eda prvotno napisa
moje dijete je spavalo sa mnom dok ja cvrsto sa sobom nisam rascistila da ja to vise ne zelim i da mi to nije opcija. I kad sam se ja cvrsto postavila to smo i rijesile. vidjet cemo hoce li isto biti i s drugim djetetom.
Iskreno, mene bi smetalo da moje dijete spava sa mnom i trazi da o tome lazemo njegovim prijateljima, razredu i sl. Dakle da ono ima ideju da to nije ok., da ima potrebu prikazati drugacije okolini, a da i dalje radi isto. To laganje, stid zbog samog sebe bi me vise opterecavao...al opet...ja nemam takvo iskustvo.
U svakom slucaju mislim da su strahovi kod djece normalni i prirodni, ali da je i normalno poticati ih da se s njima suocavaju i nose...mislim da im time saljemo snaznu poruku da vjerujemo da su oni sami sposobni nositi se s njima, da vjerujemo u njih i njihovu snagu. Po meni je to najvrednija poruka djetetu - vjerujem u tebe i tvoju snagu. A naravno da sam ja na svaki njen poziv bila uz nju, pomazila ju, drzala otvorena vrata...ali za zajednicko spavanje mi je bila prevelika i iskreno zeljela sam krevet za sebe i MM.
Odgovori s citatom