s jedne strane vidim da tu neki ističu imala si pravo doći do podne, a kad se radi o pravu na ručak, onda to "pravo" nije bitno.... u vrtićima mora biti red, jer na šta bi ličilo kad nebi postojao nikakav red i rutina.... i nije to samo servirat jedan pijat, kod nas dječica pospremaju igračke,pa stoje u redu za prati rukice, tete ih nadziru jednog po jednog jer što bi bilo da svi zajedno nahrupe u wc, lokve do izlaza... tvoja je bila spremna za odlazak...ja bi prigovorila jedino da si javila da ćeš doći iza početka ručka i da je je pripreme kao i drugu djecu pa da nisu tile... to bi mi bilo bezveze... ovako one nisu imale pojma i postupile su kao i svaki dan....ardijana prvotno napisa
a što se tiče trauma oko kašnjenja tu se ne slažem s tobom iz vlastitog iskustva i razgovora s vrtičkim psihologom... bez obzira što sm i ja imala plečen 10satni vrtić koji je radio do 16i30 a kako su sva djeca odlazila do 15i45 moje "kašnjenje" koje to i nije bilo teoretski je bilo problem, postoji teorija "dječjeg vremena" jer njima minut u iščekivanju je kao nama sat i naravno da su napravile goru stvar jer joj nisu olakšale čekanje jer ruku na srce nisi javila kada ćeš doći (iako su po meni olakšale s komadom kruha) ....
btw. pitanje je koliko je dijete zaista bilo nesretno ne ručajući s drugom djecom jer koliko ja znam (opet od vrtičke psihologice) mala djeca do treće godine su više introvertirana nego što se smatraju dijelom grupe-zajednice.
ja i dalje ne vidim tu nikakvu osnovu za jednostran prigovor već situaciju koja se riješi razgovorom da ako se takve stvari ponove, tete znaju kako da postupe.
 |
|||
Odgovori s citatom