A ja bi rekla da ju treba ostaviti na miru.

Ne pitaj kak znam - iz iskustva... Moj mlađi je takav bio (zvala ga je svekrva Mrgud) sve dok nismo otkrili da mu treba komad vremena mira i tišine - boravak vani, pisanje dnevnika, čitanje (spasih se kad je negdje u četvrtom razredu konačno krenuo čitati, prije mu je bilo preteško), sviranje bez uplitanja.

U ovo praznično vrijeme klinci ponekad jednostavno imaju previše ulaznih informacija (gosti, darovi, događanja) pa se preopterete. To nam se znalo dogoditi i na godišnjem kad smo u deset dana pokušavali ugurati sve živo i neživo. Rješenje se pokazalo jednostavnim - digneš ruke i gotovo! Čim sam vidjela kako to sjajno djeluje prestala me gristi savjest. Sad samo pazim da osamljivanje nema preveliki udio računala i to je to. Sretno!