što misliš koliko to ponašanje ima veze s "pridošlicom"?
hm, voli raaditi nešto kreativno - voli svirati, voli crtati još više, voli sastavljati priče, praviti stripove
skroz je umjetnički nastrojena - voli fizički pokret is
to toliko kao i ovo prethodno nabrojano
voli čitati stripove, voli se baviti sa sestrom i uživa je maziti, nasmijavati, ljubiti- mrzi pospremati
jako je neuredna i zapravo voli kaos i odlično funkcionira u njemu
za razliku od mene
voli puno razgovarati, voli se strašno maziti
voli kad svi skupa spečemo kokice i gledamo filmove
voli se natjecati oduvijek
ponekad je toliko lucidna i toliko nas zaprepasti količinom inofmacija koje posjeduje u svojoj glavi
zaprepasti svojom logikom i načinom rezoniranja za dijete od 9 godina
s druge strane zaprepasti silinom nezrelosti svojih reakcija ponekad
recimo danas je nešto izrezivala iz jednog časopisa i nije joj išlo od prve i automatski je nastala katastrofa i tirada o njenom mizernom životu
o tome kako sad ne može to zalijepiti i to zbog mene
JA sam kriva jer sam kupila neko ljepilo koje nije dobro i blablabla, bacila sve u smeće
ja pokušavam smireno, pomoći ću ti, popravit ćemo, nije kraj svijete, ajde bit će sve u redu...
ma kakvi, ne dopirem ja do nje, ona ima svoj program i nema tog argumenta koji će nju natjerati da prestane
evo, sad se ponaša kao da ništa nije bilo i čudi se što sam ja sad ljuta?
a ja sam baš ljuta i baš mi je pun kufer
i ne mogu se praviti da mio je sve ok. kad iz mene izbijaju iskre
jer nije mi ok. da svako malo ima ispade i da mene ubije u pojam a potom se nastavi ponašati kao da nije izrekla ružne stvari i svašta nešto
rasplakala sestru, mene izbezumila
neću joj više popuštati i želim to riješti jednom za svagda, ne može preko noći znam
ali ja ne želim da ona postane jedna grozna osoba sa svakodnevnim ispadima
a mislim da osim što ima genetske predispozicije za biti drama queen i to na moju stranu, mislim i da ona svjesno manipulira sa mnom
jer na kraju uvijek popustim i uvijek idem sve izgladiti
uvijek na kraju pronađe način da amortizira gorak okus svojih postupaka
i zna biti toliko mila, pametna, nesebična, zrela
a ja nemam snage duriti se vlastitom djetetu i biti hladna prema njoj, to mi je nešto prestrašnoali sad sam toliko ljuta
još mi dođe da je počupam
i da je držim na ledu sto dana
samo što bi to promijenilo....
eto, malo ja izduži priču, ali kad već pitaste![]()
a možda je odgovor baš ovdje.
malena je umjetnički tip, i svoje emocije još ne zna "baciti" na papir...pa pršte van.
probajte ju usmjerit u nešto pa se, možda, i ta emotivna eksplozija stiša.
inače, i naš šestogodišnjak ima neke promjene u ponašanju, poneke reakcije su slične goreopisanima, samo još ne mogu skužit što ga muči.
iskreno se nadam da je u pitanju samo teška predškolska godina.
Ja bih rekla 100%, ajde ne 100, nego 95%.
Dijete je godinama bilo jedinica sa svom pažnjom svijeta, sad ima i malog kmečavca koji plijeni pažnju roditelje. Uz to je i na pragu puberteta. Sve u svemu sasvim normalno ponašanje u danim okolnostima.
Vjerujem da je teško i da te nervira, ali proči će.
Čitam svoje postove i razmišljam zašto se marta i sad laumi lovi na riječi da ne može pustiti da prođe i mora rješavati i to napominje kao razliku naspram mojeg stava.
Čitam i dalje ne kužim, jer i ja cijelo vrijeme pišem da ponašanje treba rješavati, moja jedina razlika između vašeg "sistema" je što napominjem da treba u tom rješavanju i uvažavati dijete.
To "uvažavati dijete" ne znači ne provoditi red i diciplinu, nego znači priznati da i dijete ima osjećaje na koje uostalom ima i pravo jednako kao mi.
I onda dođem do svojeg prvog posta i famozne rečenice:
Bingo!
Proči će cijela ta faza lošeg odnosa s djetetom, riješiti će se, sad je na vrhuncu, krenuti će na bolje,... to je poanta, a ne pusti dijete da se ponaša kako želi, dok ne izraste u delikventa.
Posljednje uređivanje od Anemona : 31.12.2012. at 09:11
Anemona, pa gdje si ti iz mojeg posta ovo iščitala?
pisala sam svoja razmišljanja, tj. o čemu sam sve razmišljala - jel bolje pustiti da prođe ili inzistirati na promjeni meni neprihvatljivog ponašanja. i zaključila da imam pravo inzistirati na ponašanju koje je meni prihvatljivo. uz puno razgovora o tome kako se ona osjeća, zašto se tako osjeća i kako se njezin tata i ja osjećamo u svemu tome.
i na temelju čega zaključuješ da ne uvažavam djetetove osjećaje i da je ne poštujem?
meni osjećaji nikad nisu neprihvatljivi, neprihvatljivo mi je određeno ponašanje.