Nemam pubertetliju, ali mogu ti iznijeti svoja iskustva, jer su mi još friška sjećanja iz mog pubertetaOno što je meni uvijek smetalo, bile su pretjerane granice i kočenja. Sada, iz perspektive roditelja, razumijem svoje roditelje, ali žao mi je što nisu više vjerovali u mene, iako sam bila jako zrela za svoju dob i nikada im nisam dala povoda da ne vjeruju u mene. Svađe su uvijek nastajale oko beznačajnih stvari, npr. pospremanje sobe i sl. Ja bi ti savjerovala da u nekim stvarima olabaviš (npr. spomenula si nered), ali da joj istovremeno daš do znanja gdje su TVOJE granice i da se nauči sama nositi sa posljedicama svojih postupaka. Npr., ako joj ne valja ljepilo - neka si sama kupi ono koje joj odgovara, ako ne može naći neku stvar pa drami zbog toga - neka pospremi svoje stvari pa će znati gdje joj je, i, kao što je Marta napisala, ako je presolila juhu neka je pojede. Dala bih joj veće ovlasti, ali ne bi dramila skupa s njom oko svega, nego bi joj ukazala da se mora nositi sa posljedicama svake, pa i najmanje i najbeznačajnije odluke i postupka. Pokazala bi razumijevanje za ono što prolazi, ali bi dodatno naglasila da bezobrazluk ne prolazi ni u jednoj situaciji.
 |
|||
Odgovori s citatom
rehab prvotno napisa
