kako s djetetom koje ima pogovor na sve?

[Peterlin]

Iako to vjerojatno nikog ovdje ne zanima, slažem se s Anemonom u većini napisanog.
Mislim da komentari tipa "vidjet ćeš ti kad dođeš u moju situaciju" nikako nemaju smisla i pomalo nisu u redu. Svi smo različiti, sva su djeca različita. Netko će sa "svojim jednim" proći trnovitiji put od nekog tko ih ima petero...

Očito je da u ovoj situaciji o kojoj raspravljamo postoji neki problem i on bi se trebao otkriti i riješiti. Kazna može uzrokovati promjenu ponašanja, ali to neće riješiti problem i on će se samo početi pokazivati na drugi način...

Da sam ja ostala samo na svom starijem sinu, držala bih vam štangu svim srcem. Moj stariji je lako odgojivo dijete s kojim se sve moglo dogovoriti, koji je bogufala podigao glas prvi put tek ove godine kad je zagazio u trinaestu. Djeca se razlikuju. Nije dobro pretpostavljati, jer često nam se dogodi da nas život nauči ono što nam je falilo i što nismo mogli razumjeti. Ja sam tek uz svoje drugo dijete shvatila da bih mogla napisati dvije potpuno različite knjige o odgoju kad bih svako svoje dijete gledala zasebno. Tako da vjerujem da ima roditelja koji nikad, ali baš nikad neće morati posegnuti za nekim nepopularnim metodama presijecanja neprihvatljivog ponašanja. Međutim, većina (pogotovo roditelji više djece koji i doma imaju veći broj uzoraka) kad tad shvati ovo što je marta lijepo sažela - nužnost samoobrane. Ponekad moraš i gotovo. Neka djeca su jednostavno generatori takvih situacija u kojima traže, ali baš traže neodgodivo i oštro postavljanje granica. To treba njima, a dobro dođe i nama. Nismo svi isti.

A i ono što laumi kaže da je njezina kraljica drame bolja kad je manje publike (kad nema braće uokolo) to smo isto iskusili. Davno prije nego sam se udala, doma smo to zvali "kvorum za svađu" - morali smo doma biti svi, jer ako netko fali - nema svađe, he he he... Uostalom, možda netko uspije odgojiti dijete i bez ovih naizgled nepopularnih metoda, ali to će se dijete s takvih načinom komunikacije sresti u "stvarnom svijetu" i jako će se iznenaditi. Zato ja razumijem njihovo izazivanje - jer radi se upravo o vježbi za životne situacije danas sutra - ali me ne brine pretjerano hoću li svojoj djeci povrijediti osjećajčiće ako im pokažem gdje im je mjesto i granica.

[Anemona]

Neka djeca su jednostavno generatori takvih situacija u kojima traže, ali baš traže neodgodivo i oštro postavljanje granica. To treba njima, a dobro dođe i nama.

S ovim se slažem i ne bih rekla neka djeca, nego bih se usudila reči svako dijete traži postavljanje granica - jasno i nedvosmisleno.