Žao mi je ako sam te obeshrabrila, nije mi bila namjera. Napisala sam naš slučaj samo da ti kažem da si već na dobrom putu i što se ranije problem uoči to će i ishod biti povoljniji, a postoji i mogućnost da sve bude ok, zato samo hrabro.

Zaboravila sam navesti da je naš S izrazito izbjegavao pogled oči u oči i uvijek se činilo da gleda zapravo negdje kroz nas. Kakav je tvoj malac pri takvom kontaktu, odaziva li se na svoje ime, primjećuješ li kakve repetativne radnje i stereotipije? Pitam te ovo jer su ovo sve bili znakovi kod mog nećaka da zaista nešto ne štima i da nije samo *lijeno* dijete kako ga je okarakterizirao jedan neuropedijatar.

Ako imate dobru neverbalnu komunikaciju i ako je počeo komunicirati i s drugim osobama oko sebe to je dobar znak i uz ranu prevenciju i pravilnu terapiju na kraju sve može biti u redu. Sretno!