Prijevremni upis u skolu DA ili NE?

[yin&yang]

Ajme yin, “usosile” smo te gore od psihologice.
Ako iz ove naše korespondencije izvučeš neki zajednički nazivnik, svaka čast!
Svatko od nas ima i vlastita iskustva, kao i iskustva vlastitog djeteta ili bližih ljudi. (Sad mi je palo na pamet da sam i ja u školu krenula sa 5 godina i 8 mjeseci, no uopće se ne sjećam da je to bilo nešto specijalno izvan norme, ali su valjda bila druga vremena)
I hoćeš, nećeš to na neki način oblikuje naša stajališta, odnosno emocionalni stav, što kod škole igra isto ozbiljnu ulogu.

No šalu na stranu, ako te to može utješiti, moje je mišljenje da kako god da odlučiš, neće biti neke štete. Ja ne mislim da takva odluka može odrediti život djeteta u pozitivnom ili negativnom smislu.
Odnosno, mislim da je malo toga u životu nepopravljivo. A to kad si krenuo u školu mi se ne čini kao nešto sto može obilježiti život.

Jedino bih jos dodala, da bih ja sve te pritiske i mišljenja okoline uzela sa priličnom zadrškom. Mm i ja smo skloni, ako smo u mogućnosti, ispuniti The Želje našem djetetu. (Podrazumjeva se naravno, da želje nisu s one strane pameti)
E sad, kakvih se sve komentara naslušaš...
Od naravno poslovičnih: roditelji zapravo forsiraju , do raznoraznih drugih nebuloza.

Hvala ti na ovome komentaru nekako se poklapa se mojim razmišljanjem i sada ga čitam opet iznova, dok razmišljam ponovno ovoj temi.
Nekako mi se čini sada sa nekakvim malim odmakom, da sam najviše štete činila sa ovim svojim razmišljanjem i premišljanjem, jer sam vrijeme i sebe bezveze trošila na stalno procjenjivanje svakog djetetovog pokreta u smislu da li ono pokazuje da dijete je ili nije spremno za školu, te sam često nesvjesno svojim opaskama rušila njeno samopouzdanje (znala bih joj često reći kada bi napravila nešto s čim se ja nisam slagala "vidiš kako ti nisi spremna za školu", "curica koja će sada u školu mora/ne smije itd.). Umjesto toga trebala sam davno presjeći i odlučiti da ona ide ili ne ide i u tom smislu je osnaživati i graditi njeno samopouzdanje. Tu sam jako pogriješila i tu zamjeram psihologici što nije jasno rekla svoje mišljenje da li ona ide ili ne ide u školu.
Ovo pišem da netko tko dogodine bude čitao temu ne napravi istu stvar.
Što se mene tiče, ja sam odlučila da malena ide u školu i pokušat ću inzistirati na tome. Jako me nervira što mi sve do skoro 15.06. nećemo konačno znati odluku stručnog tima.
Obavili smo u ponedjeljak liječnički pregled, sve je u redu, liječnica sa svoje strane smatra da ona može ići i napisala je da je ona za (uz naravno opet ogradu da joj se javim kada ostatak stručnog tima odluči pa će se ona prilagoditi njihovoj odluci). Sljedeći tjedan imamo testiranje u školi i onda opet kod one prve psihologice.