Joj Zvrk, vidim da tvoja curica ima dosta sličnosti s mojim sinom. On isto ne voli nasilne (muške) igre, a i dosta dječjih igara mu je jednostavno glupo. Upisali smo ga na nogomet, to obožava (treneri su fenomenalni, baš se dosta radi na odgojnom planu) no on kada igra stalno pazi da nekoga ne bi gurnuo. Toliko je miroljubiv u igri da to naprosto više ni nije sportsko ponašanje .Jednom smo mu kao u šali rekli da je to takav sport i da se može malo i "gurati" a on nam je ozbiljnim tonom rekao: To. Da mi niste više nikada rekli. To nije lijepo i ja se neću tako ponašati. (Mi posramljeno objesili vilice. )

Vidim po njemu da je definitivno darovito dijete i malo mi je i žao što ne dijeli iste interese s vršnjacima, a za starije je "još mali" i tu je u nekom praznom prostoru.
Bilo mi je presmiješno kada se igrao s jednom prijateljicom (inače više voli društvo djevojčica) i čujem ja njega kako ju pita: Hajde pogodi, je li Maroko republika ili ustavna monarhija?