a što točno koordinirate?
a što točno koordinirate?
Jednu školu, drugu školu i Gradski ured jer izgleda da bez toga ne mogu ni mišljenje dostaviti. Inače zvala me je jučer logopedica iz prve škole da dođem potpisati da sam suglasna sa njenim mišljenjem
Eh, dobrodošla u svijet roditelja školske djece....
Kako sam ja bila sretna kad smo se napokon riješili osnovne škole... Ne mogu reći da je bilo loše, ne mogu reći da se nismo snašli (moja djeca su uvijek bila zadovoljnija od svojih roditelja, za koje je osoblje škole mislilo da traže "kruha vrh pogače" ) ali to je jednostavno tako. Sustav nije idealan.
Kad bolje razmislim, možda bi trebali biti sretni da nije i gore, hehehe...
Dijete je upisano u školu
Ovako je bilo prije nekoliko godina:
Kad grad/općina raspišue natječaj za upis u prvi razred, u općinu predati zahtjev za stavljanje djeteta na listu. To je bilo negdje u veljači za narednu godinu.
Provjeriti tko je nadležan školski liječnik i njemu se javiti za daljnje info oko procjene i nazvati školu pitati isto za info.
A prije toga se moraš obratiti vrtićkom psihologu, koji će testirati dijete jer mišljenje vrtićkog psihologa moraš priložiti uz taj zahtjev Gradskom uredu za obrazovanje.
i također trebaš najavit i tetama što već vjerojatno jesi radi odlaska u Grad mladih
eh da i čudi me da je dijete već testirano kod psihologa jer djeca emocionalno sazrijevaju jako unutar godine dana al super da jeste.
sve ostalo će teći prema proceduri početkom 2019.
Tete u vrticu naravno znaju jer je odmah početkom godine uključena u predškolu.
A sto se tice procjene psihologa- vrtić organizira dodatni rad s nadarenom djecu pa kad tete odaberu djecu za tu grupu- radi se procjena psihologa. Ne znam hoće li nam to mišljenje biti prihvatljivo i za upis u školu ali vidjet ćemo.
Gabi super, sigurna sam da hoće.
A u svom mišljenju će se osvrnut na nadarenost i na emoc.zrelost.
Sretno dalje s papirologijom!
Evo da napišem svoje prve dojmove o prilagodbi moje male prvašice na školske obaveze i školu općenito. Za sada sam doista jako zadovoljna i nisam požalila prijevremeni upis Ona se super priviknula na školu, u razredu se lijepo uklopila, ima prijateljice i stare i nove i sve ispite za sada riješava sa lakoćom. Na početku je učiteljica rekla da se vidi da je mlađa, da je na početku znala biti osjetljiva i ponekad se i rasplakati radi gluposti, da je dosta spora u pisanju i sl. Ali s vremenom, nakon proteka jedno mjesec dana od početka škole, sve je došlo na svoje, spora je bila radi svog perfekcionizma i straha da će dobiti jedinicu ako sve nije savršeno, pa je stoput brisala i pisala nanovo. Sada je sve super, ubrzala se, nema više plačnih ispada, doista se lijepo uklopila. Učiteljica kaže da je sada sve ok, da lijepo napreduje a ispite riješava odlično. Nadam se da će se tako nastaviti i kada dođu ocjene...
yin and yang super, drago mi je čuti.
kod mog sina u razredu ih ima nekoliko koji su osjetljiviji, često plaču, neki još uvijek i sad nakon 2,5 mj za neke zaista sitnice, a gle čuda to nisu prijevremeno upisana djeca nego redovno upisana dakle, pravila nema.
Ja bih se izjasnila da to ne činite.
Razlozi;
1. u neposrednoj blizini imam primjer roditelja koji su to napravili, dijete inteligentno no emocinonalna zrelost i snalaženje u zajednici je i sad, 4 godine poslije velik problem. Iskreno, nadobudni roditelji su dobrano zeznuli (posljedično i traumatizirali) i svoje dijete i sebe pa i zamislite privatne tutore. Da, dijete je imalo problema u nastavi pa je u prva 2. razreda bila potrebna kućna učiteljica.
2. u Hrvata je gospodarska slika i tako složena pa čemu prijeveremeno na tržište rada ili fakulter slati osobu koja će uvijek biti u nekom dijelu hendikepa prema ostalima, pa makar joj taj hendikep nabijala okolina jer ju uvijek mogu "poslati po šibice".
3. U srednjoj školi su stariji cool jer u 4.razredu (neki već i u 3.) već polažu vozački ispit i pelaju se sami u školu dok su ovi mlađi uvijek tema za ismijavanje a i samo dijete zbog istog se osjeća isključeno, posebno ako je najmlađe u sredini.
4. Ako je cilj zadovoljenje nikih roditeljskih aspiracija, tim gore.
Uh!
Nas je dopala učiteljica (sad su 4. razred) koja s djecom radi dok i zadnje najsporije ne savlada gradivo. Možete si misliti kako kod nje prolaze nadareni. Njoj je bitno da svi znaju propisano čitati, pisati i računati do 1000. Što nije ni loše za ove nezainteresirane i slabije. No sama kaže da uvijek kasni s gradivom u odnosu na kolegice generacije, koje u pojedinom gradivu provedu planirani propisani broj sati pa tko shvatio tko nije, njegov problem.
A što je s nadranima? Njihova nadarenost se nigdje ne vidi, dapače, zbog bavljenja učiteljice s slabijima (što potpuno odobravam) djeca se dosađuju, od njih se ništa ne očekuje i kolektivno su kao razred nezainteresirani i nemotivirani.
Moje osobno mišljenje je da tek kad rad u školama bude na razini manjih razrednih odjela od max 15 učenika i mogućnosti polaženja nastavnog sadržaja u skladu s djetetovim radom i shvaćanjem će se prijevremeni upis moći opravdati.
Neka stvari idu svojim tokom (iz u ranijem postu opisanih razloga).
pa može nadarenima ili nadarenima za to vrijeme dok radi s onima koji to nisu dati naprednije zadatke
Ah, u teoriji sve se može. I baba može bit did, i slonovi lete...
Imala sam prilike u par navrata gledati kako izgleda nastavni dan učitelja razredne nastave.
I dok ja u 15 sati ostavim posao na poslu stvarno niti najmanje ne zavidim prosvjetnim radnicima. Samo da se posvete svakom djetetu je iscrpljivanje bića a kamoli zadovoljiti administrativne i upravno školske obveze.
A tek priprema materijala za nastavni dan, pa pokoji učenik s individualizacijom ili PP...
Svi idealistički razlozi za rad u branši padaju u vodu.
I onda kad te učenik ne sluša a ulažeš sebe ili ti se roditelji prijete.
Da je u nas liberalan zakon o oružju kao u SAD-u bilo bi mrtvih na svakom koraku.
Zato iznimno cijenim obje učiteljice svoje djece, uvijek dolazim sa stavom kako da zajedno pomognemo mom djetetu da napreduje još bolje i što još JA mogu napraviti u tom procesu i vidim da im je drago što ih poštujem i to pokazujem pa mi se na informacijama često i požale na okolnosti i izvan sustava. I to mi je drago, jer vidim da poslije razgovora nisu više napete ili "narogušene" pa će možda i prema učenicima u razredu biti bolje...
A s druge strane učitelji razredne nastave imaju 3-4 sata dnevno nastave od toga najmanje jedan tjelesni,likovni ili glazbeni,a uz to imaju još pravo na još cetiri sata pripreme.
Podižem temu- ima li vas jos?
Mi smo predali zahtjev za prijevremeni upis pa me zanima kad možemo očekivati rješenje (rečeno nam je da ćemo dobiti rješenje o uvrštenju na popis obveznika i da se onda s tim javimo u školu)?
Evo da odgovorim sama sebi- a možda i nekom drugom pomogne- rješenje o uvrstenju na popis obveznika smo dobili postom 3 dana nakon sto smo predali zahtjev. Sljedeći tjedan nas čeka procjena psihologa a onda ćemo dalje.
To je kod vas jaaaaaako jakoo brzo
Mene su upisali prije. Polagala sam neke testove, prosla i upisala se s generacijom koja je bila godinu starija. Ne kuzim zasto su to napravili jer, unatoc kognitivnim rezultatima, emocionalno nisam bila spremna, niti mi je to u zivotu nesto posebno znacilo. No eto, tako je bilo. Za svoje klince gledam kako ih sto kasnije upisati. Da je to neki drugi sistem - "skolica", kao recimo u UK gdje se upisuju s 4 godine, to bi mi bilo ok.
Ja sam se puno raspitivala prije ove odluke i bas me najviše mučila ta emocionalna nezrelost- ono sto sam čula od vise roditelja- i prijevremeno upisane djece, i redovnih a i onih s odgodom je da nema pravila kad se ta emocionalna zrelost stječe. Neki ni sa 8, 9 godina nisu emocionalno zreli pa mi se ne čini da je to presudno za upis, odnosno da se uvijek čeka da dijete bude emocionalno zrelo.
Ja sam se najviše vodila preporukom odgajateljica koje su me i potaknule na razmišljanje o ranijem upisu u školu. I naravno- željom djeteta da ide u školu.
Moja mala je upisana prijevremeno, 30.05. će tek napuniti 7 godina. Najmlađa je u razredu. Za sada sam zadovoljna. U razred se lijepo uklopila, voli ići u školu, zadovoljna je učiteljicama, prijateljicama i školom općenito. Za sada većinom ima petice, tu i tamo se zalomi četvorka. Učiteljica se na početku znala žaliti na njenu sporost i kako ne stiže sve napisati u školi jer joj misli često odlutaju, sada više nema problema s tim, ulovila je tempo. Gradivo prati normalno, nije znala čitati prije škole, sada joj dobro ide, još uvijek ne čita tečno, pomalo zastajkuje dok čita duže riječi, ali učiteljica kaže da je to ok, u skladu sa traženjem u ovom trenutku. Najteži joj je za sada njemački, jer ne uspijeva to sve popamtiti na satu, pogotovo joj stvara problem što se čita drukčije nego li se piše, pa ne zna ponekad prepoznati napsianu riječ, što je potrebno da bi točno riješila zadatak. Tu vidim da bi bilo možda potrebno vježbati dodatno doma, a njoj se doma nakon boravka to više ne da. Vidit ćemo kako će to sve biti kada gradivo postane teže i opširnije.
Vezano za njen prijevremeni upis, mogu općenito reći da mislim da nisam pogriješila, jedino što vidim da ju stalno promtaram pod povećalom i bez obzira na protek vremena, meni to ponekad i dalje stvara opterećenje, jer se i na najmanji problem uvijek iznova znam pitati da li je to zato što je ranije upisana
bar je njemački puno logičniji od engleskog baš kod pisanja. malo radite doma, nije to nista teško, ja skopiram slične zadatke koji ima moj i od tog mu napravim test. baš smo jučer vježbali njemački za danas jer je ispit.
e po kojoj knjizi rade rade njemački, naši imaju auf die plätze fertig los
ying pa i djeca koja su se redovito upisala nekad trebaju dodatni rad doma za određene predmete. Znam takvih puno
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.03.2019. at 14:45
Mene su prije puuuno godina isto tako upisali sa 6 godina. Ja sam bila dosadna ko uš i stalno sam navaljivala da želim u školu. Upisali su me - ostala sam. Aliii sjećam se da mi je u prvom razredu bilo teško sjediti i da sam stalno učiteljici (koja je bila bakina susjeda, poznavala sam ju od ranije) nosila svoje crteže cvijeća, voća, pasa i tako... Jedva me uspjela uvjeriti da moram sjediti u klupi, hehe. Imala sam brzi mozak, ali i crve u guzici, pa bi vjerojatno bilo bolje da sam ostala još godinu dana u vritiću... Moji sinovi išli su u školu s punih 7 godina i za njih je to bilo ok, ali nije pravilo. Ima djece kojima paše raniji upis kao i one kojima paše odgoda, samo to treba prepoznati. Zato i postoje testiranja.
Ma znam, ona čak ni ne treba nešto puno. Ali stvar je u tome da ona ne želi doma raditi ništa, to je borba i natezanje
Ali za puno toga mislim da uopće nema nikakve veze sa njenim prijevremenim upisom, nego samo sa karakterom Ne vidim baš nikakvu razliku između nje i drugih učenika u razredu, dapače ona spada u bolje učenike.
Po istoj toj knjizi rade, Auf die Platze, fertig, los. Ne znam kako da joj pomognem da prepozna riječ koja je napisana, jer ju ona čita kao u hrvatskom i onda ne zna pročitati na njemačkom. Po meni za sada premalo pišu te riječi, i premalo zadaće imaju, a ona očito nema dobro vizualno pamćenje.
Posljednje uređivanje od yin&yang : 13.03.2019. at 10:22
zar nije prvo polugodište i gotovo cijeli prvi razred da rade sa slikama, ne s pisanim riječima?
u biti, ima slika i napisana riječ, ali ne inzistira se na čitanju i prepoznavanju napisane riječi nego slike...
naši su baš dosta pisali
Š = sch ili sp ili st
ch =h
drugo baš i nisu učili valjda
Djeca tek uce pisati i citati hrvataki jezik gdje ce ispravno i lako citati strani koji ima posve drugacija pravila?!
Mene stvarno cudi sto neki roditelji ocekuju od skolskog programa koji treba biti prilagoden za prosjecnu djecu .
Nije da ce nesto ozbiljno propustiti ako vec u prvom razredu ne uce pisati na stranom jeziku... vazno da su mu izlozena.
Ovdje se ne radi o očekivanjima roditelja, nego koliko sam shvatila o očekivanjima učitelja da dijete u prvom razredu na njemačkom prepoznaje napisane riječi i njihovo značenje
Cuj, ne znam. Shvatila sam da mama misli da premalo pisu rijeci.
Pa da bi mogla povezati sliku i napisanu riječ, mora pročitati tu riječ napisanu na njemačkom. Sada zadnji ispit u kojem je bilo cijelo gradivo od početka školske godine do sada je bio na razini prepoznavanja, znači imaju napisane riječi na njemačkom jeziku i oni ih moraju povezati sa slikama. Npr. brojevi do 10, ona neke napisane brojeve nikako nije uspijevala zapamtiti i prepoznati kako se napisani čitaju. Znači ona zna reći sve brojeve do 10 na njemačkom, ali kada su isti napisani ona ne zna da je sieben = zibn, i ne zna povezati.
S ovim se prvi put susrećem, jer je starija kćer bez ikakvog problema to pamtila i nije kući nešto posebno to vježbala i dobila bi 5. Moj dojam je onda bio da je to lako vizualno zapamtiti.
Ali mlađoj kćeri to nije jednostavno. Kako to s njom vježbati? Tjerati je da sama piše te riječi, pa će ih valjda s vremenom memorirati?
Mozda hoce, mozda nece. Mozda ce zamrziti njemacki. Mozda ce druge biti bolje kad bude zrelija.
Da, i ?
Sto ce se dogoditi ako dijete jos ne razumije da se njemacki jezik drugacije pise od hrvatskog? Sto ako joj je slusna paznja bolja od vidne pa uci na drugaciji nacin.
Kao da je vazni da svaki ispit bude odlicna? Pogotovo u jeziku sa kojim se prvi put susrece u zivotu plus pisanje i citanje koje je tek naucila?
Ma ne mislim ja, nego se pitam kako će ona zapamtiti, odnosno prepoznati napisanu riječ, pitam se koji bi bio najbolji način da to usvoji. Od njih se definitivno očekuje da napisanu riječ znaju prepoznati (a da bi je prepoznali moraju je pročitati). Ona to na satu ne uspijeva zapamtiti, a ja ne znam kako da joj pomognem da to lakše usvoji. Nije problem samo mojoj, nego većini, na testu je bila hrpa dvojki i trojki. Moja je dobila 4. Bilo je i petica. Kažem, starijoj mi to nije bio problem, pa to do sada nisam ni percipirala, očito je imala bolje vizualno pamćenje. Mlađoj je problem.
Napravi memori kartice broj -tekst pa neka ih spaja ili nesto tako. Kroz igru.
Ja bih zabranila bilo kakve ocjene u nizim razredima . Tako da nisam neki primjer.
sjećam se sebe nekih 2-3 razred sestra uči englski i naravno hrpa slova koja se ne govore, i sad ja analiziram po par slova i mislim da ta 2-3 slova kod nas je jedno slovo, pa ja pročitam to njeno po mojem, i ćudno mi kak to nije isto ko i na hrvatskom
nego kak mali englezi uče pisati ( ovi kod na)?
Ok, u redu i koji je tvoj prijedlog? Da pustim kako je, koliko zapamti, zapamti i da ni ne pokušavam vježbati s njom? To gradivo brzo ide dalje i novo se stalno nadovezuje na staro i bit će joj sve teže i teže jer će biti sve više riječi za memorirati. Na početku drugog razreda, očekuje se da zna apsolutno sve riječi iz 1. razreda i tada ih osim ovoga već moraju znati i pisati. Po starijoj vidim da im je jako teško to nadoknaditi, ako ne prate i ne uče redovno. Nije stvar u peticama, nego u svladanom gradivu.