Bojažljivost, plahost, sramežljivost - tražim lijek

[ekoi]

Nedavno sam bila na psihološkom testiranju jer ću sudjelovati na jednom volonterskom projektu za kojeg je to testiranje bilo uvjet jerbo se radi na osjetljivim temama.

Uglavnom, test je pokazao da sam bojažljiva.
Nije to za mene bilo nikakvo čudo, znam i sama da sam nježna, ponekad plaha, nenametljiva, ponekad se osjećam nelagodno, sramežljivo.
No baš me to nekako piknulo, onak pošteno. I još me k tome psihologica na intervjuu posebno izrešetala dodatnim pitanjima vezano uz tu osobinu, stavljajući pod upitnik moje sudjelovanje u projektu zbog te osobine.
Rekla sam otvoreno da me pomalo smeta da me se ocjenjuje kao takvu, da sam svjesna i tog djela svoje osobnosti ali da to nije sve što ja jesam, da ja imam svoju unutarnju snagu, hrabrost i da nisam uvijek i u svim slučajevima bojažljiva, dapače, nije meni problem lupiti šakom o stol kad zatreba. I da kada bi to bilo uistinu moje obilježje, ne bi izdurala i postigla toliko u životu i bila tu di jesam danas, s obzirom na sve kaj sam prošla.
Cijeli dan si razmišljam o tome i sad me već stvarno smeta što me se na osnovu te osobine definira kao osobu i definira kao problem i umanjuje moja sposobnost i kao da samnom vrijede nekakva druga pravila igre, osjećam se pomalo diskriminiranom... čudno...
Ok, ljutnju na stranu, možda me ovo doista potakne da se pozabavim tom svojom osobinom. Očito je da je ona tu, prepoznata i definirana od stručnjaka, od mnogih ljudi koje susrećem kroz svakodnevni život, prijatelja, poznanika, kolega. Često su mi to znali reći. Očito je da me to smeta, u poslu, u radu, u napredovanju, očito je da mi to stvara neke prepreke.

Ajmo bojažljivi i psiholozi, ako vas ovdje ima, što nam je činiti, ima li za nas bojažljive lijeka?

[mendula]

Hm... ako čak i jesi uživo bojažljiva, u ovom postu uopće ne odaješ takav dojam.

Da razmotriš neke komunikacijske vježbe eventualno? Prvi dojam, "probijanje leda" u direktnom kontaktu...

[ekoi]

Hmm, pismeno izražavanje mi je oduvijek bila jača strana, hrvatski omiljeni predmet. Mislim da se ta bojažljivost kod mene konkretno, puno više manifestirala u ranijim djevojačkim godinama, ono - stara koka-masna juha, s godinama sam očvrnula ipak. zato sam se i jako iznenadila u ovom testu, nisam znala da je i dalje tako očigledno.

Kakve bi to bile komunikacijske vježbe? Jako želim znati

Ne znam, čini mi se da je jako puno predrasuda bilo u pitanju: em sam fizički sitne, nježne građe, plavokosa, smirena sam i pričam blago, ne namećem se i ne blebećem sve u šesnaest i po crtama lica i cjelokupnoj građi i pojavi izgledam puno mlađe (ekipa redovno misli da mi je 22-23, inače imam 3 banke), i onda još u testu piše da sam bojažljiva i eto, lako se stvori kriva slika pa bude velikih iznenađenja kad kažem da ipak imam 30 godina, udana, dvoje djece da radim ovo i ono...ćuđenju nikad kraja...imam osjećaj da mi se ne vjeruje, da me se podcjenjuje, a to me jako smeta...

Mislim da možda imam problem u komunikaciji, tj. pristupu...ko će ga znat

[Peterlin]

ekoi, u razgovoru možeš rezultat testa okrenuti u svoju korist (ako budeš imala priliku) pa im lijepo reci da se ne radi o ustrašenosti nego o oprezu, a to je jako važno u radu s ljudima kad su u pitanju osjetljive teme. Reci da se nisi spremna zaletavati, pa da zato daješ takav dojam.

Nije to nikakav minus, to je jednostavno osobna karakteristika. Uostalom, udruge trebaju ljude svih profila, ne samo hrabre neustrašive osobe... Ovakvima kao ti netko će se možda prije otvoriti, pa to može baš biti prednost. Reci nešto u tom stilu...

Sretno!

[mendula]

Nemam pojma kakve bi te komunikacijske vježbe trebale biti.
Razmišljam ovako: ako u pisanom tekstu ostavljaš dojam sigurne osobe i u razgovoru bez problema navedeš argumente u prilog svojoj tvrdnji, onda ti nisi bojažljiva osoba nego eventualno koristiš riječi koje zvuče nesigurno; recimo, "Pa ne znam, nisam sigurna, ali ipak mi se čini da... (argument)". Zaključujem da bi promjena na tom polju bila korak u smjeru kojim želiš ići.

Uzmi u obzir da ja nisam ni blizu psihološkoj branši, navodim svoja nestručna razmišljanja.

[puntica]

zanimljiv članak http://www.naturala.hr/samopouzdanje...valitete/1452/

a ima i radionica https://www.facebook.com/events/431435030250791/

[ekoi]

Peterlin, hvala ti na tvom viđenju stvari - uljepšala si mi dan Mendula, hvala!

Hmm zanimljivo stajalište da samopouzdanje jest već u nama, samo ga moramo prestati skrivati..tj. da je samopouzdanje nešto što se ne mora izgrađivati, razvijati i tražiti izvana...

Puntica, prakticiraš li tu metodu Tri principa?

[ina33]

Ekoi, možda si jednostavno verbalno prespora? A ovako, pisano, imaš vremena presložit itd. pa lijepo smisleno napisat. Tako ja ono ostavljam dojam neke odrješite, ali lako meni - ja pišem, brišem, rišem itd. A ono - u RL-u "pudlica" . Waiver: nisam psiholog. BTW, brojne tvrtke imaju seminare na kojima se uči asertivnost, komunikacija itd. - ono, ko vožnja auta se to uči - stila vještina kojoj treba prakse - možda ti samo to fali? Nemam pojma - u svakom slučaju, ne bediraj se jednim komentarom i sretno, u svemu!

[ina33]

Još malo klišea - ljudi tehničkih struka se koji put malo dulje izražavaju... zato jer su jako precizni.. pa od te temeljitosti/sporosti djeluju plaho?

[Trina]

Velik utjecaj na sve to imaju ljudi koji ti prilaze sa stavom da si takva. Bar ja imam takav problem. Ljudi na temelju izgleda ocjene osobu i pristupaju ti kao gospi od cukra pa je svaki površan razgovor sa nevažnim ljudima ustvari borba da dokažeš da si nešto drugo od onoga kakav dojam ostavljaš na prvu. To dosadi pa se s nekim ljudima počneš i ponašati ko da si od papira. Pa onda, ko me poznaje i ko me poznaje samo površno, reći će dvia totalno suprotna opisa. Kod mene je uobičajena pojava da mi se pristupa jako, jako oprezno, da se ne raspadnem.

[Trina]

Iako ja imam svoje male strahove (neću vam reći koje) di totalno blokiram i di me skrpa trema a uopće nebi tribala. Ali to su baš konkretne situacije di se budi bojažljivost.

[ekoi]

Ekoi, možda si jednostavno verbalno prespora? A ovako, pisano, imaš vremena presložit itd. pa lijepo smisleno napisat. Tako ja ono ostavljam dojam neke odrješite, ali lako meni - ja pišem, brišem, rišem itd. A ono - u RL-u "pudlica" . Waiver: nisam psiholog. BTW, brojne tvrtke imaju seminare na kojima se uči asertivnost, komunikacija itd. - ono, ko vožnja auta se to uči - stila vještina kojoj treba prakse - možda ti samo to fali? Nemam pojma - u svakom slučaju, ne bediraj se jednim komentarom i sretno, u svemu!

Vrlo vjerojatno. Često mi se događa da me ljudi zaskoče sa neočekivanim izjavama i ja tada ostanem bez odgovora. Kasnije kad je sve gotovo, kada vrtim cijeli razgovor u svojoj glavi, postavljam si pitanja - zašto joj nisam rekla ovo, ono, zašto joj nisam rekla da mislim da nije u pravu, da nije u redu...zašto nisam rekla ono što sam osjećala u tom trenutku? Možda zato jer ni sama nisam znala što osjećam pa ne znam to ni izraziti, tj. treba mi vremena...

Trina debelo si u pravu. Upravo mi se to često događa, i sada mi je već to prekipjelo. I sad već kad upoznam nekog novog, prvo postavljam pitanje: jel i ti misliš da sam klinkica?

[flopica]

ekoi ja mislim da za početak trebaš prestati sebe pitati kakav dojam ostavljaš na druge
i mene su ljudi stalno zbog izgleda doživljavali onako kakva uopće nisam i strašno me je smetao takav pristup
pa sam u nastojanju da oni mene vide u punom sjaju , poduzela neke nepopularne mjere i nije mi to donijelo nešto dobroga
ispadalo bi da pametujem i da se silno upinjem dokazati svijetu i svemiru kako iza bebastog lica stoji straaaaaašan um (naprosto da ne povjeruješ )

na kraju balade sam nekako spontano pustila da sve ide svojim tokom i tako prestala unaprijed razmišljati kako ću djelovati na sugovornike
i znaš što, kad sam se ohrabrila da budem ono što jesam sve je krenulo nabolje
a što se tiče dizanja samopouzdanja u nekim tremaroškim situacijama ima onaj trik da vizualiziraš ljude s kojima komuniciraš u donjem vešu ili na veceu
kad bi znali koga sam ja sve znala zamišljati u gaćama na točkice i srca

[flopica]

osim toga, kao što kaže Peterlin i tvoja plahost se može okrenuti na korisnu stranu i protumačiti kao opreznost - za određene poslove jako poželjna osobina

[Ifigenija]

Hmm, pismeno izražavanje mi je oduvijek bila jača strana, hrvatski omiljeni predmet. Mislim da se ta bojažljivost kod mene konkretno, puno više manifestirala u ranijim djevojačkim godinama, ono - stara koka-masna juha, s godinama sam očvrnula ipak. zato sam se i jako iznenadila u ovom testu, nisam znala da je i dalje tako očigledno.

Kakve bi to bile komunikacijske vježbe? Jako želim znati

Ne znam, čini mi se da je jako puno predrasuda bilo u pitanju: em sam fizički sitne, nježne građe, plavokosa, smirena sam i pričam blago, ne namećem se i ne blebećem sve u šesnaest i po crtama lica i cjelokupnoj građi i pojavi izgledam puno mlađe (ekipa redovno misli da mi je 22-23, inače imam 3 banke), i onda još u testu piše da sam bojažljiva i eto, lako se stvori kriva slika pa bude velikih iznenađenja kad kažem da ipak imam 30 godina, udana, dvoje djece da radim ovo i ono...ćuđenju nikad kraja...imam osjećaj da mi se ne vjeruje, da me se podcjenjuje, a to me jako smeta...

Mislim da možda imam problem u komunikaciji, tj. pristupu...ko će ga znat

Ja nisam baš niska, ali sam isto ajmo reći onako bljedunjava i djelujem krhko iako sam 180 cm visoka, i iako sam se trudila godinama da budem glasna i divlja, u principu volim sve mirno i lagano (trebalo je dok sam to prihvatila) i izluđuje me da moram uzimati riječ pred 10 glasnih ljudi pa još u birtiji gdje trešti glazba. Pa ispadnem asocijalna i tako. Svaki karakter ima svoje dobre i loše strane, netko je otvoren, pa ispadne nametljiv, netko je tiši, pa ispadne povučen.
Baš te briga. I ti psiholozi znaju prećerat s tim procjenama. Kad nam je nešto bitno, da vidiš belaja, znam se zalagati i biti prva od najglasnijih kad mi je nešto bitno. Nije sve do naravi, ima malo i u kontekstu.

[ina33]

Ifi, čim sam vidila tvoj nick, mislila sam da ćeš reći da je plahost - dobra . I jest dobra - ovisno o kontekstu, tako je. Jedino ne možeš poslodavca uvjeriti da on traži plahu osobu, ako traži glasnu i brzu i asertivnu.

Ali - ništa nije, samo po sebi - dobro ili loše, samo se radi da je "pogođen spoj".

Pa, ekoi, možeš i ti stvar okrenut - želiš li ti raditi tamo di se traži glasno, brzo i sad. Možda na tom mjestu koje te prihvaći ima mjesta i za nešto sporo, promišljeno, analitički. Ono... ko što ja, primjerice, ne bih htjela radit negdje gdje se traži sporo i promišljeno i koncentrirano i puno mind-gaminga, bez kontakata itd. Ili možda bi - koji put se sami i iznadimo.

Hoću ti reći - ništa nije nužno loše ili nužno dobro .

Ali, ako želiš tesat tu, ajmo reći "plahost" u asertivnost - za to barem danas ima seminara.

Ali, bojim se, neće to ići ovako u VL-u, stila downloadaš knjigu "how-to" - iako imaš i toga po Algoritmu, negotiating for dummies i sto stvari, i iako možeš malo se probat s nekim virtualno "kačiti" i brže reagiravati. To se teše u RL-u.

[ina33]

Ono, ispred neke grupe (makar testne), ali živih osoba u smislu prisutnih ovdje i sada (prisutnih u obliku fizičke osobe, ne nickova).