Moj sin ide u treći razred osnovne škole. Muči me totalno bizarni i neočekivani problem da budem točnija srce mi se stišće. Nikako da stekne nekakve prijatelje. Miran je, razdragan, nikad se ne tuče, ne trga stvari, podosta je nezreo (malo se bebasto ponaša). Primijetila sam već prije da ima dosta rođendana, međutim nije baš da ga pozivaju Osjećam se ko da smo ''cigani'' (ne znam bolju usporedbu). Prva učiteljica je bila dosta neugodna, kakvu god bedastoću napravio (tijekom igre u prirodi se popiškio u grmlje pa je galamila na mene zašto ne idena wc...) napravila bi dramu i na kraju mu je dala dvije 3 i sve ostalo 4. Prebacila sam ga u drugi razred. Tamo je učiteljica dosta profesionalna i uljudna. Ocjene su bolje. Ispada da vjerojatno ima blažu disleksiju-to je sve što opipljivo vidim da 'nije u redu'. Ova djeca su iz susjednog kvarta preko avenije, tako da se nikad ni ne uspiju igrati. U zgradi nema uopće djece. Igralište nije baš blizu...Ni sa kime iz razreda se nije 'skompao' pa da razmjene brojeve i dogovore se za igru. Snalazim se tako da se igra u nekom mom aranžmanu, znači s nekom djecom mojih prijatelja. I na njegov rođendan je došlo svega dvoje klinaca iz škole, a svi ostali su bili djeca mojih prijatelja. Ne vidim što radi krivo da ne može steći prijatelje (