ona me nije prestajala pitati svaki dan u toj dobi jel ona ikako može ranije u školu, da nađem način, ovo-ono, bila je uporna za pop...i odahnula je kad je dobila sve potrebne papire.
on skroz coolerski stav, on će s ostalima iz grupe - ono nije priša, ići ću kad bude vrijeme. Al super mi je što su mu tete stvarno vrsne i ne da ne stagnira nego stalno nešto novo uče iako još u vrtiću (+ eng grupa).
laumi grozno mi je to kad tražiš odgodu i ti kao roditelj vidiš da dijete nije spremno al sustav drobi po svome. bio je jedan malac koji je plakao svako jutro u školi, baš mi ga je bilo žao. Nadam se da je sinu sad lakše i da se prilagodio.
Prilagodio se i odlican je ucenik, ali bilo je tesko prve dvije godine. Sad zavrsava peti razred. Svake godine je sve bolje. Do 18. ce valjda i sazrijeti
Dobro, on je malo posebni tip, emocionalno sporo sazrijeva i tesko se prilagodjava na nove situacije.
Čujem ove godine da su mnogima u školi predlagati odgodu, ima ih par koji su roditelji tražili, većinom su to djeca negdje na granici. Sve u svemu ako treba odgoda tj. Ak roditelj smatra da treba svakako bi se trebalo uvažiti to.
Hm, treba li se svakako uvažiti zahtjev roditelja?!
Treba ako želimo izbjeći roditelja koji će sljedećih 8 godina biti u otporu i za sve što se bude događalo s djetetom a nema pozitivan predznak kriviti pogrešnu odluku povjerenstva.
Roditelji su po definiciji subjektivni (kakav je to roditelj uopće koji nije subjektivan
Imam ove godine zahtjev roditelja za odgodom djeteta koje je postiglo rezultate unutar iznad 90 centila (unutar 10% najboljih) , koristim standardizirani test za procjenu.
Roditeljski razlozi proizlaze iz njihovih nekih OSOBNIH strahova i bojim se da nemaju previše veze s djetetom.
Osobno nemam ništa protiv da traže odgodu, ali argumentirati razloge zašto odgoda moram ja a ne oni.....
Noa,
al nije li emocionalna zrelost bitnija od rezultata postigntih na testu?
Vjerujem da ima i slucajeva prezasticivanja, al ako su razlozi argumentirani a ne ono poopcavanje neka ga jos u vrticu nek se jos malo igra, tad mi se cini opravdanim da povjerenstvo dobro promisli o odluci.
Lili a kaj bi bilo da ti je reko da bi u školu, tek tad bi se uvalila u problem, jer je to trebalo na vrijeme prijaviti
Ajme jelena O pa nisam pala s Marsa.da je bilo ikakvih naznaka da je spreman i jako zeli na vrijeme bi sve napravila.
al njemu ce bit taman dogodine (kad napuni 7 god. i u skolske klupe).
Ne znam za druge roditelje i drugu djecu, no kod nas bi odgoda svakako koristila djetetu. I on je na testiranju kognitivnih sposobnosti imao natprosjecni rezultat, ali emocionalno nikako nije bio spreman, sto se kasnije itekako vidjelo i potvrdila je njegova uciteljica. Suprug i ja nismo bili "u otporu", nego smo zamolili uciteljicu i pedagoginju da mu pomognu oko njegovog niskog samopouzdanja, bojazljivosti i osjetljivosti. I pomogle su, uciteljica redovito u razredu, a pedagoginja bi ga povremeno uzimala u svoj ured i razgovarala s njim, uvjeravala ga da on to moze itd.Hm, treba li se svakako uvažiti zahtjev roditelja?!
Treba ako želimo izbjeći roditelja koji će sljedećih 8 godina biti u otporu i za sve što se bude događalo s djetetom a nema pozitivan predznak kriviti pogrešnu odluku povjerenstva.
Roditelji su po definiciji subjektivni (kakav je to roditelj uopće koji nije subjektivan
Imam ove godine zahtjev roditelja za odgodom djeteta koje je postiglo rezultate unutar iznad 90 centila (unutar 10% najboljih) , koristim standardizirani test za procjenu.
Roditeljski razlozi proizlaze iz njihovih nekih OSOBNIH strahova i bojim se da nemaju previše veze s djetetom.
Osobno nemam ništa protiv da traže odgodu, ali argumentirati razloge zašto odgoda moram ja a ne oni.....
Nije se radilo o tome da je mali radio probleme na nastavi ili da je imao poteskoca s koncentracijom, nego naprosto nije bio spreman i taj skolski pocetak mu je u emocionalnom smislu bio bas tezak. A nije trebalo biti tako i mogao je i bez tog stresa. Inace je medju najmladjima u razredu, rodjen je blizu vremenske granice polaska u skolu.
Jbg, nekad i upisna komisija moze pogrijesiti, nije li tako?
Sory ali ipak si trebala onda sad presutiti to pitanje
Ne razumijem, jelena.
Ne ti nego lili
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom