Dobro radiš to kaj ju ne forsiraš!

I naša cura se u kazalištu isprva bojala - držala bi me jako čvrsto za ruku i ruka joj se znojila.

Evo, baš me sad nezakoniti podsjetio da smo zbog njenog straha od glumaca/kostima morali isto jednom

izaći van iz kazališta.

Malo zbrkano pišem - oprosti!

Dakle, sad ima 6 god. i ja još uvijek ne bih rekla da je skroz opuštena u kazalištu.

Sjedi isključivo s nama (neće ići sama sjesti s djecom, što je npr.u Maloj sceni dio koncepta dvorane -

prva 3 reda su samo za klince, vjerojatno znaš), nije joj svejedno kad se svjetla ugase i počne muzika

(po stanu i doma i kod bake hoda po mraku, nema strah od mraka na poznatim mjestima), drži me za ruku

koja se sad oznoji samo kad je nešto "strašno" ali sad se već i smije kad se glumci počnu zafrkavati s publikom

i ide s drugom djecom ako ih glumci pozovu da im treba njihova pomoć.

Uglavnom, vidi se napredak.

A ovo što se gumbiju tiče, ova moja draga, bliska i odrasla osoba vuče od djetinjstva, ali

ne bih to trpala u isti "koš".

I ona sama je svjesna da je to fobija i da "ispod" straha od gumbiju leži nešto sasvim drugo.