zajedničko spavanje u 1. razredu

[eda]

moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.

U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.

[pomikaki]

moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.

Čuj, ako je djetetu spavanje u vlastitom krevetu prevelika drama, a meni zajedničko spavanje ne predstavlja problem, ne vidim zašto bi to prekidali u trenutku koje ni meni ni djetetu ne odgovara
samo zato što okolina ima drugačije standarde

a kad me ta okolina gleda kao rogato čudovište onda ću radije prešutjeti
s tim da me nije stid - ako me se pita reći ću kako je, ali ako govorim s osobom koja bi mi zbog gluposti mogla navući socijalnu službu na vrat bolje mi je da lažem, zar ne?

[Lili75]

moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.

Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.

U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.

i mene bi to brinulo (1-dio).
a potičem i sama ovaj (2. dio).