Imamo dijagnozu - pervazivni razvojni poremećaj.......

[Bodulica]

Cheerilee nadam se da će na kraju s tvojim dječakom biti sve ok, no moram reći da se kod mog nećaka ta početna dijagnoza pervazivnog razvojnog poremećaja ipak na kraju ispostavila kao poremećaj iz autističnog spektra. Tako da treba biti oprezan i uporan jer su za našeg S govorili da do 3. godine nije moguće ništa konkretno ni reći ni uvesti ikakvu terapiju što se na kraju pokazalo pogrešnim, ali valjda se u ovih zadnjih 10-ak god. ipak nešto pomaklo na tom području.

Uglavnom, S je rođen kao zdrava beba , apgar 10/10, jedino nešto pojačana žutica u prvim danima. Razvoj je prvih mjeseci bio prilično uredan sve dok nisu trebale doći prve riječi. Ni kao beba se nije baš previše glasao što je s vremenom postalo sve uočljivije. Sve je tražio nekakvim gestama i počeo je pokazivati nekakve stereotipije u ponašanju. Npr. volio je slagati bočice začina u niz i mi smo uvijek bili začuđeni kako tako malo dijete uvijek sve iznova poslaže po jednom te istom redu. Druga zabrinjavajuća stvar je bila ta da kad bi se zabuljio u tv imao si osjećaj da je totalno isključen. Mogao si ga zvati, pljeskati, vikati iza njegovih leđa, a on se ne bi ni pomaknuo. Jedan liječnik orl je čak posumnjao da je problem u sluhu no kasnije se ispostavilo da je sluh potpuno u redu. Nije se odazivao na svoje ime, nije pokazivao prstićem niti mahao na odlasku, no znao je npr. odnjeti nešto u smeće kad bi mu se reklo, dodati novine djedu isto uz poticaj itd...Također je bilo očito da ga ne intersiraju druga djeca ni igračke koje su inače drugim klincima zabavne. Uglavnom, da ne dužim previše...progovorio je tek oko pete godine i to nekim svojim specifičnim riječnikom, danas mu je 13 god. i ide u školu za djecu s pp, komunikacija je i danas s njim podosta otežana, ali je inače jako simpatičan i topao dječak s kojim nikad nije dosadno