Ja sam bila dijete s The Željom, da s 5 krenem u školu. Mater me na kraju odvela u školu da mi učiteljica sama kaže da u školu ne mogu krenuti. Inače iz ove perspektive moja je želja sigurno bila vezana uz polazak u školu moje starije sestre i svu pažnju koju dijete kada kreće i ide u školu dobije. Čitala sam i pisala tečno od 5. Krenula sam sa 6- kao školski obveznik, rođena sam u siječnju. Ne sjećam se osobite patnje radi toga što mi nisu dali da idem u školu kad sam htijela. Školu sam voljela cijelo vrijeme, fakat jako.
E sad, mom sin je rođen u ožujku, isto je krenuo sa 6, bio je spreman ko puška, pročitao je sve nastavke Harry Pottera do tad. U školi je besprijekoran. Mala je rođena u lipnju, mrvu mlađa ove tvoje. Čita, piše, računa. No ne znam jeli zbog toga što joj je brat bio toliko van prosjeka, ali meni nikad nije palo napamet da ju upisujem ranije.... iako nije da joj je vrtić najdraža stvar na svijetu.
Ja osobno malu ne bih dala ove godine u školu na tvom mjestu, osim The Želje ne vidim razloga. Ne mislim da je The Želja nevažna, ali ako je jedini faktor ne čini mi se dovoljno....
Psihologica mi se ne čini baš tako bezvezna kako su je neki doživjeli, više kao netko nesklon preuzetnim zaključcima. Testirala je dijete dovoljno dugo, nije ga ovlaš pitala 3 rečenice. Također argument motivacije mi baš ne drži vodu, ako je sad motivirana za školu zašto bi izgubila motivaciju do iduće jeseni? S djevojčicom bih razgovarala zašto sam tako odlučila te joj predložila neke atraktivne radionice ili aktivnosti za iduću godinu, ukoliko ste u mogućnosti. Naravno, ovo je sve obojano mojim iskustvima....