Imala sam mačke i imam ih sada - dvije, tj. dvoje. Jednu tro i pol godišnju damu, kartuzijanku i jednog petomjesečnog hahara-šarmera, on je nečistokrvni britanac. Oboje su sivoplavi. Kad su djeca bila mala nismo imali mačke - osjećali smo da bi nam to bilo previše i da bi djeca gnjavila mačke.

Imam raznih iskustava s mačkama, a ove dvije sadašnje su baš pravi kućni ljubimci. Kartuzijanka je izuzetno mirna, privržena više odraslima, nikada ništa ne dira i ne uništava, živi svoj tihi, mirni, pomalo izdvojeni život. Ona je moja ljubimica i meni najviše privržena. Mali je došao kao tromjesečni mačić i pokušavao je svašta - penjanje na stol, krđa ljudske hrane... no pametan je i poslušan i do sada je već puno toga naučio. Zna što ne smije, ponekad će to izigrat i provlačit se, ali uglavnom prihvaća pravila. Nijedan ni drugi ništa ne grebu od namještaja i nisu nimalo agresivni prema ljudima. Mačić djeci dozvoljava da rade od njega što hoće, a i odraslima. Umiljat, sladak, krilo mačka. Meni je život s mačkama ugodan - volim ih gledati, maziti, igrati se s njima. Dosta mi bude da vidim te sklupčane sive kuglice kako spavaju da se osjetim ugodnije u svom domu. O djeci da i ne govorim - prva stvar kad dođu doma iz škole je mačić. Mačka definitivno čini dom toplijim, ali mora odgojena i prikladna za život u stanu/kući.

Moj savjet je: uzeti mirnu mačku u stan. Imali smo iskustva s predivnim i preumiljatim mačkama koje su nam uništavale život svojom aktivnošću neprimjerenom životu u stanu. Ako se uzimaju dvije životinje, najbolje je da budu iz istog legla - tako se izbjegava mačji boj u kući.