I moj A. se panično bojao kostimiranih likova u toj dobi.
Skužili smo to prvi put kad smo išli na neku predstavu u Malu scenu (imao je 2,5 godine), a tamo je ogromni Nesquikov zec dijelio djeci kakao.
Što da kažem, predstavu uopće nije doživio, samo je gledao gdje je taj zec i bježao od njega.
To je potrajalo... morali smo izbjegavati sva događanja gdje hodaju kostimirani likovi, uključujući i Djeda Mraza (zato i nismo previše išli na ta događanja). Najgore je bilo kad smo jednom u gradu naišli na povorku maškara, a on nam bezglavo pobjegne na drugu stranu ulice, jedva smo ga sustigli
Međutim, kako je rastao, tako se taj strah topio i sad, s 8 godina, nema mu više ni traga. Čak je i maškare zavolio, a nekad mi je to izgledalo nezamislivo.
Ovo pišem za utjehu onima koji to sad proživljavaju - i dječji strahovi su prolazni, kao i famozne "faze".