Baš sam ja htjela napisati nešto slično... Moj stariji se dobro slaže s drugom djecom, ali nema neku veliku potrebu da bude okružen gomilom. Ima jednog dobrog prijatelja koji je isto takav, a ostali klinci ih zanimaju, ali ne pretjerano... Ako ima nekoga za igranje - pa dobro, a ako nema - još bolje... možeš čitati ili visiti na računalu... Sam sebi najbolje društvo!

Mlađi sin mi je sušta suprotnost starijem bratu - taj bi uvenuo da barem pol sata dnevno ne provede s prijateljima i njemu bi to bio ozbiljan problem, ali srećom, u kvartu ima društvo i to funkcionira (čak i predobro, skitnica mala...) Ponekad mi se čini da je lakše sa starijim koji je samodovoljan, do te mjere da ga moram tjerati iz kuće van. Tja, vidjet ćemo kako će to ići dalje...